Državni arhiv u Osijeku vas poziva na predstavljanje knjige "
Popis katoličkog stanovništva u istočnoj Slavoniji 1767. godine". Predstavljanje će se održati u Vikarijatu u
srijedu, 5. veljače 2020. s početkom u 19:00 sati.
Međunarodna suradnja:
Knjiga je rezultat mađarsko-hrvatske suradnje između: Biskupijskog arhiva u Pečuhu i Državnog arhiva u Osijeku (zajednička realizacija); Pečuške biskupije i Ministarstva kulture RH (zajedničko financiranje).
Na predstavljanju knjige će sudjelovat i mons. dr. György Udvardy, nadbiskup vespremski i apostolski upravitelj pečuški, kao i mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki. Naime, područje Slavonije na koje se podaci u knjizi odnose bilo je u prošlosti pod jurisdikcijom Pečuške biskupije, a danas je pod jurisdikcijom Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Izvornik iz Biskupijskog arhiva u Pečuhu:
Radi se o objavi transkripta arhivskog izvora iz fundusa Biskupijskog arhiva u Pečuhu: Conscriptio Parochiarum et Animarum in iis contentarum, in Districtu Inferioris Sclavoniae Dioecesis Quinque-Ecclesiensis, tam in Statu Provinciali, quam Militari, peracta Anno Domini 1767. - koji do sada nije bio poznat hrvatskoj historiografiji.
Priređivač i suradnici na projektu:
Suradnja na pripremi i objavljivanju toga vrijednog izvora za povijest Slavonije u 18. stoljeću temelji se na Sporazumu o suradnji koji je Državni arhiv u Osijeku sklopio s Pečuškom biskupijom 2016. a potom i Aneksu sporazuma iz 2018. godine. Priređivač transkripta i autor uvodnog teksta knjige je doc. dr. sc. Denis Njari, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, a suradnici na realizaciji projekta su Zoltán Damásdi iz Biskupskog arhiva u Pečuhu i Zita Jukić iz Državnog arhiva u Osijeku. Knjiga obuhvaća dvojezični (hrvatsko-mađarski) uvodni dio i transkript izvornika na latinskom jeziku, s dvije geografske karte.
Vrijednost knjige:
Vrijednost knjige treba promatrati u odnosu na već poznate i objavljene popise Caraffine komisije 1698. i 1702., kao i u odnosu na urbarske popise iz 1736. i 1786. godine, a potom i u odnosu na kasnije popise stanovništva u 19. stoljeću. Njegova će se velika vrijednost pokazati i kod onih istraživanja koja će podatke iz tog izvora uspoređivati s podacima iz matičnih knjiga ili s podacima iz kanonskih vizitacija za 18. stoljeće, koje su za istočnu Slavoniju, Baranju i Srijem, u transkripciji latinskog izvornika i u hrvatskom prijevodu dr. sc. Stjepana Sršana također objavljene u nakladi Državnog arhiva u Osijeku.
Iz analize samog izvornika i statističkom obradom podataka koje izvor pruža, Njari donosi cijeli niz procjena prosječnih vrijednosti, omjera i sastava popisanog stanovništva po mjestima i po različitim kriterijima. Donosi i određene zaključke o svećenicima, njihovu podrijetlu i govornom jeziku, nabraja uočena zabilježena zanimanja poput kirurga, učitelja, krojača, vojnih ročnika, inkvilina, kočijaša, sluškinja i sluga, a upozorava da je nesustavno popisan i pokoji pripadnik nižeg plemstva, premda plemstvo i svećenstvo nije bilo uključeno u popisivanje.
Posebnost popisa iz 1767. je u pružanju mogućnosti da se kroz detaljan popis stanovništva po domaćinstvima može analizirati prosječna veličina kućanstva odnosno prosječan broj ukućana. Rezultate te analize Njari uspoređuje s ranijim spoznajama i procjenama o prosječnom broju članova po kućanstvu u Slavoniji sredinom 18. stoljeća.
Razumljivo je da izvor koji je nastao u okvirima katoličke crkvene administracije primarno promatra i bilježi podatke koji se odnose na katolike, ali je vrijednost tog izvora tim veća što uz katoličko stanovništvo donosi barem sumarne podatke i o stanovništvu drugih vjerskih zajednica u istim mjestima. U pogledu većinskog katoličkog stanovništva, na temelju tog izvora moguće je rekonstruirati strukturu svake pojedine popisane obitelji jer poimence navodi sve članove kućanstva, a ne samo kućedomaćine kao kod urbarskih i sličnih popisa.
Nebitno
