Na današnji dan prije točno 28 godina dogodio se zločin koji je, po mnogima, bio uvertira u sve ono što je čekalo Osijek u jesen 1991. godine.
Naime, toga dana, na policijskom punktu na ulazu u osječko naselje Tenja, iz zasjede je ubijen Josip Reihl-Kir, tadašnji načelnik policije u Osijeku. Jedan od najvećih zagovornika smirivanja napetosti između srpskih pobunjenika i hrvatskog stanovništva u istočnoj Slavoniji Reihl-Kir ubijen je dok se iz Osijeka vozio u Tenju na pregovore s pobunjenim Srbima.
Pod nikad do kraja rasvijetljenim okolnostima, na kontrolnom punktu rafal na njegovo vozilo otvorio je Antun Gudelj, pripadnik hrvatske policije. Na licu mjesta su poginuli Reihl-Kir, potpredsjednik osječkog Gradskog vijeća Goran Zobundžija i gradski vijećnik Milan Knežević, dok je Mirko Tubić, predsjednik Mjesne zajednica Tenja, uspio preživjeti.
Reihl-Kir je najpoznatiji po izjavi na sjednici Gradske skupštine u lipnju 1991. kada je javno obećao: „Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti“. Svojim riječima i djelima Reihl-Kir je djelovao poput glasa razuma nastojeći svojim ustrajnim mirovnim naporima “ohladiti usijane glave” na obje strane, odupirući se huškačkoj ratnoj retorici, trudeći se svoje sugrađane Hrvate i Srbe odvratiti od neprijateljstava.
Po mnogima, upravo je takvo zalaganje za mir bilo ono što je tadašnjeg načelnika policije stajalo glave. Ta je teorija postala sve popularnija tijekom sramotnog sudskog procesa njegovom ubojici koji je pokazao sve mane našeg pravosudnog sustava koji je, instruiran od politike, Gudelju omogućio da mirno ode s mjesta zločina i preseli se u Australiju. Nakon postupka izručenja i nekoliko suđenja Gudelj je konačno tek u svibnju 2009. godine, 18 godina nakon ubojstva, proglašen krivim i osuđen na 20 godina zatvora, no ostao je gorak okus u ustima.
Naime, repovi iza ovog kontroverznog ubojstva su ostali jer ni nakon suđenja nije poznato tko su bili nalogodavci ubojstva te je li postojala urota u koju su bili umiješani tada najmoćniji ljudi u Osijeku i Hrvatskoj.
Lik i djelo Josipa Reihla-Kira nisu zaboravljeni: u Osijeku je dobio svoju ulicu, a Centar za mir, ljudska prava i nenasilje dodijelio je njegovoj udovici Jadranki Reihl-Kir inauguralnu nagradu Krunoslav Sukić za promicanje mirotvorstva zbog njezinih ustrajnih napora da se okolnosti smrti njezinog supruga rasvijetle.
Ipak, kako godine prolaze, kao da se Reihl-Kir sve manje spominje, a sve više zaboravlja. Što je šteta jer se upravo na njegovom primjeru mlađe generacije i „usijane glave“ (kojih je sve više) mogu uvjeriti u to kako treba živjeti mirotvorstvo unutar vlastite zajednice.
Stoga, ako već nema službenog obilježavanja godišnjice pogibije i, po mnogima, de facto početka rata u istočnoj Slavoniji, tu je portal Osijek031 da se pobrine da Josip Reihl-Kir ostane zapamćen kao velik čovjek i važna osoba najturbulentnijeg razdoblja novije hrvatske povijesti.
U ratu ne morate nikome narediti da čini zločine da bi se oni činili. U ratu morate sprečavati zločine. Dovoljno je da se izravno ili neizravno sazna da se zločini neće kažnjavati i imate kaos. A da ne govorim o tome kakva će biti sudbina u tom kaosu, onome na koga uprete prstom i javno ga prozovete da je izdajica.
Nebitno
Muško
Na današnji dan prije točno 
