Svaki je poslodavac u Hrvatskoj, bez obzira na djelatnost koju obavlja i svoju veličinu, obavezan provoditi zaštitu na radu. No, Zakon zaštite na radu u Hrvatskoj se provodi sve liberalnije; manje se inzistira na provođenju radne zaštite, a više na svijesti poslodavca da dobrovoljno dižu razinu radne sigurnosti. No, u tim okolnostima raste broj ozljeda kao i profesionalnih oboljenja na što je upozoreno na edukaciji stručnjaka zaštite na radu, održanoj u organizaciji Nezavisnih sindikata radnika u proizvodnji hrane i pića, te predstavnika Europskog društva inženjera sigurnosti. Istaknuto je kako su inženjeri zaštite na radu nedovoljno cijenjeno zvanje, koje će tek u budućnosti pokazati doprinos u zaštiti interesa radnika i poslodavaca, ali i državnih rerusa - koje neće trebati trošiti na saniranje posljedica ozljeda na radu, budu li dosljednije poštivana načela Zakona.
I zaštita na radu ima dvije strane medalje. Jedna je ona pozitivna, korisna, sprečavanje ili umanjivanje mogućnosti ozljeda. Druga je ona negativna, štetna, a to je zloupotreba ove prve s isključivim ciljem stjecanja materijane koristi od strane promućurnih pojedinaca i organizacija. Tako imate cijeli niz gotovo apsurdnih situacija gdje je nametnuta obveza pohađanja skupih tečajeva zaštite na radu za praktično sve poslove uključujući i one trivijalne.
Ovo u konačnici smanjuje konkurentnost našik tvrtki.
Zaštita na radu je naravno potrebna ali se izobrazba može postići i na drugi način , jeftinim ili besplatnim internetskim tečajevima primjerice, ali to nije cilj, cilj je da se poduzetnicima izvuče što više novca, a sama zaštita na radu je sporedna, služi samo kao opravdanje i sredstvo za izvlačenje novca.