Dječja osječka kreativna kućica u
srijedu, 27. prosinca 2017., s početkom u
17:00 sati organizira promociju knjiga autorice mr.sc.
Branke Pavlović.
„Brusnica za mrave“, „Staza oko sunca“ i „Princeza u svom vrtu“ inspirirane su životnim svakodnevicama njenih unuka, ali i stanjem društva kada je riječ o odgoju i obrazovanju, odnosima između roditelja i djece te međuljudskim odnosima uopće.
Vrlo ustrajno prateći iskustva, ali i razvoj svojih unuka, autorica navodi brojne situacije u kojima se ogleda slika suvremenog društva s jedne strane te njen osobni pristup i ljubav prema unucima. Ova „superbaka“, kako smo ju nazvali u Dokkici, nudi pregršt zanimljivih savjeta i ideja koje mogu pomoći roditeljima, bakama i djedama, ali i onima koji se na bilo koji način bave djecom. Obzirom da je magistra Pavlović u svom dugogodišnjem profesorskom iskustvu obazrivo i analitički pratila sva područja odgojno-obrazovnog sustava, njena promišljanja i stavovi odražavaju visokomotiviranu, profesionalnu i humanu osobu koja odgovorno i brižno u fokus postavlja brojne teme društvene svakodnevice. Te teme, osim što su dio njenih spisateljskih postignuća, one su dio svakodnevice svih onih koji su vezani uz odnos prema djeci, ponajviše roditelja ali i baka i djedova, nastavnika i drugih.
O autorici:
Mr.sc. Branka Pavlović rođena je 10. prosinca 1946. godine u Osijeku. Godine 1971. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski i njemački jezik, a 1994. godine na istom Fakultetu magistrirala je na Odsjeku za anglistiku. Prije dolaska na Elektrotehnički fakultet radila je u Ekonomskom i upravno-birotehničkom centru u Osijeku kao profesorica engleskog i njemačkog jezika. Od 1985. do 1991. god. radila je i kao honorarni savjetnik za njemački jezik pri zavodu prosvjetno-pedagoške službe. Magistrica Pavlović na Elektrotehničkom fakultetu predavala je engleski i njemački jezik kao viši predavač do svog umirovljenja 2012. godine. Za svog radnog vijeka sudjelovala je na brojnim konferencijama i seminarima u zemlji i inozemstvu. U nekim zemljama zbog stručnih usavršavanja provela je i nekoliko mjeseci kao npr. u Chesteru u Velikoj Britaniji 1983. god. te u Freiburgu u Njemačkoj 1997. god. U svom stručnom i mentorskom radu objavila je više stručnih i znanstvenih radova u stručnim publikacijama „Tehnički vjesnik“, „Strani jezici“ i „Život i škola“. Objavila je i nekoliko stručnih knjiga kao što su „Gramatike engleskog i njemačkog jezika“, „Aneksni rječnici engleskog i njemačkog jezika“ kao i „Culture and civilisation of a forign country“ te knjigu „World of today (language, ecology, society)“ u suradnji sa svojom kćerkom doc.dr.sc. Antonijom Šarić i sinom, magistrom edukacije engleskog i njemačkog jezika Krunoslavom Pavlovićem.Odgoj i obrazovanje, izazovi suvremenog društva, promjene u školstvu, odnos profesora prema nastavnom procesu i učenicima, neprimjereni sadržaji udžbenika,nepravedno ocjenjivanje, nedostatak humanosti u odgojno-obrazovnim institucijama, nedostatak ljubavi prema svojoj (nastavničkoj) struci i dr., teme su o kojima magistra Pavlović promišlja i piše. Obitelj i roditeljstvo također su važne teme njenih spisateljskih postignuća. Zabrinjavaju je današnji izazovi s kojima se susreću roditelji, ali i sami roditelji koji se na neprimjeren način odnose prema svojoj djecu. Nakon rođenja unuka Doriana spisateljsku inspiraciju pronalazi u obiteljskoj svakodnevici aktivno sudjelujući u unukovom odrastanju te 2011. objavljuje knjigu “Brusnica za mrave“ koju mu i posvećuje. Godine 2012. izdaje knjigu „Staza oko sunca“ inspiriranu unukom Tenom. Treću knjigu pod nazivom „Princeza u svom vrtu“, također inspirirana unukom, ovaj puta Doroteom, izdaje 2017. godine. Trenutno radi na dvije knjige o odgoju i obrazovanja u suvremenoj školi, te će u jednoj od njih odgovoriti na pitanje vole li profesori izvrsne učenike.
Iz knjige „Princeza u svom vrtu“:
„Poznajem roditelja kod kojega jedino dijete mora sve raditi po „protokolu“. Dijete još ne ide u školu, ali mora prihvatiti sva pravila ponašanja odraslih. Velika je mora kada treba ručati ili večerati, dijete mora na sve paziti, od pribora do čaše. Ako se čaša razbije, to je katastrofa, dijete se odmah kažnjava, ide u kut, ne smije izaći van na igralište. Kada je to isto dijete razbilo čašu kod bake, za koju to nije bilo katastrofa, dijete je molilo baku da to tati nikako ne kaže. Dijete već ima traumu, a imat će je i dalje kad god sjedne za stol jesti ili će u životu previše jesti ili premalo.“
„Druga krajnost su roditelji koji ne odgajaju svoju djecu, uopće ili ne usmjeravaju, puštaju djecu da rade što hoće doslovce. Najgore mi je kad dopuštaju da djeca budu sebična tj. da ne daju drugom djetetu igračku ili ako neće ponuditi drugo dijete Bobi flipsom, čipsom, čokoladicom. Na tome treba inzistirati. Djetetu treba objasniti da živi u zajednici i da treba dijeliti neke stvari s ostalima, što treba često ponavljati jer na taj način dijete uči što je ispravno“.
Nebitno
