U tih deset godina nastali su mnogi radovi koji predstavljaju simbiozu nastavnog procesa i kreacije studenata i profesora Umjetničke akademije u Osijeku gdje svatko ponaosob predstavlja svoj umjetnički izražaj. Osim toga, vjerujem, kako je zajednički predani rad studenata i profesora tijekom ovih deset godina pridonio stvaranju platforme za poticanje umjetničke djelatnosti novih naraštaja Umjetničke akademije koji traže prikladne medije za svoje umjetničko stvaranje. Osebujnost svakog rada u ovom katalogu pokazuje promišljanje studenata o mediju fotografije kao provokativnom poticaju za afirmiranje njihovih ideja koje zaslužuju biti pokazane pod okriljem Akademije. Nadam se da će ovaj katalog potaknuti nadolazeće generacije o promišljanju o statusu fotografije kao medija u umjetnosti koji provocira i nudi umjetnosti nešto novo. prof.dr.sc. Helena Sablić Tomić, dekanica Umjetničke akademije u Osijeku.
Izložba O fotografiji na UAOS okuplja odabrane radove studenata Odsjeka za likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku realizirane kroz nastavu kolegija fotografije pod mentorstvom profesora Vladimira Freliha, tijekom posljednjih deset godina, odnosno od samoga pokretanja kolegija fotografije na Odsjeku za likovnu umjetnost do danas. Izložba obuhvaća radove prvih generacija studenata osječke Umjetničke akademije, među kojima su i oni koji su se nakon završetka studija nastavili baviti umjetnošću te postaju sve zapaženijima na umjetničkoj sceni. Njihov rad poznajemo sa samostalnih i skupnih izložbi na kojima aktivno sudjeluju, dok su neki od njih i sami postali edukatori i likovni pedagozi. S druge strane, izložba okuplja i radove studenata koji su se nakon studija opredijelili isključivo za pedagoški rad ili primjenjuju stečena znanja izvan sfere suvremene umjetnosti, kao i najmlađe buduće autore i pedagoge kojima tek predstoji završetak studija. Ana-Marija Koljanin, u predgovoru kataloga
Studentski radovi zorno prikazuju kako je izvanrednom profesoru Vladimiru Frelihu i naraštajima njegovih studenata i studentica uspjelo savladati zadatke poput kako se donose odluke što fotografirati, digitalno razumijevanje i multidisciplinarnost fotografskog medija, komunikacija,vjera u same sebe, moć artikulacije za predstavljanje projekta, suradnja i samoanaliza. Posrijedi su redom vještine koje im ne omogućuju samo da budu kvalitetni umjetnici nego i kvalitetni dionici suvremenog društva.
S druge pak strane, fotografija, nesumnjivo, ipak služi kao stanoviti dokaz stvarnosti. Dovoljno se prisjetiti neobično mučnih prizora s fotografija koje su američki vojnici snimili u zatvoru, u iračkom Abu Ghraibu. Ili pak monstruoznih prizora iz koncentracijskih logora snimljenih po oslobođenju njihovih uznika. Spominjem ove fotografije jer su poslužile kao istinski dokaz o događajima te na koncu korištene i kao pravni dokaz za osudu počinitelja. No jasno je, nema jednostavnog načina kako pomiriti i dokumentarnu i konstruiranu prirodu fotografske slike. Jedan od najznačajnijih fotografa suvremene umjetnosti Jeff Wall iznio je dobru formulaciju o dvostrukoj prirodi fotografske slike kada je napisao da postoje dva ponavljajuća mita o fotografiji; jedan mit govori da fotografija prikazuje istinu a drugi je mit da ju ne prikazuje. I opet, tu je važna Frelihova odlučnosti želja da se potencijali studentskih radova prikazanih na ovoj izložbi razvijaju između ta dva pola;“ istine i laži“ fotografske slike. Iz radova nastalih tijekom deset godina predanog dijaloga studenata i profesora Osječkog UAOS a razvidno je kako je stvorena solidna platforma kojom studenti, budući umjetnici transkribiraju i ispisuju svijet no istodobno svjesni su da je fotografija stvorena zahvaljujući svojstvima kamere i odluke koju donose samo oni pritiskom na okidač.
Naravno, i za to snose stanovitu umjetničku odgovornost s obzirom na to da živimo u civilizaciji koje je zdušno i objeručke prigrlila pojam „alternativnih činjenica“ i „post-istine“. U knjizi Susan Sontag „O fotografiji“ koja, vjerujem, hotimice dijeli naziv s ovom izložbom autorica piše kako su fotografi nekoć, dok je fotografija bila „samo“ obrt, bili smatrani za pronicljive promatrače, „pisare ali ne i pjesnike“. Danas kada zahvaljujući dostupnosti tehnologije svatko može napraviti fotografiju no ne može svatko napraviti fotografsko djelo, izložba „O fotografiji“ pokazuje, naposljetku, kako studirajući fotografiju postajemo korak bliže pjesničkom, dakle, umjetničkom poimanju svijeta. Izlažu Leila Topić, u predgovoru kataloga
Nebitno
