Krpanje kraja s krajem svakodnevica je priličnog broja hrvatskih građana, ali i institucija poput osječkog KBC-a. Nabava nove opreme nije luksuz, već nasušna potreba, a do toga najčešće dolazi kada je prethodni uređaj već na izdisaju ili ga se ne može popraviti jer ne postoje dijelovi, s obzirom da ih ima starih i po 30 godina. A popis nužno potrebnog je beskonačan – od uređaja za zračenje za transfuziologiju, preko urološkog stola za razbijanje kamenaca i digitalnih snimaonica za radiologiju do digitalne angiografske sale i cut-laba za interventnu kardiologiju. Gotovo da nema odjela kojemu nešto ne treba. Kada se tome dodaju dotrajali prostori i odljev liječnika i drugog medicinskog osoblja, slika je prilično crna, usprkos svim nastojanjima ravnateljstva koje u svemu tome ovisi o odlukama ministarstva.