Već je opće poznato da politika ove tehničke vlade ministra poljoprivrede i predsjednika vlade nije bila sklona selu i malim poljoprivrednim proizvođačima, što je već bilo vidljivo na zakona o polj. zemljištu koji nisu htjeli promjeniti u korist seljaka nego ga ostavili u „ vlasništvu velikih“, i poticajima koji do danas nisu isplaćeni u onoj mjeri kojoj bi trebali pa tako i svi ostali problemi koje naša Slavonija i baranja imaju u industriji pod otvorenim nebom.
Seljacima kao da nije dosta muka u dosadašnjoj proizvodnji. Prije nekoliko dana objavljena je cijena pšenice koja jedva pokriva 70% troškova proizvodnje. Dogodila se i oluja za koju, po svemu sudeći, nema tko nadoknaditi novi minus u proizvodnji, jer kako znamo u proračunu RH, za nepogode je osigurano mizernih 20 milijuna kn. Slušajući ministra, javnost misli da nema nikakvih problema, jer spominju nekakvu mjeru iz EU. Ministar zaboravlja da je seljak blokiran i da se ne može javiti ni za kakvu mjeru. Pretpostavka je negdje da će šteta biti veća od 200 mil. kuna, da šteta iznosi na ratarskim kulturama ( ako to pretvorimo kao krmu za stočnu hranu ) realna šteta je daleko veća, jer su isto tako stradali i voćari gdje su štete jako velike tj. stradali su u 100 % djelu.
S jedne strane imamo proizvođače,a sa druge visoku politiku koja o proizvodnji ne zna apsolutno ništa. Dokaze da je to točno imamo dugi niz godina ;kada cijela Europa ima plansku proizvodnju, RH ima tržišnu cijena koštanja proizvodnje kg pšenice??!! Ne postoji država da reagira, ne koristi mogućnost zaštite domaće proizvodnje. Dozvolila je nelojalnu konkurenciju koja uništava svu domaću proizvodnju. Podsjetimo se da je svinjogojstvo uništeno zbog 100 kn poticaja, da je proizvodnja mlijeka toliko niska da je sramotno uopće o tome i govoriti. Morali bi znati podatak da je Hrvatska za vrijeme Austro-Ugarske imala 4 milijuna krava, a danas sramotnih 80 tisuća , a da ne govorim koliko je stočarska proizvodnja bitna za samo poljoprivredno zemljište. Što naša agrarna struka radi?
Zašto šuti o genocidu koji se vrši nad ljudima koji nešto proizvode i koji jedini u državi stvaraju novu vrijednost? Zašto naša mlinarska industrija ne radi ? Zato što je daleko jeftinije uvesti brašno nego ga proizvesti, ne samo brašno, nego sve prehrambene proizvode. Zašto? Zato što nemamo realno postavljeni tečaj," nismo konkurentni"; što bi znali reći naši uvaženi političari. Država koja bi nam trebala biti mati, nažalost, ponaša se kao jako loša maćeha. Iz svega navedenoga i vidljivoga, nakon ove žetve slijedi nestanak sela i seljaka. Jedinih koji su čuvali opstojnosti hrvatske države u ruralnom prostoru. Čiji je to cilj gospodo? Naš sigurno nije.
Kako je jučer u posjetu Slavoniji i Baranji bio ministar u odlasku pozivamo tehničkog predsjednika vlade gosp. Oreškovića da što prije dođe u radni posjet našoj županiji i da mu HSS-OBŽ bude domaćin.
Tekst i foto: Zvonko Pongrac, predsjednik HSS-a OBŽ
Nebitno
