Vizura Osijeka
dramatično se promijenila u posljednjih 25 godina, i na
pozitivan ali i na
negativan način.
To arhitektonsko uneređenje grada posebno je došlo do izražaja u razdoblju između
1992. i 2007. godine kada je svatko mogao graditi što god je htio, a
višak novca obično je bio obrnuto proporcionalan osjećaju za estetiku. Rezultat toga je tzv. „
krezuba arhitektura“, nizovi zgrada
razbacanih bez ikakvog reda i smisla po ulicama poput
Divaltove ili Strossmayerove. Gradilo se gdje se i kako stiglo ne vodeći računa o tome hoće li se, i može li se, objekt uklopiti u svoje okruženje.
Takva stihijska gradnja zakratko je
prekinuta, ili barem smanjena, nakon 2007. kada je osnovano
Povjerenstvo za ocjenu arhitektonske uspješnosti, sedmeročlano tijelo pri gradskoj upravi čija je zadaća bila provjeravati idejne projekte za stambene i poslovne objekte na području cijelog grada te izdavati suglasnost na njih bez koje nije bilo moguće dobiti lokacijsku
dozvolu za početak gradnje.
Povjerenstvo je početkom svog rada
25 – 30% idejnih rješenja poslalo na korekciju ili ih je odbilo, čime je de facto spriječen nastavak „kičizacije“ grada jer su arhitekti postali svjesni da će svaki projekt doći pred povjerenstvo i trudili su se da predstave kvalitetna rješenja u skladu s pravilma struke a ne zahtjevima bogatih klijenata koji su gradili “
grčke” hramove u mirnim, obiteljskim ulicama. Povjerenstvo je također imalo i savjetodavnu ulogu
Zavodu za stanovanje po pitanju obnove fasada na zgradama kolektivnog stanovanja.
Međutim, pitanje je kako će biti u budućnosti. Naime, povjerenstvo je
raspušetno još u travnju prošle godine, a imenovano je novo tročlano povjerenstvo koje, prema izmjenjenom Zakonu o prostornom uređenju, ima samo savjetodavnu ulogu i njegovo mišljenje
nije obavezno za ishodovanje bilo kakve dozvole.
Po mišljenju stručnjaka, ovakvo rješenje posljedica je krize i recesije koja je gradnju bacila na koljena, pa je zakonodavac odlučio ne ograničavati dodatno gradnju mišljenjem nekog „
lijevog“ povjerenstva. Drugim riječima, neka gradi tko god hoće i što god hoće, samo neka se gradi.
Rezultate takvog stihijskog pristupa gradnji vidimo svaki dan u Osijeku. Pitanje je samo hoće li
pokušaj davanja zamaha posustalom graditeljskom sektoru rezultirati novom „krezubom arhitekturom“ koja će dodatno
naružiti sliku ulica u kojima se grade, ali i grad u cjelini.
Tekst: M.M./Osijek031.com
Nebitno
