U
četvrtak, 23. travnja 2015., u
12 sati, u prostoru
Muzeja likovnih umjetnosti biti će upriličeno predstavljanje knjige
Likovna baština kneževa Odescalchi – od Lombardije i Rima do Iloka, autorice dr. sc. Jasminke Najcer Sabljak, više kustosice Muzeja likovnih umjetnosti. Recenzenti knjige su: dr. sc.
Mirjana Repanić – Braun, znanstvena savjetnica Instituta za povijest umjetnosti i dr. sc.
Dragan Damjanović, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Knjigu će predstaviti dr. sc. Dragan Damjanović i i prof. dr. sc.
Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a te autorica, dr. sc.
Jasminka Najcer Sabljak.
O oblikovanju knjige:
Knjiga je objavljena u izdanju Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku i suizdanju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske te Muzeja grada Iloka. Otisnuta je na 128 stranice, s mnoštvom arhivskih fotografija, fotografija djela iz fundusa hrvatskih muzeja te djela koja su otuđena iz Iloka, kao i komparativnim materijalom koji se nalazi u Rimu i Comu (Italija).
Rad je nadopunjen opsežnom bibliografskom građom, rodoslovljem obitelji Odescalchi i Erba Odescalchi te kazalom imena i mjesta. Sažetak knjige preveden je na engleski i talijanski jezik. Fotografije je ustupio Hrvatski restauratorski zavod, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Muzejski dokumentacijski centar iz Zagreba, Arhiv Biskupije Como te druge osobe i ustanove. Recentne fotografije umjetnina radovi su Domagoja Topića i Daniela Zeca i uklopljene su u knjigu u obliku kvalitetnih crno-bijelih i kolor reprodukcija.
O sadržaju knjige:
Knjiga sadrži deset glavnih poglavlja u kojima se u uvodu govori o dosadašnjim spoznajama o iločkoj zbirci odnosno o umjetninama koje su ostale sačuvana nakon Drugog svjetskog rata u Iloku. Potom se razmatra baština kneževa Odescalchi u Comu i Rimu. Govori se o papi Inocentu XI. i njegovom značenju za umjetničku zbirku obitelji Odescalchi te o njegovom nećaku Liviju Odescalchiju kao meceni, kolekcionaru i ljubitelju umjetnosti. U četvrtom poglavlju govori se o Livijevim nasljednicima i sudbini njihove bogate i vrijedne rimske kolekcije, koja svoje izvorište ima u čuvenoj umjetničkoj kolekciji kraljice Kristine Švedske.
Obitelj Odescalchi i počeci razvoja zbirke u Iloku naziv je petog poglavlja koje govori o prijenosu umjetnina u dvorac Odescalchi u Iloku kao i o posjedima obitelji Odescalchi u Srijemu. Iločka zbirka – od baroka do klasicizma naziv je poglavlja koje analizira djela vezana uz spomenuta stilska razdoblja. Naglasak na Livija III. i razvoj zbirke u 19. stoljeću u Iloku donosi sedmo poglavlje, dok se važna donacija slika Baltazara III. biskupu Josipu Jurju Strossmayeru razmatra u osmom poglavlju. Zbirka krajem 19. i početkom 20. stoljeća naziv je poglavlja koje razmatra posljednja desetljeća boravka obitelji Odescalchi u Iloku te donosi fotografije interijera iločkog dvorca. U poglavlju Sudbina umjetnina nakon Drugog svjetskog rata donosi se pregled događanja krajem rata i pokušaj rekonstrukcije sudbine djela iz iločke zbirke. Na kraju knjige grafički je oblikovano Rodoslovlje obitelji Odescalchi i Erba Odescalchi s naznačenim vlasnicima iločkog posjeda. Slijede prijevodi sažetka knjige na engleski i talijanski jezik, popis kratica, literatura, arhivski i internetski izvori, potom kazalo imena i mjesta.
Kulturnoj će javnosti posebno važna biti poglavlja u kojima se donosi pregled umjetnina koje su već desetljećima izvan dosega zainteresirane publike i stručnjaka. U tom smislu pravo su otkriće po prvi puta u knjizi reproducirana djela Carla Maratte i njegove radionice, koja su nakon više od pola stoljeća provedenih u depou ponovo ugledala svjetlo dana i upravo se restauriraju se u HRZ-u u Zagrebu. Riječ je o slikama izvanrednih dimenzija, nastalim na temelju Raffaelovih fresaka iz vatikanskih Stanzi, koje je papa Inocent XI. dao kopirati, a kasnije je obitelj Odescalchi poklonila slike Zagrebu i hrvatskoj naciji u donaciji biskupu Strossmayeru. Posebno su značajne i za hrvatsku kulturu važne po prvi puta javno publicirane crno-bijele reprodukcije djela koja su otuđena iz iločkog muzeja 1998. godine i do danas nisu pronađena.
Knjigu je grafički oblikovao Siniša Vidić, a tiskalo poduzeće Grafika iz Osijeka.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i Gradskog ureda za obrazovanje i sport Grada Zagreba. Prijevod na talijanski jezik omogućio je Talijanski institut za kulturu, Zagreb. Predstavljanje knjige pomogli su Iločki podrumi d. d. Ilok.
Monografija je dio izložbeno-izdavačkog projekta MLU pod nazivom Skriveno blago europskog plemstva.
Nebitno
