Domaći Vs. Gosti

Domaći Vs. Gosti
Rođeni i žive u Hrvatskoj.
Domovina ili mjesto stanovanja?
Što je ona meni?

 Svjedočimo situaciji da imamo građane RH, koji su rođeni i žive u Hrvatskoj, a osjećaju se kao Srbi.
Jesu li oni taoci krivih političkih odluka, izmanipulirani jeftinom političkom demagogijom, pa ih zbog toga sad puca kriza nacionalnog identiteta? Tko su oni, „Domaći„ ili „Gosti“? Mislite li da je takvo stanje dugoročno zapravo uopće i održivo, ili će nas to prije ili poslije dovesti do nekog novog nacionalnog sukoba na ovim prostorima?

Ja imam problem identiteta. Na papiru mi piše da sam srpkinja, krštena sam u pravoslavnoj Crkvi, ali se nikad nisam osjećala kao srpkinja. Moji su slavili Božić kad i većina naše države, nikad nisu imali prste u politici, nikad se nije držalo do nekog srpstva. Ali sam bez obzira na to dobilavala i batina u školi, bila nazivana četnikušom, na faksu su me uvijek pogledali sa sažaljenjem kad su pročitali nacionalnost u indeksu. Osjećam se hrvaticom, ali ipak to nisam. Za sve sam se morala troduplo više boriti. Udala sam se za Hrvata, u katoličkoj Crkvi, dijete mi je kršteno u katoličkoj Crkvi, ali ipak poštujem i to svoje nešto pravoslavno, pa ne dajem na sebe i na ljude koji su Srbi. Jednako poštujem i jedne i druge. Jer sam i sama i jedno i drugo. Do današnje utakmice mi nije stalo, i žalim sve koji će danas šiziti i divljati, sve te domoljube i kvazi domoljube rođene poslije rata. Baš me zanima dižu li se tenzije kad god Njemačka zaigra s nekim? Kao da smo mi jedini na svijetu ikad ratovali. Zašto ne bismo pružilim ruku jedni drugima? Ima budala i sa jedne i sa druge strane, itekakvih, i njih ne opravdavam i ne poštujem.

ne shvaćam što je tu uopće čudno? iskreno ne vidim poantu članka, a još manje topica na forumu. dovoljno je pitati hrvata bilo gdje u svijetu za koga bi navijao da igraju hrvatska i zemlja u kojoj prebiva.

ne radi se tu o nikakvoj krivoj politici ili bilo čemu drugome, radi se o osjećaju pripadnosti pojedinca.

Mladjo je napisao/la: › ne shvaćam što je tu uopće čudno? iskreno ne vidim poantu članka, a još manje topica na forumu. dovoljno je pitati hrvata bilo gdje u svijetu za koga bi navijao da igraju hrvatska i zemlja u kojoj prebiva. ne radi se tu o nikakvoj krivoj politici ili bilo čemu drugome, radi se o osjećaju pripadnosti pojedinca.

 Radi se o nacionalnoj mržnji, htio to netko prihvatiti ili ne,
a ta nacionalna mržnja, najizraženija je baš na sportskim natjecanjima, ovog tipa.
HINT...
Da se ne zavaravamo, po tom pitanju, nema razlike između našeg i njihovog izbornika.
I da stvar bude gora, i danas obojica misle isto što i onda, ali to zbog političkih pritisaka, i vlastitih interesa, javno ne izgovaraju.
Poanta ovog topica, i članka je da imamo drugu, treću ili stotu generaciju koja se rodila i živi u Hrvatskoj, a nazivaju se i osjećaju kao Srbi, a da Srbiju zapravo nisu niti vidjeli.

 Kronika jedne mržnje

 Jugoslavija , država južnoslavenskih naroda, koja je obuhvaćala današnje države Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo, i Makedoniju, a postojala je od 1943. do 1991. godine. Država u kojoj su nacionalna, kao i sva ostala pitanja,a bila pod jakom kontrolom državnog aparata, te su građani te države odgajani kao Jugoslaveni, te su u tom uvjerenju, gotovo u pravilu i živjeli. Današnji izbornici hrvatske i srpske reprezentacije, su također rođeni i odrastali u takvoj klimi.

 Raspadom Jugoslavije pažljivo pripremanim i iniciranim od strane svjetskih vlasnika kapitala, koji kao inicijalnu kapsulu za rasturanje Jugoslavije koristi mješovitu nacionalnu pripadnost državljana Jugoslavije, dovodi do izražene pojave propitivanja nacionalnog pitanja, što uz podršku instrumentiranih lidera novonastalih država lako sa vremenom prelazi u šovinizam. Takva klima idealno je tlo, za izazivanje novog ratnog sukoba na tlu Jugoslavije, kojim će se kako je to danas više nego očito, opet okoristiti gore već spomenuti vlasnici kapitala, i politički lideri novonastalih država. A narodu će kao i xy puta do sada, ostati samo siromaštvo, mržnja i nova zaglupljivanja, starim oprobanim metodama.

1step2far je napisao/la: › Ja imam problem identiteta. Na papiru mi piše da sam srpkinja, krštena sam u pravoslavnoj Crkvi, ali se nikad nisam osjećala kao srpkinja. Moji su slavili Božić kad i većina naše države, nikad nisu imali prste u politici, nikad se nije držalo do nekog srpstva. Ali sam bez obzira na to dobilavala i batina u školi, bila nazivana četnikušom, na faksu su me uvijek pogledali sa sažaljenjem kad su pročitali nacionalnost u indeksu. Osjećam se hrvaticom, ali ipak to nisam. Za sve sam se morala troduplo više boriti. Udala sam se za Hrvata, u katoličkoj Crkvi, dijete mi je kršteno u katoličkoj Crkvi, ali ipak poštujem i to svoje nešto pravoslavno, pa ne dajem na sebe i na ljude koji su Srbi. Jednako poštujem i jedne i druge. Jer sam i sama i jedno i drugo. Do današnje utakmice mi nije stalo, i žalim sve koji će danas šiziti i divljati, sve te domoljube i kvazi domoljube rođene poslije rata. Baš me zanima dižu li se tenzije kad god Njemačka zaigra s nekim? Kao da smo mi jedini na svijetu ikad ratovali. Zašto ne bismo pružilim ruku jedni drugima? Ima budala i sa jedne i sa druge strane, itekakvih, i njih ne opravdavam i ne poštujem.

 Iskreno žalim, zbog svega što si ti i ljudi poput tebe proživjeli (na obje strane), i volio bih da je u prošlosti bilo više pameti , a manje gramzivosti, ta da se Juga ako se već morala raspasti, raspala na neki civiliziraniji način.

simo031 je napisao/la (Pogledaj post): › Mladjo je napisao/la: › ne shvaćam što je tu uopće čudno? iskreno ne vidim poantu članka, a još manje topica na forumu. dovoljno je pitati hrvata bilo gdje u svijetu za koga bi navijao da igraju hrvatska i zemlja u kojoj prebiva. ne radi se tu o nikakvoj krivoj politici ili bilo čemu drugome, radi se o osjećaju pripadnosti pojedinca.  Radi se o nacionalnoj mržnji, htio to netko prihvatiti ili ne, a ta nacionalna mržnja, najizraženija je baš na sportskim natjecanjima, ovog tipa. HINT... Da se ne zavaravamo, po tom pitanju, nema razlike između našeg i njihovog izbornika. I da stvar bude gora, i danas obojica misle isto što i onda, ali to zbog političkih pritisaka, i vlastitih interesa, javno ne izgovaraju. Poanta ovog topica, i članka je da imamo drugu, treću ili stotu generaciju koja se rodila i živi u Hrvatskoj, a nazivaju se i osjećaju kao Srbi, a da Srbiju zapravo nisu niti vidjeli.

koliko ima hrvata treće ili četvrte generacije u amerikama i australiji koji se i dalje izjašnjavaju i osjećaju kao hrvati? vjerojatno jako puno. zasigurno manje nego srba u hrvatskoj, ali pripisao bi to ogromnim kulturološkim razlikama, jezičnim barijerama i udaljenošću od domovine naroda kojem pripadaju, u ovom konkretnom slučaju hrvatske. sigurno je australskim i američkim hrvatima puno teže očuvati kulturu i jezik nego recimo hrvatima u vojvodini. srbi maltene mogu pljunuti do svoje matične domovine, jezik nam je praktički isti, kultura i mentalitet slični.

moja poanta je da što se toga tiče nema apsolutno nikakve razlike, ne samo između hrvata i srba, nego globalno. inače ni romi odavno ne bi postojali kao narod.

Mladjo je napisao/la: › simo031 je napisao/la (Pogledaj post): › Mladjo je napisao/la: › ne shvaćam što je tu uopće čudno? iskreno ne vidim poantu članka, a još manje topica na forumu. dovoljno je pitati hrvata bilo gdje u svijetu za koga bi navijao da igraju hrvatska i zemlja u kojoj prebiva. ne radi se tu o nikakvoj krivoj politici ili bilo čemu drugome, radi se o osjećaju pripadnosti pojedinca.  Radi se o nacionalnoj mržnji, htio to netko prihvatiti ili ne, a ta nacionalna mržnja, najizraženija je baš na sportskim natjecanjima, ovog tipa. HINT... Da se ne zavaravamo, po tom pitanju, nema razlike između našeg i njihovog izbornika. I da stvar bude gora, i danas obojica misle isto što i onda, ali to zbog političkih pritisaka, i vlastitih interesa, javno ne izgovaraju. Poanta ovog topica, i članka je da imamo drugu, treću ili stotu generaciju koja se rodila i živi u Hrvatskoj, a nazivaju se i osjećaju kao Srbi, a da Srbiju zapravo nisu niti vidjeli. koliko ima hrvata treće ili četvrte generacije u amerikama i australiji koji se i dalje izjašnjavaju i osjećaju kao hrvati? vjerojatno jako puno. zasigurno manje nego srba u hrvatskoj, ali pripisao bi to ogromnim kulturološkim razlikama, jezičnim barijerama i udaljenošću od domovine naroda kojem pripadaju, u ovom konkretnom slučaju hrvatske. sigurno je australskim i američkim hrvatima puno teže očuvati kulturu i jezik nego recimo hrvatima u vojvodini. srbi maltene mogu pljunuti do svoje matične domovine, jezik nam je praktički isti, kultura i mentalitet slični. moja poanta je da što se toga tiče nema apsolutno nikakve razlike, ne samo između hrvata i srba, nego globalno. inače ni romi odavno ne bi postojali kao narod.

 Hrvatsko srpski odnosi su opterećeni mržnjom rođenom u prošlom ratu, koji je kao inicijaciju imao nacionalnu bazu, stoga ne možemo uspoređivati odnose između ta dva naroda i hrvatsko – američke/australske odnose. Nažalost, još uvijek je jako puno mržnje, i nije izgledno da će se nešto uskoro promijeniti, jer u nedostatku kvalitetnih ekonomskih projekata, nacionalizam je jedino što političarima ostaje. Sad kad je koalicijska vlada ponovo na vlasti to će biti još izraženije.

simo031 je napisao/la (Pogledaj post): › Poanta ovog topica, i članka je da imamo drugu, treću ili stotu generaciju koja se rodila i živi u Hrvatskoj, a nazivaju se i osjećaju kao Srbi, a da Srbiju zapravo nisu niti vidjeli.

Da, točno to. I po ovome vidimo kako nije Ruža Tomašić ta koja dijeli na domaće i goste, nego se "gosti" sami tako deklariraju.

mali_ivica je napisao/la: › simo031 je napisao/la (Pogledaj post): › Poanta ovog topica, i članka je da imamo drugu, treću ili stotu generaciju koja se rodila i živi u Hrvatskoj, a nazivaju se i osjećaju kao Srbi, a da Srbiju zapravo nisu niti vidjeli. Da, točno to. I po ovome vidimo kako nije Ruža Tomašić ta koja dijeli na domaće i goste, nego se "gosti" sami tako deklariraju.

Gori od njih su oni koji misle isto što i oni, a javno govore drugo.