Najveći i najbolji festival u Europi (po glasovima posjetitelja),
Sziget, održao se prošli tjedan u Budimpešti na otoku
Obudai u Dunavu u svom jubilarnom dvadesetom izdanju. Službeno festival traje
pet dana, ima dva nulta dana a ekipa zna tamo kampirati oko 10 dana jer zabave ne ponestaje. Ove godine po službenim podacima festival je posjetilo
379 000 ljudi a zabilježen je i šestmilijunski posjetitelj, ako brojimo od samog početka festivala. Čak i sam osnivač festivala
Glastonbury, Michael Eavis, koji je pohodio ovogodišnji Sziget je rekao da je Sziget "more colorful" nego njegov festival. Zašto je Sziget tako naj naj, pokušat ćemo vam dočarati sljedećim tekstom.
Galerija 031: Sziget 2012.
[Foto: Vanda Muhar][08.-12.08.2012., Budimpešta]
Već samim dolaskom na festival, može se uočiti da se festival odvija na ogromnom prostoru. Rješavanje ulaznica i narukvica u rekordnom roku i unutra ste za manje od
5 minuta. Odmah na početku već ste oduševljeni organizacijom. Pretresanje? Ne. Provjerit će vam ruksake da ne unosite alkohol. Klopu, sokove i vodu slobodno možete unijeti. Na samom ulasku možete uočiti "kućice" gdje možete nabaviti karticu
"Metapay" kojom plaćate sve na festivalu. Na karticu uplaćujete iznos koji mislite potrošiti, a možete uplatiti gotovinom ili karticom. Mi smo se odmah probili do press centra da vidimo što nas sve očekuje taj dan, i na samom ulasku naletjeli na
Stevea Forresta iz Placeba, u početku malo šokirani, ubrzo smo shvatili da su Press centar, backstage i VIP centar odmah jedno pored drugog i imaju zajednički ulaz. Kasnije je Zhac naletio i na "barbu u zlatnoj kanotjerici" iliti Stefana iz
Placeba dok ja nisam bila te sreće...
Uglavnom, odlično smišljen Press centar, s wirelessom i prostorijom za live javljanja, veliki VIP centar s nekoliko barova, udobnim stolcima, pogledom na
Main Stage i hrpom mađarskih starleta i modnih stilista. No nismo se došli s njima družiti pa smo pohitali provjeriti atmosferu na stejdževima. Moglo se odmah uočiti da za Sziget nema
recesije. Sve je bilo krcato. Ispred svakog stejdža je bilo hrpetine rasplesanih ljudi, na svakom štandu gužva, i redovi dugi po 20 metara za
Bungee jumping ili vrtuljak. Pivo je bilo 580 forinti ili
15 kn dok ste za klopu trebali odvojiti od 400 do 3000 forinti, ovisno o tome jeste za langošice ili za gulaš od pijetlovih muda... bilo je svega! I mađarske i "balkanske" i indijske i kineske i američke klope.
Ono što me fascinira na ovim festivalima je
atmosfera među ljudima. Nikoga nije briga iz koje si zemlje, što si po nacionalnosti, jesi bijel, crn, žut ili obojen od glave do pete u zeleno, jesi straight ili gay, što si po zanimanju ili koliko zarađuješ, koliko imaš kilograma i da li ti je frizura i šminka savršena. Jednostavno, možeš biti ogroman dlakavi tip obučen u ništa više nego suknjicu od balerine ili u Pikachua - što luđe to bolje. A to je na festivalu i poželjno - što se
luđe obučete, to bolje.
Festivalska majica je stajala 5000 forinti (oko 135 kn) ali zato su majice prošlih godina stajale 1500 forinti (četrdesetak kn). Nadalje, šetajući sreli smo ljude iz valjda puno različitih zemalja. Svugdje se priča engleski, a tko ne zna, sporazumijeva se rukama, nogama ali uvijek uz smiješak. Sziget ima mislim 11 velikih stejdževa i bezbroj malih. Svaki dan smo otkrivali nove stejdževe i nove vrste zabave i pred svakim stejdžom i u svakom šatoru bila je hrpa ljudi koji su se zabavljali. No međutim, ipak su 3 stejdža ipak na neki način "glavna". Tako su prvi dan na Main stejdžu nastupali između ostalih
Hurts i Placebo. Svi su prozvali prvi dan "danom za curice" iako su na drugim stejdževima razvaljivali malo jačim rifovima, ova curica se držala Main stejdža. Hurts me nisu nešto oduševili, zvuče kako se i zovu, žalosno i tužno i dođe ti da se
rasplačeš. Ali Placebo je meni nešto posebno. Bila sam na njihovih preko nekoliko koncerata iako ovaj spada među najlošije ipak im nemam što zamjeriti odsvirali su čak i novi stvar "B3". I za ostatak teksta, svaki koncert je bio
savršeno ozvučen, tako da to neću posebno napominjati.
I dok je Placebo zabavljao uglavnom žensku publiku, muška se skupila u A38 šatoru na žestokim zvucima
Ministrya koji su oduševili publiku. Iako nisam njihov fan, njihov nastup na jednom prijašnjem festivalu mi je među top 10 nastupa ikad.
Nažalost, jedan od rijetkih "domaćih" bendova
Dubioza Kolektiv, nastupala je na World Music Stageu, ali, mi tek došli, nismo uspjeli naći to, tako da smo propustili nastup.
Drugi dan festivala zabavljali su nas The Roots, Maximo Park,
Korn, Emir Kusturica & The No Smoking Band, Friendly fires i mnogi drugi. Definitivno je bilo zanimljivo kad je počinjao koncert Kusturice i njegovog benda kako su svi Francuzi pohitali na njegov koncert. Navodno, on je jako popularan tamo. Uglavnom, mi se nismo dugo zadržavali, ali tamo je bila prava ludnica. Iako u 16 h poslijepodne, The Roots su okupili velik broj poklonika i oduševili ih. Između nastupa koji su nas zanimali, mi smo odlučili šetati, fotkati i probati
mađarski grah koji nam je bio odličan. Nažalost, gulaš od pijetlovih muda nismo probali, ipak je bio malo preskup.
Trećeg dana već na samom dolasku moglo se uočiti da se broj posjetitelja uveliko povećao, što nije bilo čudno jer je ipak vikend počeo. Obzirom na to da nas nije pretjerano zanimao nastup
The Vaccines, prvenstveno zbog njegove umišljenosti, a da ne spominjemo da je pjevač bio pijan kao letva i posrtao, mi smo se zaputili u obilazak
"mađarskog sela", dijela festivala koji je otvoren isključivo danju a u njemu možete besplatno odigrati igru backgammona na zemlji, mlatiti pijetla, dati si isplesti pletenice ako ste cura ili
oslikati tijelo, umlatiti plastičnog pijetla, pogledati nastup mađarskih folklornih skupina ili jednostavno sjediti i gledati što drugi rade i družiti se.
S obzirom na to da je
The xx počinjao tek u 19:45 h odlučili smo se otići i u udaljenije dijelove festivala, pa smo tako otkrili
Blues stage, nekoliko stageova gdje DJ zabavlja publiku, tečaj plesa, nagradne igre, izradu nakita od recikliranog materijala, tuširanje s AXE hostesama, hrvanje u balonima, hrvanje u futiranoj buradi i još mnogo, mnogo toga. The xx su nekog oduševili, nekog uspavali, ja ih volim i meni su bili savršeni. Odsvirali su skoro sve stvari s prošlog albuma i nekoliko novih pjesama. Kako dosta ljudi nosi
zastave na kojekakvim štapovima sa sobom, dalo se primijetiti da publike ipak ima najviše iz
Velike Britanije. Poslije njih na scenu su izašli
Stone Roses i privukli mahom stariju publiku. Stone Roses su se okupili ponovo prošle godine nakon dvadesetak godina i nemaju novog materijala. Iako je to jedan od koncerata koji me najviše veselio, moram priznati da me dosta razočarao. Imali su preduge instrumentale na dvije pjesme a na jednoj pjesmi pjevač je užasno falšao.
Ono što je zanimljivo je da koncerti na glavnoj pozornici završavaju u 23 h, a onda možete na one manje. Jedna od zanimljivijih je bila naravno
World Music Stage. Najviše ljudi se poslije selilo tamo i plesalo do sitnih sati. Između ostalog, izdvojila bih i nastup
transvestita koji se odvijao svaku noć u ponoć i koji je zabavljao široku publiku. I nije bilo incidenata.
Za četvrti dan, subotu, bili su rezervirani najjači izvođači ovog festivala, Noah and the Whale, The Horrors, Sum 41, Snoop Dogg, The Pogues, Sergent Garcia... Iako su Noah and the Whale i The Horrors odradili odličan posao u zagrijavanju publike, ipak nastup
SUM 41 je bio nevjerojatan. Tada se skupilo najviše ljudi od početka festivala pa do tog momenta. Bilo je krcato i nije se moglo prići bliže od 50 metara pozornici. Dečki su podigli atmosferu i cijela publika je pjevala s njima u glas. Moram priznati da nisam znala da su popularni u tolikoj mjeri. Jedan od boljih nastupa imao je bend
Kakkmaddafakka za koji, eto, do sad nismo prije čuli, ali svojim živahnim nastupom osvojili su srca publike.
Nastup
Snoop Dogga je okupio pedesetak tisuća ljudi. U početku je digao atmosferu, no ubrzo ju je i spustio kad je počeo svirati nove stvari koje očigledno publici baš nisu sjele. No zato su u to vrijeme
The Pogues dizali dvadesetak tisuća ljudi na noge.
Shane, s čašom punom džina, mumljao je nešto što je sve nasmijavalo, uglavnom jer nitko nije mogao razaznati jednu riječ iz toga, ali dok je pjevao smo znali sve tekstove. Shane je bio statičan a za podizanje atmosfere bio je zadužen
harmonikaš Andrew Ranken (ako se ne varam).
Posljednji, peti dan festivala, iako ne glazbeno najjači, nikako po posjeti nije zaostajao za subotom. Kasnije smo shvatili i zašto. S obzirom na to da nas se ni
The Subways ni
Paolo Nutini nisu nešto dojmili, iako je bilo publike ispred, mi smo se dali u još jedno istraživanje udaljenijih krajeva i otkrili štandove udruga za promociju ekologije, europske unije, anti-teatar, besplatna masaža, te razno razne izložbe i kreativne radionice. Vratili smo se na nastup
Mando Diao, koji je pohvalio festival, uspio reći par riječi na mađarskom i oduševiti okupljene tinejdžerice koje su ih pozivale na brak transparentima. Ono što je nas oboje zaprepastilo je bio nastup
LMFAO. Čuli smo za njih, čuli smo i par stvari, ali nismo znali da će nas pregaziti
stampedo Mađara kad je počinjao njihov koncert. To je bilo nešto neopisivo fenomenalno. Svi Mađari su nahrlili pred pozornicu, a oni koji su radili na štandovima su plesali i pjevali sve od prve do zadnje.. stvari/mixa.
Dok je LMFAO zabavljao Mađare u krcatom A38 šatoru nastupali su
Lamb, engleski elektroničko - instrumentalni dvojac sa ženskim vokalom. Na World Music Stejdžu tu večer nastupao je
Goran Bregović sa svojim bendom za pogrebe i vjenčanja. Kako je bend počeo svirati tako je počela i kiša padati, međutim, umjesto da ekipa navuče kabanice, počeli su
skidati majice. Ipak, šećer je došao na kraju.
The Killers! Njih sam gledala na početku karijere i bili su okej, no sad su me oborili s nogu. Kao prvo scenografija i light show su bili savršeni, privukli su negdje oko pedeset tisuća ljudi pred pozornicu, možda i više. Čak iako ih niste nikada slušali, sve pjesme znate. Redali su
hit za hitom. No ono što me još više oduševilo je što se na velikom ekranu mogao vidjeti pjevačev izraz lica. On je bio oduševljen i razdragan isto kao i mi. I tad mi je bilo još draže. Iako je ovaj Sziget bio obilježen velikim imenima, i nekim budućim velikim imenima, ovaj koncert mi je definitivno bio najbolji.
Završetkom nastupa The Killersa, završio je i festival za nas dvoje. Bolnih i žuljavih nogu, iskreno, jedva smo dočekali da se dokopamo nekog mjesta za sjesti i odmoriti noge, pa makar to bio i
vlak. I ovaj put me Sziget oduševio i opet me doziva nazad, jer jednostavno, osjećaj koji imate na tom festivalu teško se može reproducirati.
Tekst: Vanda Muhar, Željko Skladany
Photo: Vanda Muhar, Željko Skladany, Sziget official photos
Najava 031: Budimpešta: Sziget festival 2012. [program]
Nebitno
Muško
