Od
65.000 zaposlenih u predškolskom odgoju, osnovnom i srednjem školstvu u Hrvatskoj u prošloj je godini na
stručnom usavršavanju bilo njih 19.700.
Taj je podatak na državnom skupu za stručne suradnike pedagoge Profesionalni razvoj u školi - mogućnosti i izazovi, održanom u Osijeku, iznio
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje.
-
To znači da 45.300 odgojitelja, učitelja i profesora nije bilo nigdje, što je izrazito zabrinjavajuće - rekao je Filipović.
Dario Österraicher, pedagog u Drugoj gimnaziji (jezičnoj), kaže da ga tako malen odaziv zaposlenih u školstvu iznenađuje.
-
Frapantno je da postoje dvije trećine ljudi u školstvu koje uopće ne idu na edukaciju. Nemamo povratnu informaciju kako to utječe na njihov profesionalni razvoj, odnosno rade li ti ljudi na sebi i na svom stručnom usavršavanju u nekom drugom obliku. Zabrinjavajuće je da oni ne idu na edukacije koje su im ponuđene u sustavu školstva. Pitam se kako rade i pristupaju svom poslu ako ih ne zanima što se događa u njihovoj struci. To je problem broj jedan vezan uz kvalitetu školskog sustava - kaže Österraicher.
Tradicionalisti
Suzan Berecki, pedagoginja u Strojarskoj tehničkoj školi, smatra da je problem u tome što smo tradicionalno društvo i imamo dosta prosvjetnih djelatnika koji su pred
mirovinom.
-
Dio tih ljudi smatra da se više ne treba educirati. No, to ovisi o unutarnjoj motivaciji same osobe. Ako ćemo na silu tjerati nekoga na seminare, tada će nastupiti otpor. Međutim, uz cjelokupno okruženje u školi te raznim metodama može se doprijeti do ljudi zatvorenih za inovacije - kaže Berecki.
Ističe da su u Strojarskoj tehničkoj školi na takav način uspjeli motivirati 80 posto kolega. No, smatra, da bi nastavnik uveo inovacije u nastavu, bitno je osigurati mu osnovna sredstva, poput
suvremenih tehnologija.
Iskustva u Elektrotehničkoj i prometnoj školi pokazuju da većina zaposlenika ide na usavršavanje. To iz osobnog iskustva potvrđuje pedagoginja
Blaženka Pul.
-
Problem su stručni predmeti, budući da smo mi strukovna škola, usavršavanje je na razini države i financijski je zahtjevnije za školu. No svatko od nas ide bar jedanput godišnje na seminar stručnog usavršavanja. Nastavnici također redovito idu na stručna vijeća, jer su shvatili da je to nužnost za posao. Tko želi biti uspješan u poslu, mora raditi na sebi, stjecati nove kompetencije i primjenjivati ih na nove generacije - kaže Pul.
Poticaj pedagozima
Prof.
Ivana Biljan, predstojnica Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Podružnice Osijek i viša savjetnica za stručne suradnike pedagoge, kaže da su se za stručni skup Profesionalni razvoj u školi odlučili upravo kako bi potaknuli pedagoge da rade na svom profesionalnom razvoju, ali i razvoju svih djelatnika škole.
-
Stručno usavršavanje treba polaziti od potreba škole. AZOO vrednuje svaki stručni skup i jedno od pitanja koja uvijek postavljamo jest koju temu žele slušati na sljedećem skupu. To znači da stručno usavršavanje polazi od potreba profesora, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja. Jer, razvoja škole i nastavnika nema bez profesionalnog razvoja, a on ne može ići naprijed bez stručnog usavršavanja - smatra predstojnica Biljan.
Pravo i obveza
-
Taj podatak i mene iznenađuje. Ako zaposlenici škola žele biti profesionalci, onda je stručno usavršavanje njihovo pravo i obveza. Dio odgovornosti je na fakultetima koji školuju buduće profesore. Oni bi im trebali poslati tu poruku, a ne im samo podastirati informacije, činjenice i teorije. Ipak, najveća je odgovornost na samim zaposlenicima, koji trebaju prepoznati da je to njihovo pravo, ali i obveza - kaže prof.dr.sc.
Vlasta Vizek Vidović.
Dodaje još da nema napretka škole bez posvećenosti cjeloživotnom učenju i stručnom usavršavanju, a najbolji recept je kombinacija teorijskih znanja i istraživanja, što je bio slučaj na osječkom skupu pedagoga.
Presudna motivacija
-
Motivacija je jako važna za stručno usavršavanje. Ne možemo nikoga prisiliti da ide na edukaciju, niti vjerovati da će svi koji nešto čuju na stručnom skupu to i primijeniti u nastavi. Ako je netko došao na stručni skup, on je pokazao zanimanje da radi na sebi, a hoće li to primijeniti u školi, ovisi o njemu samom. Isto je s onima koji ne dolaze. Ni licenciranje, ni napredovanje u zvanju za mentora ili savjetnika neke ljude neće pokrenuti. Jako je važna unutrašnja motivacija, ali i da vodstvo škole stvara takvu klimu i kulturu u školi da ona postaje učeća zajednica, a to znači da svi uče i da se propituju što trebaju raditi da bi bili bolji - kaže prof. Biljan.
Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Foto-arhiv 031
Nebitno
