Deseci litara mlijeka, ako je ambalaža samo
jedne litre oštećena, u trgovačkim centrima bit će
otpisana. Trgovci voćem i povrćem nekoliko puta dnevno prebiru po kašetama i uklanjaju ono što oku, točnije kupcu, nije ugodno i što zacijelo neće kupiti, te će također završiti u otpisu. O poljoprivrednim proizvodima koji neobrani stoje na poljima da i ne govorimo, i sve to dokazuje da smo
društvo rasipnika, a prema svim pokazateljima i
velikog siromaštva.
Kako bismo spojili te naizgled nespojive činjenice, u Hrvatskoj se prošle godine otvorila
Banka hrane Hrvatska, inačica talijanskog
Last Minute Marketa. Riječ je o ustanovi koja
prikuplja hranu od trgovačkih centara i potom ih distribuira do sirotinje koja svakodnevno prebire po kontejnerima kako bi se nahranila. I ta ideja odlično prolazi, no razlika između Italije i Hrvatske, čija je inicijativa krenula tek prije nekoliko mjeseci, jest u tome da će Talijan, zahvaljujući utemeljitelju prof.
Andreu Segreu sa Sveučilišta u Bologni, iskoristiti i onaj najmanji komadić hrane. Našim poslodavcima je
lakše hranu staviti u otpis nego raditi
preciznu inventuru izda li putem računa robu s približenim rokom trajanja, ili u tehnički neispravnoj ambalaži, primjerice,
pučkoj kuhinji.
Iako
Caritas u Hrvatskoj odnedavno podliježe
strogom HACCP-u, ondje doznajemo kako i nadalje primaju onu hranu za kojom potražnje u prodavaonicama nema. Primjerice, hranu s današnjim rokom trajanja u Caritasu
ne smiju primiti, iako je stvarni rok još najmanje 30 dana. Kada bi se po uzoru na talijansku praksu, u Caritasu doniralo povrće, ono mora biti u ambalaži, a isto vrijedi i za brašno, tijesto i brojne druge proizvode. Ondje doznajemo i to da se u Osijeku, primjerice, baci keksa tijekom godine koliko ne možemo ni pojmiti, što zbog nedostatka deklaracije, a što zbog strogoga HACCP-a.
Srećom, još ima dosta senzibiliziranih centara koje će u Caritas dati proizvode pa je tako hvalevrijedan projekt doniranja kruha u suradnji s
Intersparom, a čiji je rok trajanja na dan isporuke. Da se može i treba bolje, potvrdila nam je i
Melita Radanović iz županijske
Hrvatske gospodarske komore, koja kaže da se brojne ustanove izvlače na nezadovoljavanje higijenskih uvjeta.
- Zdrav razum govori da je sve što je pod rokom trajanja bolje darovati nego baciti. No, kod nas se s proizvodima radi kao s novinama, a iskreno, novine se barem recikliraju, dok to s hranom nije slučaj. Kod nas nije u potpunosti profunkcionirao sustav koji postoji u drugim europskim zemljama - zaključuje Radanović.
Srećom, Banka hrane Hrvatska, kako kaže njezin predsjednik
Miroslav Lakuš, radi na tome da u potpunosti iskoristi proizvode koje dobiva od svojih partnera. Vizija Banke ide na to, kaže, da se slično radi i s voćem i povrćem.
- Borimo se protiv bacanja hrane, a ovisit će i o dobroj volji političara i naše nove vlade koliko ćemo se boriti protiv siromaštva. Suština je da kod hrane upotrijebimo sve. Talijanske kolege iz Banke hrane voće koje ostane prerađuju u sok, stave naljepnicu Banke i doniraju ga - pojasnio je Lakuš.
Talijanski Last Minute Market
Last Minute Market proradio je u
11 talijanskih regija gdje je 40 ureda koji posreduju između ponude i potražnje, istovremeno ubirući proviziju dovoljnu za sufinanciranje aktivnosti, što je još uvijek znatno niže od cijene uništenja proizvoda. Trgovački su centri ondje prepoznali vrijednost pa se koriste tom uslugom, jer postoji izračun prema kojem veliki talijanski prodajni centri dnevno bace 0,04 posto hrane s polica, a monitoring u jednom supermarketu pokazao je da u četiri mjeseca talijanski centar u predgrađu Milana baci
čistu i zdravu hranu na tržištu vrijednu
74.000 dolara. Last Minute Market nakon hrane prešao je i na lijekove čiji je rok trajanja pred istekom, redistribuciju knjiga koje bi završile u reciklaži, organizira berbe voća i povrća na poljima, ali i prikupljanje pripremljene hrane u poduzećima koje se koriste uslugama cateringa.
Tekst: Marija Mihelić, Elio Velan/Glas-Slavonije.hr
Foto: Foto-arhiv 031
Nebitno
Žensko
Muško
