Sat vremena mučenja čovjeka kojem se na licu vidjela neprospavana noć. Je li dežurao na kirurgiji ili ga je mučio nastup u ovoj emisiji, ili i jedno i drugo – ne znam, no ovo je bio sat čerečenja i javnog skidanja maski. Neugodno, do bola… A sramota, manje-više, tuđa… Na licu sve vrijeme grč:“Što li mi je ovo trebalo?!“.
Šišljagić, kao i svi njegovi stranački kolege&drugovi, pokazuje paniku kad god treba nešto reći izvan gebelsovskog propagandnog sustava u kojem je navikao biti zvijezda. Tamo je tako toplo, nježno, mekano; tako domaćinski… A vani tako mučno, pitaju svašta, čak i ružne stvari na koje ni mali mozak ne može razumno odgovoriti a da stvar ne ispadne onakva kakva doista je - odvratna… Netko od forumaša je prije par dana stavio nekakva blic-pitanja na koja su odgovarali Srb i Bubalo (kod Šprajca u Dnevniku, mislim), pa se još hvalio kako je Bubi bio sjajan – ali, iskreno, Bubi ne voli kamere izvana, ne voli pitanja koja nije unaprijed dogovorio, a vidi se po brzini kojom govori, panici u glasu i govoru tijela koje kaže: „Jedva čekam da ovo prođe! Pitaj, brzo! Imam ja tko će mene pitati! Da vidiš samo što su ti novinari!“. No, ovdje je ipak riječ o Šišljagiću, koji je jedini od ekipe imao šanse izdići se iz tog njihovog kmetskog autizma, budući da ima respektabilno zanimanje i ugled koji ono nosi. No, zašto bi HDSSB pustio da netko razvija ono što ni gazdi ni njihovom prosječnom biraču nije potrebno: intelektualnu širinu?!
Tako stvar i funkcionira u Slavoniji: ekipa napravi predstavu-skandal, zatim na STV-u i u Glasu objasni puku (koji, btw, i nije baš sklon dubinskim analizama proživljenog) što treba misliti o tome, malo mu podilazi u njegovom osjećaju regionalne zapostavljenosti (koju on još uvijek nije doveo u vezu s regionalnom vlašću!), objesi malo prljavog veša iz Zagreba da bi sakrio svoj – i opstaje prvo u provinciji, a polako pipke pušta i na urbane dijelove regije.
Do kad će ova uštimana medijsko-gebelsovska strategija funkcionirati – pitanje je, mislim, vremena i medijskog pluralizma, koji postaje dostupan i u zabitim seocima regije… Jednostavno rečeno: STV nije više jedina televizija na kojoj možeš vidjeti kad je pelcovanje pasa u selu…
Stanković se čak i nije trudio kao u najboljim danima, no popis tema o kojima se uopće moglo razgovarati vezan je isključivo za skandale. Da teme, same po sebi intrigantne, nisu dolazile jedna za drugom – bila bi ovo jedna od njegovih dosadnijih emisija. No, pa i nije Stanković kriv što se s ovim sugovornikom nije moglo ni o čemu osim o – skandalima. O čemu drugom bi i mogao s medijsko-propagandnom opsjenom i regionalnom političkom prijevarom bez suštine i sadržaja zvanom HDSSB?!
Sve u svemu – niti Stanković niti Šišljagić ne dadoše sve od sebe; zanimljivo je bilo onako, samo od sebe. I, taman kad pomislih: tri sata su, hvala Bogu kraj emisije – kad ono: još pet minuta produžetka, reče Stanković… Skoro da mi bijaše žao Šiška – di baš njemu da se zalome produžeci?! Bemti, što ti je život… Što bi, recimo, Darinko Kosor dao za produžetke, a ono baš Šišljagiću produžio mučenje… Da je još malo potrajalo, bojim se da ne bi znao više priča li o HDZ-u ili HDSSB-u. I jednog i drugog je bio zaslužni član, pa ne bih znala kojoj strani Šišljagića da vjerujem. Što reče Stanković: Mr.Jekyll-u ili Dr.Hyde-u? |
Muško
Nebitno
Žensko
