Radnicima Tvornice ulja Čepin u petak će biti isplaćena jedna, a 22. ovoga mjeseca i druga zaostala plaća. No, daleko je to od bilo kakvog pozitivnog rješenja za spas Uljare. Naime, nakon sinoćnjih petosatnih pregovora ministra poljoprivrede, predstavnika Sindikata, Radničkoga vijeća i Uprave Tvornice ulja Čepin te PPDIV-a i Kandit grupe nije postignut dogovor. Postignuti su određeni pomaci, koji bi trebali omogućiti uklanjanje ovrhe nad dionicama tvrtke i deblokadu njezina računa, ali su potrebne dodatne konzultacije – rekao je ministar Petar Čobanković te tražio i dobio mandat da se u iduća dva dana dodatno konzultira s premijerkom Jadrankom Kosor i zajedno pokušaju ponuditi rješenje. Ne budu li radnici zadovoljni ponuđenim rješenjem, u četvrtak će ponovno prosvjedovati u Zagrebu.
Mogu biti sretni ako ih kupi Pipunić, dokaz tomu je preporod svih gubitaša koje je čovjek kupio, a niti njegovi zaposlenici nisu nezadovoljni, dapače...
MatoTvrđa je napisao/la (Pogledaj post): ›
Mogu biti sretni ako ih kupi Pipunić, dokaz tomu je preporod svih gubitaša koje je čovjek kupio, a niti njegovi zaposlenici nisu nezadovoljni, dapače...
......................ma da ljudi vole raditi za minimalac po 10 do 12 sati dnevno to je istina jel ja tako radim i to mi nitko nemože osporiti a što se tiče preporoda politika odigrava svoju igru u svemu tome
Privatizacija na hrvatski nacin, a koju je omogucilo zakonodavstvo koje ne kaznjava zloupotrebe i neodgovornost.
Dakle... kako to izgleda u praksi...
Imamo poduzece A u vlasnistvu drzave, koje posluje relativno OK, a kao jedini minus se moze uzeti to da ima visak zaposlenih i relativno zastarjelu tehnologija.
Osoba B baca oko na poduzece A.
Kada bi osoba B danas kupila poduzece, morala bi platiti full cijenu, morala bi sama dokapitalizirati/modernizirati tvrtku i morala bi otpustiti visak radnika, uz masne otpremnine, odnosno dodatni novcani trosak.
Zato se osoba B obraca organizaciji O (po svim normama bi se trebala nazivati zlocinackom organizacijom, ali se u javnosti naziva strankom, neke se nazivaju saborom ili udrugom), odnosno stranki S. Politicari P sredjuju da na mjesto direktora poduzeca A dodje izvrsitelj I. On ce se brinuti za operativno provodjenje plana isplaniranog od strane osobe B i organizacije O.
S obzirom da je poduzece A jos uvijed drzavna firma, politicari P odluce da se firma dokapitalizira novcem poreznih obveznika. Na racun firme sjedaju stotine milijuna kuna, ponekad i vise od milijarde.
Izvrsitelj I taj novac trosi za operativno provodjenje plana, uz izdvajanje dijela tih sredstava i za funkcioniranje organizacije O i satelitskih sustava (ponajprije medija).
Poduzece A se kroz nekoliko godina modernizira, broj zaposlenih se stabilizira (umanji) kroz nekoliko isceniranih afera. Dakle, tvrtka u drzavnom vlasnistvu bi mogla odlicno funkcionirati i donositi profit drzavi, odnosno puniti drzavni proracun i vracati one silne milijune potrosene u njenu modernizaciju i reorganizaciju poslovanja.
Osoba B i dalje drzi na oku poduzece A. Kad bi ga sada kupovao, dobio bi modernu tvrtku s uravnotezenim brojem zaposlenih, ali bi morao iskesirati proslu cijenu uvecanu za iznos dokapitalizacije.
Tada na scenu dolazi faza 2 [F2], odnosno rusenje vrijednosti poduzeca A, kako bi ga osoba B dobila za sto manji iznos. Poduzece A se zaduzuje, najcesce po nevjerojatnim uvjetima (zbog kojih bi u uobicajenom poslovnom svijetu netko istog dana zavrsio razapet na kriz) i to preko sustava interesno povezanih s osobom B.
Proces traje i traje, do trenutka dok se poduzece A ne nalazi pred gasenjem. Tada se bace plac i kuknjava (PiK), malo se prosvjeduje, dize buka i halabuka.
U terminalnoj fazi se jos smanjuje broj zaposlenih (sto zbog racionalnosti buduceg poslovanja, sto radi uhljebljenja zasluznika iz organizacije O, bez cije pomoci ni ne bi bilo kompletne operacije), zatvaraju se vrata, objavljuju "tenderi".
Na kraju, osoba B za kunu postaje vlasnik poduzeca A vrijednog nekoliko stotina milijuna kuna.
I to je to. Umjesto da je osoba B platila stotine milijuna kuna za kupnju, pa jos stotine milijuna za modernizaciju i otpustanja, osoba je poduzece dobila za kunu i ono nesto malo potrazivanja sto se poduzece A zaduzivalo po nevjerojatnim uvjetima u drustvima interesno povezanim s osobom B.
Ne kazem da se to dogodilo s Uljarom, Djakovstinom, Kanditom, IPK, PPK Valpovo ili bilo kojom drugim poduzecem P.
Leteci mungos je napisao/la: ›
Privatizacija na hrvatski nacin, a koju je omogucilo zakonodavstvo koje ne kaznjava zloupotrebe i neodgovornost.
Dakle... kako to izgleda u praksi...
Imamo poduzece A u vlasnistvu drzave, koje posluje relativno OK, a kao jedini minus se moze uzeti to da ima visak zaposlenih i relativno zastarjelu tehnologija.
Osoba B baca oko na poduzece A.
Kada bi osoba B danas kupila poduzece, morala bi platiti full cijenu, morala bi sama dokapitalizirati/modernizirati tvrtku i morala bi otpustiti visak radnika, uz masne otpremnine, odnosno dodatni novcani trosak.
Zato se osoba B obraca organizaciji O (po svim normama bi se trebala nazivati zlocinackom organizacijom, ali se u javnosti naziva strankom, neke se nazivaju saborom ili udrugom), odnosno stranki S. Politicari P sredjuju da na mjesto direktora poduzeca A dodje izvrsitelj I. On ce se brinuti za operativno provodjenje plana isplaniranog od strane osobe B i organizacije O.
S obzirom da je poduzece A jos uvijed drzavna firma, politicari P odluce da se firma dokapitalizira novcem poreznih obveznika. Na racun firme sjedaju stotine milijuna kuna, ponekad i vise od milijarde.
Izvrsitelj I taj novac trosi za operativno provodjenje plana, uz izdvajanje dijela tih sredstava i za funkcioniranje organizacije O i satelitskih sustava (ponajprije medija).
Poduzece A se kroz nekoliko godina modernizira, broj zaposlenih se stabilizira (umanji) kroz nekoliko isceniranih afera. Dakle, tvrtka u drzavnom vlasnistvu bi mogla odlicno funkcionirati i donositi profit drzavi, odnosno puniti drzavni proracun i vracati one silne milijune potrosene u njenu modernizaciju i reorganizaciju poslovanja.
Osoba B i dalje drzi na oku poduzece A. Kad bi ga sada kupovao, dobio bi modernu tvrtku s uravnotezenim brojem zaposlenih, ali bi morao iskesirati proslu cijenu uvecanu za iznos dokapitalizacije.
Tada na scenu dolazi faza 2 [F2], odnosno rusenje vrijednosti poduzeca A, kako bi ga osoba B dobila za sto manji iznos. Poduzece A se zaduzuje, najcesce po nevjerojatnim uvjetima (zbog kojih bi u uobicajenom poslovnom svijetu netko istog dana zavrsio razapet na kriz) i to preko sustava interesno povezanih s osobom B.
Proces traje i traje, do trenutka dok se poduzece A ne nalazi pred gasenjem. Tada se bace plac i kuknjava (PiK), malo se prosvjeduje, dize buka i halabuka.
U terminalnoj fazi se jos smanjuje broj zaposlenih (sto zbog racionalnosti buduceg poslovanja, sto radi uhljebljenja zasluznika iz organizacije O, bez cije pomoci ni ne bi bilo kompletne operacije), zatvaraju se vrata, objavljuju "tenderi".
Na kraju, osoba B za kunu postaje vlasnik poduzeca A vrijednog nekoliko stotina milijuna kuna.
I to je to. Umjesto da je osoba B platila stotine milijuna kuna za kupnju, pa jos stotine milijuna za modernizaciju i otpustanja, osoba je poduzece dobila za kunu i ono nesto malo potrazivanja sto se poduzece A zaduzivalo po nevjerojatnim uvjetima u drustvima interesno povezanim s osobom B.
Ne kazem da se to dogodilo s Uljarom, Djakovstinom, Kanditom, IPK, PPK Valpovo ili bilo kojom drugim poduzecem P.
Svaka čast! Ostao sam bez teksta (osim ovog u komentaru)! Opsežan a opet pregledan i,bojim se, nažalost istinit prikaz...
krajken je napisao/la: ›
Svaka čast! Ostao sam bez teksta (osim ovog u komentaru)! Opsežan a opet pregledan i,bojim se, nažalost istinit prikaz...
Svakako da jest.
Pogledajmo poslovne rezultate Belja, ili nekih drugih firmi privatiziranih namjernim uništavanjem dok su bile u državnom vlasništvu. Gle čuda, već godinu-dvije poslije privatizacije, od nevjerojatnih gubitaša, postale su to firme koje posluju sa dobiti, i sa ogromnim prihodima. Da li je to došao nekakav mađioničar?
krajken je napisao/la: ›
Svaka čast! Ostao sam bez teksta (osim ovog u komentaru)! Opsežan a opet pregledan i,bojim se, nažalost istinit prikaz...
Svakako da jest.
Pogledajmo poslovne rezultate Belja, ili nekih drugih firmi privatiziranih namjernim uništavanjem dok su bile u državnom vlasništvu. Gle čuda, već godinu-dvije poslije privatizacije, od nevjerojatnih gubitaša, postale su to firme koje posluju sa dobiti, i sa ogromnim prihodima. Da li je to došao nekakav mađioničar?
Je došao je mađioničar, ako tako hočeš.
Ja bih rekla da je došao gazda koji pazi na svoje imanje.
krajken je napisao/la: ›
Svaka čast! Ostao sam bez teksta (osim ovog u komentaru)! Opsežan a opet pregledan i,bojim se, nažalost istinit prikaz...
Svakako da jest.
Pogledajmo poslovne rezultate Belja, ili nekih drugih firmi privatiziranih namjernim uništavanjem dok su bile u državnom vlasništvu. Gle čuda, već godinu-dvije poslije privatizacije, od nevjerojatnih gubitaša, postale su to firme koje posluju sa dobiti, i sa ogromnim prihodima. Da li je to došao nekakav mađioničar?
Je došao je mađioničar, ako tako hočeš.
Ja bih rekla da je došao gazda koji pazi na svoje imanje.
Ne, došao je gazda koji povećava svoje imanje na račun poreznih obveznika, a kako bi spasio to svoje poveće imanje, država mu ništa ne smije - a živi na njezinim poticajima, dok radnike i male gospodarske subjekte koji posluju sa njegovim monopolističkim koncernom smatra svojim kmetovima. Taj gazda će biti sretan ako mu u dogledno vrijeme pred njegovim dvorima/hotelom ne osvane bijesna rulja sa grabljama i motikama.
Nebitno
Muško
Radnicima Tvornice ulja Čepin u petak će biti isplaćena jedna, a 22. ovoga mjeseca i druga zaostala plaća. No, daleko je to od bilo kakvog pozitivnog rješenja za spas Uljare. Naime, nakon sinoćnjih petosatnih pregovora ministra poljoprivrede, predstavnika Sindikata, Radničkoga vijeća i Uprave Tvornice ulja Čepin te PPDIV-a i Kandit grupe nije postignut dogovor. Postignuti su određeni pomaci, koji bi trebali omogućiti uklanjanje ovrhe nad dionicama tvrtke i deblokadu njezina računa, ali su potrebne dodatne konzultacije – rekao je ministar Petar Čobanković te tražio i dobio mandat da se u iduća dva dana dodatno konzultira s premijerkom Jadrankom Kosor i zajedno pokušaju ponuditi rješenje. Ne budu li radnici zadovoljni ponuđenim rješenjem, u četvrtak će ponovno prosvjedovati u Zagrebu.
