Ciklus filmova njemačkog redatelja
Fatiha Akina održat će se u
Galeriji Waldinger u dva navrata:
21.-23. i 28.-30. ožujka 2010., svakodnevno s početkom u
20,00 sati. Svi filmovi prikazuju se s
engleskim titlovima. Program je ostvaren u suradnji s
Goethe Institutom iz Zagreba.
Akin je dijete turskih gastarbajtera, potpuno integriran u njemačko društvo, te trenutno jedan od najuspješnijih njemačkih redatelja u svijetu, a u svojim filmovima opsesivno se bavi pitanjima identiteta, odnosom religije i pojedinca, i to na jedan širokoj publici vrlo pristupačan način, kroz često unaprijed na propast osuđene ljubavne priče. Akin je melodramatičan u najboljem značenju te riječi, nastavljajući u svojim filmovima tradiciju velikog
Rainera Wernera Fassbindera.
Program...
Nedjelja, 21.3.2010. -
Brzo i bezbolno (1998) (
Kurz und schmerzlos) - 20,00 sati
Turčin, Grk i Srbin žive u Njemačkoj i nerazdvojivi su prijatelji. Oni su primjer mješavine raznih naroda, koji se u Njemačkoj već desetljećima pojavljuje. Doduše, nijedan od njih trojice nije ljubazni susjed «od preko puta». Turčin Gabriel je tek nedavno pušten iz zatvora, Grk Costa gubi oslonac kada ga djevojka ostavlja, a Srbin Bobby se upušta u ilegalne poslove. Položili su zakletvu da će zauvijek ostati nerazdvojni kao braća i da će se međusobno podržavati. To bratstvo će imati smrtonosne posljedice.
Ponedjeljak, 22.3.2010. -
U srpnju (2000) (
Im Juli) - 20,00 sati
Zapravo jednostavna ljubavna priča, film ceste. Daniel je uštogljeni mladi nastavnik u Hamburgu – ona vrsta nesposobnih pripravnika, koju svi poznaju iz školske dobi. Ali čovjek može, nakon samo jedne jedine noći, skrenuti s pravog puta i upravo to se dogodilo Danielu: njegovi putevi se isprepliću s putevima mlade Turkinje Melek – i Daniel neposredno pronalazi ljubav svog života. Šteta što Melek već sljedećeg dana odlazi u Tursku. Do preko ušiju zaljubljeni Daniel mora je ponovno vidjeti i slijedi je – ako treba i do Istanbula. Putuje 2700 kilometara zajedno sa autostopericom Juli. Njoj se sviđa Daniel, ali on ne može prestati razmišljati o Melek. Na putovanju sve ide naopako: tučnjave, Dunav, potjera kroz Budimpeštu, zatvor …
Utorak, 23.3.2010. -
Solino (2002) (
Solino) - 20,00 sati
Akinova kronika useljeništva Solino donosi priču talijanske obitelji Amato, koja se sredinom 60-ih godina seli iz svoje domovine i sivom gradu Duisburg, 1964. godine, «poklanja» prvu pizzu regije Ruhr. Film prati sicilijansku obitelj kroz tri desetljeća, pogotovo sina Gigi. Ideja majke Rose, da otvori talijanski restoran pod imenom rodnog zavičaja u Apuliji, ostvaruje financijski uspjeh. Prvih deset godina prolazi, restoran „Solino“ cvijeta i Gigi i Giancarlo postaju pravi „Ruhrpott“-dečki 70-ih godina sa sklonostima prema hašišu, rock glazbi i dugoj kosi. Pri tome raste sukob među njima. Gigi i oboljela majka Rosa se 80-ih godina vraćaju u svoje talijansko selo. Ovdje se Gigi usuđuje na novi početak, koji je ujedno i povratak prema starim odnosima.
Nedjelja, 28.3.2010. -
Glavom kroz zid (2004) (
Gegen die Wand) - 20,00 sati
Glavom kroz zid prikazuje glad za životom, slobodu i samoodređenje. To je tragična ljubavna priča dvoje Nijemaca turskog podrijetla, četrdesetogodišnjeg lutalice Cahit Tomruk, koji od života više ništa ne očekuje, i dvadesetogodišnje Sibel, koja se želi osloboditi okova svoje konzervativne obitelji.
Cahit, usamljeno ispijajući pivo, tetura kroz hamburške lokale. Potom sjeda u svoj auto i zabija se bez kočenja izravno u betonski zid. Na psihijatrijskom odjelu jedne bolnice upoznaje Sibel, koja si je prerezala vene, zato što više nije izdržala u svojoj konzervativnoj obitelji. Nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva tjera Cahita na prividno vjenčanje. „Želim živjeti“, objašnjava, „želim plesati, želim se seksati. I ne samo s jednim tipom!“
Nakon polaganog zbližavanja, njihovi životi ponovno doživljavaju dramatičan preokret, koji ne vodi k sretnom završetku.
Ponedjeljak, 29.3.2010. -
Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul (2005, Documentation) - 20,00 sati
„Crossing the Bridge“ je potraga za zvukom 20-milijunske metropole.
Prvo iznenađuje izvanredno mnoštvo glazbenih stilova: Hip-Hop i klasični folklor, turski Grunge i mainstream-Pop, ciganska plesna glazba i Electro-Ethno-Crossover. Kroz glazbu 15-ak prikazanih bendova Istanbul se prikazuje kao «ključajući lonac». Zvuk grada je kao mozaik najrazličitijih glazbenih smjerova, u kojima različiti životni stilovi, generacije i podrijetla dolaze do izražaja. Alexander Hacke, basist legendarne njemačke New Wave grupe “Urušavajuće novogradnje”, je pripovjedač i glazbeni istraživač, koji je, svojim entuzijazmom, pogonska sila filma. Između njega, koji ne zna ni riječi turskog, i ostalih glazbenika frcaju, preko glazbe, iskre inspiracije. Pop ikona Sezen Aksu je oduševljena zvukom gitare, s kojom ju Hacke prati. Berlinac se priključuje Psihodelija-rockerima Baba Zule i postaje brižan “veliki brat” kaotične bande uličnih glazbenika.
Utorak, 30.3.2010. -
Na rubu raja (2007) (
Auf der anderen Seite) - 20,00 sati
Nejat, profesor njemačke filologije na sveučilištu Bremen, odlučuje otputovati u Tursku. Tamo se upušta u potragu za Yenetinom kćeri, koju je njegov otac – useljenik prve generacije – nedavno slučajno ubio, nakon što je otkupio njezine ljubavne usluge. Nejatov cilj: platit njenoj kćeri obrazovanje koje je do sada financirala njezina majka.
U isto vrijeme, druga Yenetina kćer, Ayten, član političke opozicije u Turskoj, bježi od policije i dolazi u Hamburg, kako bi potražila svoju majku. Tamo ju prihvaća studentica Lotte u koju se zaljubljuje. Kada Ayten potjeraju u Tursku, Lotte leti za njom, kako bi ju izbavila iz ženskog zatvora u Istanbulu. Putevi triju likova isprepliću se bez da itko od njih uopće naslućuje koliko su si zapravo bliski.
Na rubu raja film je o neuspješnoj potrazi za srećom. Film o smrti, povjerenju i o mješavini i međusobnom sudaru kultura i generacija.
O redatelju
Zovu ga egzotična njemačko-turska mješavina, no on to ne voli. S 'Gegen die Wand' osvojio je Zlatnog medvjeda u Berlinu i donio ga Njemačkoj nakon 22 godine.
Zanimljivo je kako je 'Gegen die Wand' (2004) prvo bio odbijen, pa potom prihvaćen za sudjelovanje u konkurenciji Berlinala. Na poslijetku ga je, na veliko oduševljenje njemačkih novinarada, predsjednica žirija Frances McDormand proglasila pobjednikom.
Fatih Akin rodio u Hamburgu u turskoj obitelji, a cijelu ideju za film potaknuo je istinit događaj kada ga je njegova prijateljica Turkinja zamolila da je oženi kako bi pobjegla konzervativnoj obitelji. Odbio je. Svjestan i ponosan na svoje porijeklo rekao je da je snimio ovaj film kako bi pokazao Turcima da je sve što imaju lijepo i vrijedno.
Studirao je u Hochschule für Bildende Künste u Hamburgu. Filmski debi bio je kratki film 'Sensin – Du bist es!' (1995) za koji je napisao i scenarij, a dobio je nagradu publike na hamburškom festivalu kratkog filma. Njegov drugi kratki film 'Getuerkt' (1996) osvojio je nekoliko međunarodnih nagrada, a zatim slijede dugometražni filmovi koji mu redom osvajaju priznanja.
Prvi film dugog metra, 'Kurz und schmerzlos' (1998), dobiva devet nagrada: među njima prestižnog Brončanog leoparda u Locarnu i nagradu za najboljeg mladog redatelja na 'Bavarian Film Award'. Slijedili su romantični filmovi: 'Im Juli' (2000), a zatim 'Solino' (2002). U međuvremenu, potpisuje uradak 'Denk ich an Deutschland - Wir haben vergessen zurückzukehren' (2001) i pojavljuje se kao član internacionalnog žirija na Berlinaleu.
Četvrti film 'Gegen die Wand' (2004) donosi mu velik uspjeh i široku distribuciju, a mladi redatelj već se prihvatio novog posla: režira komediju pod naslovom 'Sold Kitchen' koja je ležerna i lagana u usporedbi s prethodnim ostvarenjem. Inače, Fatih se pojavljuje i kao glumac, scenarist, redatelj, a 'Gegen die Wand' potpisuje i kao producent.
Inače Fatih Akin je i dobitnik nagrade za najbolji scenarij, 2007 godine na filmskom festivalu u Kanu, s poznatim filmom „Na obalama života“ .
Fatih Akin rođen 1973. u Hamburgu, Njemačka, sin je turskih useljenika. Njegov filmski debi Brzo i bezbolno donio mu je nagradu Brončani leopard filmskih igara u Locarnu i Bavarsku filmsku nagradu za najboljeg mladog redatelja. Njegovi filmovi su od tada osvojili razne njemačke i međunarodne nagrade.
Život migranata, često njemačkih Turaka, njihova svakidašnja borba i zbrka između dvaju različitih kultura, država i jezika postaju lajtmotiv u Akinovim filmovima. Obrađuje ih na intenzivan, intiman način, koji i hrvatskim gledateljima sa sličnim iskustvima omogućuje prepoznavanje u Akinovim likovima.
Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Fakultetska 7
HR-31000 Osijek
t: +385(0)31/320-981
f: +385(0)31/320-978
e: [email protected] / [email protected] 
Nebitno
