"sirotinja" je zamimljiv pojam...zato što netko hoda okolo prljav i zapušten i živi u neljudskim uvjetima i ne radi, svojim izborom, nije zato sirotinja..a najčešće se upravo takve smatra sirotinjom..
svi bi neke fine poslove i još bolje plaće, pa će bolje sjediti kod kuće i ne raditi negoli raditi bilo što, ono, "za prvu ruku" dok ne naiđe bolja ponuda...
pomoći nekome na takav način da mu daš pare, i nije neka pomoć..ja ću pokušati svim silama pomoći nekome ako me to zamoli, ali na način da ću mu pomoći u traženju posla i sl...
ali Hrvati su fine guze..imam prijatelje koji su završili fax i ne mogu u struci naći posao, (inače traženo zanimanje ali recesija učinila svoje), i ne pristaju raditi ništa drugo?! šta je sramota raditi?!
kako kome, meni ne..u svakom poslu nešto možeš naučiti, bez obzira izgledalo to tebi tako na prvu ili ne..
ili one romkinje što mi malo-malo dođu na vrata sa čoporom djece oko vrata i cvili jao mene djeca gladna, žedna, bosa...ponudiš im da ćeš im kupiti što god treba, ali neeee, uvrijeđeno, hoće kune i niš drugo..de furi s mojih vrata..
a pravom sirotinjom smatram osobe koje nemaju nikoga tko bi se brinuo za njih a radno su nesposobne, stare ili bolesne..iako i takvih ima dosta većina sirotinje je ova "prividna"-sami sebi tako odredili život...neradnici... |