Poslije dosadno razvodnjene, financijski netransparentne i programski siromašne prve faze,
kampanja je nervozno ušla u neizbježnu prljavu završnicu. Neizbježno prljavu, jer je ulaskom
Bandića u drugi krug, umjesto pametne javne debate otpočela bespoštedna borba u močvarnom ringu muljanja i manipuliranja.
Hrvatska zna da je Bandić majstor niskih udaraca i vještog eskiviranja. To je dokazao onim sramotnim pijanim gradonačelničkim bijegom od vlastite policije i bezbroj puta poslije toga varanjem svoje obitelji, grada, naroda i crkve. Kada se u
balkanskom ringu nađu skandinavsko beskrvni, naizgled skromni i sasvim pristojni profesor koji je temperamentom i nepoznavanjem borilačkih vještina dvostruko hendikepiran, i balkanski sirov ali efikasan nacionalsocijalist, a navijačka rulja traži krv i zabavu, onda bi dramatični ishod mogao biti poraz zdrave pameti, gaženje ljudske savjesti i uvod u neka još opasnija vremena.
Kaptolu kapital važniji od morala
Neizmjerna je šteta za vjeru kršćansku i njezinu javnu vjerodostojnost, što se od lukavog Bandića u pretposljednjoj rundi u ring dao uvući i grimizni
Bozanić. Uzoriti je kardinal trebao biti mudriji i sumnjivim primanjima ne blagoslivljati već nadaleko proširenu percepciju naroda da je na
Kaptolu kapital važniji od morala. Dvosatnim – netransparentnim, ali strateški sumnjivim – „ćaskanjem“ s aferama uprljanim Bandićem, Bozanić je poslao poruku svećenstvu i pastvi da
Crkva ima svoga kandidata, te time anulirao raniju biskupsku poruku “glasajte po savjesti”.
Teško je narodu, kojega se stoljećima učilo refleksima poslušnosti, sada odjednom razmišljati vlastitom glavom i odlučivati po civilizacijski i demokratski neodgojenoj savjesti. Treba se nadati da su vjernici, unatoč svemu, ipak pametniji od nekih svojih pastira. Smatram kako su
pošteni ateisti i
iskreni agnostici mnogo bliži Bogu negoli
religiozni licemjeri,
sakramentalizirani lopovi,
etnoreligijski profiteri i
u kriminal upleteni duhovnici. U tomu se sa mnom slagao i
Ivan Pavao Veliki i
Benedikt XVI, pa i naš
don Živko Kustić, koji je nedavnu
Jutarnju propovijed naslovio
“Ateisti mogu biti i Božji saveznici”.
Autentični pastiri moraju znati razlučiti duhovno bogoljublje od lažne religioznosti i ljubav prema domovini od sebeljublja. Lažno bogoljublje je, zapravo, bogohuljenje koje nema nikakve veze s isusovsko-apostolski utemeljenom vjerom.
Spašavanje korupcijske hobotnice
Što ako narod na izborima kaže da mu je draži
racionalni patriot od
lažnog domoljuba? Ako je demokratski
vox populi –
vox Dei, onda bi bilo pogubno da ishod izbora dokaže da Bog i Bozanić nisu na istoj strani.
Izbor Bandića za predsjednika države bio bi nož u leđa
premijerkinoj hrabroj novogodišnjoj poruci o konačnom obračunu s
kriminalnom hobotnicom. Takav scenarij zloglasnoj hobotnici i lopovluku produžava život, a Hrvatsku još jednom više približava
Beogradu nego
Bruxellesu.
O rezultatu izbora ne smiju odlučivati niti generali, niti biskupi. Pa nismo valjda u
Južnoj Americi nekih nedavnih vremena, ili u
Frankovoj Španjolskoj, “zemlji zaustavljene povijesti” (Mardešić).
Balkanski Bandić nije sposoban niti dostojan voditi nas u
Europu. Nedostaju mu osnovna znanja, elementarna kultura, diplomatske vještine, državničko držanje… Religija mu je licemjerna, domoljublje lažno, a milodari koje raznosi po crkvama i zajednicama diljem Lijepe Naše, samo su dio političko-populističkog
podmićivanja s kojim se mora kršćanski i europski raščistiti.
Autor: prof.dr. Peter Kuzmič