Ovih dana aktualno:
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[backPid]=38&tx_ttnews[tt_news]=40629&cHash=1e3f45b98e
Nisam vjerovala da će se dogoditi, ali – eto… Dogodi se: srpski istražitelji pokreću istragu protiv srpske radio – televizije radi ratno-huškačke propagande 90-tih! Baš zbog odgovornosti za raspirivanje mržnje i širenje ratnog raspoloženja! Ne znam da li u njihovom zakonu postoji uopće mogućnost proširenja istrage još i zbog pretvaranja javnih medija u stranačka glasila Socijalističke Partije Srbije – čudne kombinacije naci-komunista koja je Srbijom vladala tijekom nečasnog razdoblja 1987./1999. i poharala tu zemlju u materijalnom, kulturnom, intelektualnom, moralnom i svakom drugom smislu… Uvijek sam mislila u nekakvim nejasnim maštanjima: kad bi ikada slučajno došlo do ovakvog procesa – prvo bi sudili direktorima RTS-a zbog unutarnje štete. A da će kao prvi razlog navesti štetu susjedima – nisam mogla vjerovati.
Počeci „misije“ RTS-a sežu još u daleku 1987. - tad je preuzela na sebe zadatak oblikovanja javnog stava prema vojvođanskim „autonomašima“ kad je Milošević sa svojim gang-om ukinuo parlament Vojvodine, a zatim jednostavno ukinuo i Vojvodinu i Kosovo kao bilo kakve samostalne oblike. Ove dvije pokrajine od tada su postojale samo kao u narodu uvriježeni nazivi za rubne srbijanske gubernije s kojima matica ima određenih planova o raseljavanju/naseljavanju koji su upotpunjavali zacrtane hiper-genijalne zamisli o etnički čistoj Srbiji proširenoj na sva susjedna područja u kojima postoji makar ijedan Srbin. E, tu je opet nastupila – RTS prikazujući dokaze za ove tvrdnje u vidu raskopanih grobova (oprosti mi Bože, ali nikada do tad ljudi nisu uopće razmišljali što se događa s tijelom nakon pokopa!) u kojima su različiti priučeni povjesničari pronalazili upravo srpske kosti, tj. različite dijelove ljudskih skeleta namećući puku temu za razmišljanje s ruba pameti… Zatim su počeli na RTS-u polako upotrebljavati i žive ljude za svoje zamisli, pa su se počeli pojavljivati neki ljudi koji su pobjegli od „ustaške kame“ (ispočetka, a kako se kuhalo i u Bosni počeli su i prvi prebjezi od „turskog zuluma“, a konstantno još od 1989. bio je prisutan progon iz vaskolike povijesne kolijevke Kosova i to od separatističkih iredentističkih Albanaca) svjedočeći spontano & potresno kako su čitava naselja morala izbjeći u sigurno okrilje matice… Sjetim se jedne emisije uživo TVBG – nekakav okrugli stol na temu ugroženosti srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj kad je jedna mlada i iskrena novinarka nakon što je do pola emisije šutjela jednostavno ispalila: „Počinje mi smetati ta vaša sintagma „goloruki srpski narod“! Ja sam prije nekoliko dana bila u Kninu – pa oni tamo su sve samo ne goloruki! Svaka kuća je naoružana do zuba i ako im nečega ne manjka – onda je to oružje! O čemu vi pričate?!“. Ušutkali su je na brzinu i – vjerojatno nikad više nije imala pristup na TV.
TVBG 90-tih lansirala je biser za biserom i da nije bila opasna – bila bi komična. Tko se još ne sjeća izvještaja s dubrovačkog „ratišta“ kada nekakav oficir tvrdi kako će oni nakon što poruše Dubrovnik sagraditi još ljepši i stariji?! Ili onaj tragični crnjak kad su tvrdili kako su granatu na tržnicu u Sarajevu koja je doslovno poklala desetke ljudi bacili – Sarajlije sami kako bi optužili Srbe? Ni dan danas mi nije jasno kako je gledateljstvo TV Beograda moglo prožvakati stalno jednu te istu priču kako JNA kad raspali teškim naoružanjem po stanovništvu gradova i sela koje je držala u okruženju (kao, uostalom, prava - narodna vojska!) – zapravo bila beskrajno isprovocirana drskošću tih istih stanovnika koji su imali potrebu normalno živjeti… Pa onda oni ulasci JNA u „oslobođena“ naselja – za koje je i budala mogla vidjeti da su ih oslobodili jedino od bilo kakvog oblika života; valjda i od ameba i bakterija… Moram priznati da je TVB tada uveo neke prilično raubovane pojmove u ratnoj retorici 90-tih: vjekovna ognjišta, goloruki narod, nejač, ratište, zbjeg – ima toga još, ali nije više važno. Ovi srednjevjekovni pojmovi davali su cijeloj stvari na patetici&drami pred domaćom publikom/biračkom stroju Miloševića. Tko zna čega je još bilo – ovo su samo isječci prikazivani u „Slikom na sliku“ i sličnim emisijama koje su kasnije prestale s emitiranjem (naša TV je posebna priča)
I tako su prolazile ratne godine u kojima se RTS sve uspješnije uhodavala u laganju (na kraju, nije li baš TV-industrija neka vrsta tvornice obmana?!), proširujući popis neprijatelja srpskog naroda i na vlastitu oporbu, već prema potrebi i učestalosti izbora. U tome je bila tajna dugovječnosti Miloševićevog režima, a potvrdilo se to činjenicom da je pad počeo bombardiranjem RTS-a u NATO-napadu, kad je RTS bila jedan od strateških ciljeva što govori koliko je bila važna za održavanje režima. Zvali su je „TV – Bastilja“ i njezin pad označio je i pad režima, baš slično kao i prava Bastilja 200-tinjak godina ranije… Što bi tek Luj XVI & Marija Antoaneta - da su imali televiziju? Malo je vjerojatno da bi on završio u Hagu, a ona u Moskvi…
Danas je TVBG dostupan i kod nas, u raznim TV-paketima ( da ne reklamiram!), ali zaista je ne pratim. Čini mi se da je previše narodnjaka, pa nemam živaca. Znam da je direktor Aleksandar Tijanić. Dao je izjavu povodom ove istrage protiv TVBG – vidim da prati društveno-političke trendove u svojoj zemlji. Kaže kako su svi bili isti, svi dijele odgovornost, itd, itd. Na istoku – stare priče… A na zapadu – ništa novo…
Žensko
Muško
Nebitno
