25. svibanj, datum kada tradicionalno slavimo
Titov rođendan, ove je godine na prostoru
bivše SFRJ proslavljen dosta mlitavo – nije bilo velebnih sletova, masovnih narodnih zabava. Nije to ništa neobično, ipak su protekla skoro tri desetljeća kako je
Stari napustio svoje narode i narodnosti. Ipak, nekoliko uz ovaj dan vezanih događaja diljem teritorija SFRJ (pa i šire), privuklo je pažnju i zagolicalo maštu ovog autora.
Krenimo redom. Vjerovali ili ne,
štafeta i dalje ide! Štafeta je
15. svibnja krenula iz
Umaga (ispred
kafića Tito), uz predviđeni dolazak u
Kuću cvijeća u
Beogradu na sam
Dan mladosti. Doduše, nisu je nosili pioniri ili omladinci, trčkarajući ponosno širom naših ravnica, gudura i močvara, već seniori u mercedesu, članovi
udruge "Josip Broz Tito", što objašnjava zašto im treba toliko vremena za dostavu do Titovog konačnog počivališta.
Tijekom godina se ustalilo spontano održavanje centralne proslave tog dana u Titovom rodnom
Kumrovcu, gdje se obično okupi najveći broj starih partizana, jugonostalgičara, dječurlije koja nema pojma što se događa, te istinskih štovatelja njegovog lika i djela (više lika, a manje djela). Iz neznanog mi razloga, ovogodišnje se okupljanje održalo malo ranije - 23. svibnja, no to nije nimalo umanjilo njegov značaj i dignitet. Ove je godine u Kumrovcu bilo naročito veselo, jer se istom prigodom obilježavao još jedan (valjda) važan jubilej -
65 godina od III. zasjedanja ZAVNOHA, te se okupilo, kažu upućeni, desetak tisuća razdraganih, ali i pomalo sjetnih ljudi iz svih bivših socijalističkih republika i autonomnih pokrajina.
U
Sloveniji je Dan mladosti proslavljen radno, za što je dobar primjer i gradska skupština koja je danas donijela jednu vrlo hrabru i značajnu, pa čak i povijesnu odluku. Naime, od danas
Ljubljana opet ima ulicu koja će nositi ime Josipa Broza. Istine radi, radi se o nekakvoj novoj cesti na ulazu u grad, ali gesta je bitna. Gradski vijećnici su naširoko, žestoko i srčano raspravljali o razlozima za i protiv takve odluke, ali su u konačnici prevagnule snage koje podupiru totalitarizam, te rehabilitiraju diktatora i krvnika (tako barem kažu oni koji su se odluci svim silama protivili) i izglasano je novo ime.
U
Bosni i Hercegovini, tom najčvršćem bastionu iskrene i nepatvorene ljubavi prema pokojnom velikom vođi,
Savez društava "Josip Broz Tito" objavio je kako će se Dan mladosti obilježiti prigodnim programom, koji uključuje tradicionalne aktivnosti – polaganje cvijeća u bivšoj
kasarni "Maršal Tito" u
Sarajevu, otvaranje izložbi
"Tito u djelima likovnih umjetnika" i
"Dan mladosti nekad" u
Istorijskom muzeju. Također planiraju i koncert s vatrometom ispred
Cafea TITO, a sve s ciljem skretanja pažnje javnosti na težak položaj mladih u bh. društvu. Koliko mi je poznato, položaj svih društvenih i starosnih skupina u susjednoj državi je poprilično težak i nezavidan, ali lijepo je što misle na mlade.
U
Hrvatskoj, pak, neki u ovom danu vide dobru poslovnu priliku i mogućnost zarade.
Večernji list se prema cijeloj stvari postavio vrlo pragmatično,
najavivši početak prodaje knjige o Titu naslovljene
"Tito – fenomen stoljeća" upravo na sam Dan mladosti.
U
Osijeku se teško može naći nekakav značajniji događaj koji bi se mogao povezati s proslavljanjem ovog dana, osim možda današnjeg
svečanog otvaranja i manje svečanog zatvaranja novog studentskog restorana u sveučilišnom kampusu na prostoru bivše
HV-ove vojarne "Drava". To je tek jedan u nizu objekata od velike važnosti za grad i okolicu koji se otvaraju i zatvaraju u istom danu, pretpostavljam zbog recesije i potrebe za štednjom i odricanjem svih slojeva društva, uključujući kako seljake i radnike, tako i inteligenciju.
Širom svijeta, preciznije, izvan granica
avnojevske Jugoslavije, malo se koja država sjetila javno i svečano obilježiti ovaj nekada tako velik dan. Ipak, jedna je usamljena svijetla točka na globusu prkosno zabljesnula snagom tisuću sunaca -
Sjeverna Koreja. Općepoznata je činjenica kako su azijski narodi skloni bučnom i raskošnom obilježavanju raznoraznih svečanih događaja, uz obilato korištenje pirotehničkih sredstava. No, drugovi iz komunističke Sjeverne Koreje na čelu s legendarnim dragim vođom
Kim Jong-ilom su ove godine dali sve od sebe, otišli taj korak dalje kojeg je ponekad tako teško napraviti, te na dostojanstven i sebi svojstven način obilježili
117. Titov rođendan: izvođenjem nuklearnog pokusa. To se zove predanost.
Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]