Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Strip recenzija: Ćiril i Metod

Prethodna tema View printer-friendly version Pošalji prijatelju ovu temu kao e-mail Tražilica Ispiši broj poruka na ovu temu svakog postera Snimi cijelu temu u text datoteku Sljedeća tema


Započnite novu temuOdgovorite na temu
Autor Poruka
Saša Paprić
Offline
Ukupno postova: 92
Lokacija: dgo
Spol: Muško Muško
Post Postano: 24.05.2009. 21:53 
Naslov:  Strip recenzija: Ćiril i Metod
Citirajte i odgovorite[Vrh] 

Točnije, Slavenski apostoli i prosvjetitelji Ćiril i Metod, kako glasi puni naziv ovoga strip–izdanja Kršćanske Sadašnjosti koje je iz tiska pustio ČGP Večer iz Maribora, davne 1985. To je bila 1100. obljetnica smrti Metodija, kako se Metoda još tradicionalno pučki imenuje. Spomenuti tandem oduvijek je zauzimao važno mjesto kako u crkvenoj (kršćanskoj), tako i povijesti uopće, a napose onoj lingvističkoj. Brojna su društva, bilo u sklopu Crkve bilo izvan njezinih službenih okvira, koja se bave njihovim likom i djelom. Kod nas je to Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, poznato po anualnom izdavanju stoljetnoga kalendara Danice, temeljenog na starom narodnom vjerovanju da se svakih stotinu godina vrijeme ponavlja. U naše globalno sve toplije doba, teza gubi na vjerodostojnosti, ali je to izdanje popraćeno i brojnim drugim sadržajima.

To je slučaj i sa, skraćeno nazvano, „Ćirilom i Metodom“. Prije nekoliko tjedana, uoči Uskrsa, u kolumni strip-recenzije bilo je govora o Bibliji u stripu. „Ćiril i Metod“ su vrlo slično koncipirani. Dakle, naslovnica u funkciji prezentacije teme broja (kako već u svijetu stripa uvijek i bude), zadnja stranica s preslikom znamenja vezanih uz Ćirila i Metoda, a između strip presječen na jednom ili dva mjesta kako bi se omogućilo čitatelju uvid u širu povijesno-političku situaciju toga doba, njezin odraz na svakodnevicu tadašnjih malih i velikih osoba i ličnosti, sve popraćeno zemljovidima starih država, pravcima kretanja naroda u seobi, fotografijama i drugom dokumentacijom. Sakupio ih je, obradio i dopunio tumačenjima isusovac Michal Lacko. Osim pregleda povijesnog konteksta stripa, tu su i teorije proučavatelja ostavštine Ćirila i Metoda.


Autor crteža je Radovan Devlić. Njegov stil je dosljedan u prikazu ljudi s možda ne previše vizualno-estetske arhitektonike, ali bez iznimke izražajnim osebujnostima i dinamičnim ritmom prikaza. Prijelomi slika i njihova igra po stranicama daju dodatnu živost, a odlično rješenje predstavlja i tekst Dubravka Horvatića, odnosno njegova praktična izvedba u tisku. Velikim tiskanim slovima označeni su dijalozi i monolozi, dok je naracija predočena pisanim („malim“) tiskanim slovima, namjerno stiliziranim fontom koji će pridonijeti približavanju onodobnim pismima, o čemu više kasnije. Sam sadržaj teksta možda će u početku „zvučiti“ pretenciozno, no vrlo brzo čitatelj otkriva da je to iz istog razloga kao i odabir fonta, da bi povećao uživljenje u samu priču stripa (koja je, ne povijesno točna i dokumentirana, uistinu se dogodila). Koloriranje je povjereno dobro poznatoj hrvatskoj crtačkoj zvijezdi, tada još u usponu ali već prepoznatljivog talenta, Igoru Kordeju. Isticanje šarolikih boja prirode i raskoši starovjekovnih zdanja i nošnji, ali bez naginjanja ekstremnom kolorizmu; česte sumračne nijanse za naglašavanje emocija straha i brige kroz koju prolaze likovi, no nikad nauštrb jasnoće vizure prikaza. To je njegov potpis, vidljiv još tada, pa preko naslovnica romana fantastične tematike, sve do djela kao što su Tajna povijest i druge, koja čak i u crno-bijeloj tehnici odaju stil ovoga majstora. Strip možete nabaviti u knjižari Kršćanske Sadašnjosti u Prolazu Vanje Radauša (kraj Krežminog kipa, kad idete iz Kapucinske prema „Superu“).

Ćiril i Metod živjeli su i djelovali u devetome stoljeću. Tada je Rimsko Carstvo već davno bilo podijeljeno na Zapadno (koje je do ćirilometodskog doba već također odavno propalo) i Istočno, no Crkva još nije doživjelo raskol na područja označena spomenutim stranama svijeta. Ipak, razlika nije nedostajalo, a to se odražavalo na svekoliki život toga doba i svih stanovnika, od cara do konjušara, pa je svoj dio tereta podjela i nadolaska novih razmišljanja na kulturnom i političkom planu, osjetila i religija. Uz glavni grad Carigrad (prije Konstantinopol, po caru osnivaču) i glavno sjedište same Crkve, vječni Rim, jak političko-gospodarski, a time i vjerski utjecaj imao je grčki Solun, na obalama Egejskoga mora. Tamo se u obitelji vojvode Lava, zamjenika zapovjednika grada, 826. (ili 827.) godine rodilo njegovo sedmo dijete, sin Konstantin.


...koji je zarana znao što želi

On je tek potkraj života slavenizirao ime u Ćiril (Kiril), no danas nam je poznatiji po upravo toj slavenskoj inačici. Najstariji pak sin bio je Metod za kojeg se pouzdano zna da je umro 885., pa se kao godina rođenja uzima 815., jer zapisi govore da je umro u „poštovanja vrijednoj dobi“, što je tada običajno bila 70. Pravi uspjeh za tadašnju medicinu! Ćiril je bio čuveni filozof, no u službi vjere, a s njom i općenitog prosvjećivanja, pa njegove zasluge prelaze vjerske i akademske okvire. Brat mu se nešto slabije snalazio u raspravama, no svejednako je sudjelovao u Ćirilovom radu kojeg je i sam važan dio, te se stoga uvijek i navode zajedno, a združeno su djelovali i najveći dio života. Kruna njihova rada je, nakon prevođenja Biblije i drugih važnijih kršćanskih i liturgijskih knjiga s latinskog, grčkog i hebrejskog na slavenske jezike, iznalaženje sasvim novoga načina pisanja, jer latinska slova nisu bila uvijek adekvatna za slavenske glasove. Riječ je, naravno, o glagoljici! Ćirilica je nastala više od stoljeća kasnije, u Bugarskoj, te dakle nije točna legenda po kojoj se povezuje sa Ćirilom (Konstantinom). Ćiril je jednostavno bilo često ime (pandan današnjim John, Tomislav, Mohammad, Ching i slično). Zato ga je, uostalom, i Konstantin nekoliko godina prije smrti krajem stoljeća, preuzeo kad se skrasio u Rimu. Obojica su kasnije kanonizirana, odnosno proglašena svetima, što zbog doprinosa širenju vjere i civilizacije općenito, što zbog čuda za koja im je, po predajama ali i povijesnim tekstovima, dana moć da ih izvode: koja su to, čitatelj/ica mora otkriti sam/a (u ovome stripu, ne morate do vatikanske knjižnice!).


Mjesto radnje

Serija o Ćirilu i Metodu izdana je u pet brojeva koji govore o njihovu životu i radu. Prvi je naslovljen Sofija i sokol. Još kao malo dijete Ćiril je pokazivao obećavajuće mogućnosti na područjima vjere i znanja. Jednom je sanjao kako ga zapovjednik grada odvodi na brdo izvan grada i nudi na izbor sve gradske ljepotice, spremne za udaju. On odabire najljepšu koja mu povjerava da se zove Sofija, što, pogađate ili znate, znači „mudrost“. Dakle, odlučuje se posvetiti traganju za istinom i spoznajom o mudrosti i znanju, što je tada bio sinonim za Boga, a time i o ljudima i njihovim potrebama. Okosnicu ove legende iskoristio je i hrvatski pisac Velimir Deželić kao lajtmotiv za roman „Sofiju odabra“ (ne miješati sa „Sofijin izbor“!). Ta je knjiga prevedena i na slovački, službeni jezik države koja uz bok našoj duguje mnogo, možda i najviše, svoga kasnijeg razvoja Ćirilu i Metodu. Kasnije u mladosti, tijekom lova s prijateljima, pušta sokola na plijen, no počinje toliki vihor da ptica pogiba. Sav ožalošćen, Ćiril jaše kući na opće čuđenje pratnje, jer vjetra uopće nema, čak ni lahora. Riječ je bila zapravo o viziji, s porukom Ćirilu da se ostavi svjetovnih stvari i užitaka.



To ga dalje učvršćuje na putu k pročišćenju i kvaliteti, a to počinju prepoznavati i ljudi izvan njegova kruga, pa dobiva jedinstvenu priliku školovanja u Carigradu. Mentor mu je logotet Teoktist, nadbiskup i savjetnik same carice Teodore, koja vlada umjesto maloljetnog Mihajla III. Po završetku studija (treba li napominjati da je prije dolaska u metropolu u rodnom Solunu studirao pravo?), mentor mu nudi mjesto knjižničara Aje Sofije i tajnika nadbiskupije, no razočaran ljudskom udaljavanju od Boga u praksi, Ćiril bježi u osamu. Ipak ga pronalaze i vraćaju u Carigrad, gdje pristaje zamijeniti starog učitelja filozofije, Focija, na katedri carske akademije. Smatra da će tako lakše podučavati mlade pravim vrijednostima, no odmah je uvučen u sukob sa smijenjenim patrijarhom, znakovita imena Ivan Gramatik. Uspio je pobiti njegovu tezu o herezi postojanja i štovanja svetih slika, te ga Teoktist šalje na pregovore sa Saracenima u Samaru (ne curica iz Kruga, nego grad u zapadnoj Arabiji!), gdje „poglavar pravovjernih“ kalif Mutavakil srdačno dočekuje izaslanstvo.


Kalif umjesto Kalifa, želja velikog vezira Iznoguda iz istoimenog stripa, svakako tema jedne od slijedećih recenzija

Iako naizgled liberalan prema tuđim vjerama, kalif odobrava i čak i potiče ugnjetavanja nad tamošnjim kršćanima. Tako, između ostaloga, na vrata njihovih kuća islamska mladež crta likove demona. Na predočenje takvih ornamenata kao dokaza „tko tu živi“, Ćiril odgovara da demoni iz tih kuća bježe zbog pravednih i pravovjernih ukućana, kršćana, pa da su zato na vratima, na odlasku, odnosno u paničnom bijegu, a u kućama na kojima ih nema na vratima žive zajedno s ukućanima. Kalif guta knedle jer je riječ ipak i o političkom, ne samo vjersko-filozofskom poslaniku, iz države nezanemarive snage, i to još susjedne. Javno mu ne može naškoditi pa čak ni cenzurirati djelovanje i komunikaciju sa Saracenima, no zato ga može dati otrovati. Ćirilov suputnik ipak shvati opasnost i na to upozorava Ćirila, no ovaj mu odvraća: “Gospodin je rekao: onoga koji bude vjerovao, pratit će čudesa, pa mu ni otrov neće nahuditi.“ Ovdje ne mogu ne spomenuti kako sam nedavno na jednom poznatom dokumentarističkom tv-kanalu gledao reportažu o kršćanskoj sekti u (gdje drugdje nego-) u SAD-u, koja se doslovno drži toga citata (koji stvarno postoji) iz Biblije, pa ispijaju cijankalijem i mišomorom obogaćeni čaj, vežu zmije oko vrata umjesto kravate i slično, tvrdeći da dok god istinski vjeruju da im ne može biti ništa, ništa se ni neće dogoditi. Kao u Skeleton Key, samo u obrnutom smjeru, i ne u vezi voodoo-a već Isusa. Kažu da neki i prežive.

No, nazad na Ćirila, kojemu otrov dakako nije naštetio, na golemo razočaranje kalifa! Na pristojan način ga protjeruje nazad u Rim. Ovdje se pod Rim misli na Rimsko Carstvo, koje se tako naziva zbog naslijeđa, ali zapravo je Rim sasvim izvan njega. Pomalo zbunjujuće, kao i cijelo razdoblje 9. stoljeća u kojemu Ćiril i Metoda djeluju. Veliki melting pot na kontinentalnoj razini različitih kultura, vjera, običaja i načina života, čiji nositelji rado međusobno i ratuju. Ne zna se tko pije, a tko plaća, vjera je u pozadini politike, moć u pozadini vjere. Gore navedeno samo je mršava kontura prvoga dijela serije. Četiri nastavka, redom naziva U zemlji Kazara, Među Slavenima, Pobjeda u Rimu/Tamnica u Bavarskoj i Sudbina sedmočislenika pričaju nam kako se Ćirilu pridružuje brat Metod, koje krajeve i narode posjećuju, kako tamo djeluju, što na sve to kažu njihovi protivnici, kako će cijela priča i ova dvojica misionara, uljuditelja i filozofa završiti, hoće li se u svojim lutanjima predstaviti i Hrvatima i kakav će taj susret imati utjecaj na obje strane, kako je zaživjela glagoljica…

Naslovne stranice strip albuma:









Ovi strip-albumi pružaju izniman vizualni užitak jer povijesno razdoblje koje svojom pričom pokrivaju je ono u kojemu je matično okružje naših junaka smješteno u svijet ikona, episkopa, arhonta i slične nomenklature pojmova liturgijskog života koje danas poznajemo mahom kao pravoslavne, no ipak je još uvijek riječ o zajedničkoj kršćanskoj crkvi, pa se spomenuto isprepliće sa redovništvom i drugim sličnim pojavama kakve znamo iz medievalnih uradaka književnosti i umjetnosti generalno, uključujući (možda i najviše) strip. A to je sve samo s religijske strane. Dočarani krajolici, od pustinje do planina zametenih snijegom, povijesne priče, već spomenuta čuda koja braća čine, filozofske debate i nadmudrivanja koja nas i danas mogu svačemu naučiti, mnoštvo slabije poznatih a bezrezervno interesantnih stvarnih povijesnih podataka i sati uživanja u kolažu svega toga, ali u formi stripa, razlog je za uvrstiti ćirilometodsku storiju u njezinom stripovnom utjelovljenju i među vaše police i zbirke. Tako ćete se pridružiti, između ostalih zainteresiranih i naravno stripoljubaca i kolekcionara, i brojnim studentima kroatistike i teologije na čijim je katedrama ova strip-kolekcija već desetljećima neslužbena literatura. Dvovrsnost spomenutih interesenata dobar je pokazatelj kako se djelo Ćirila i Metoda može, čak bih rekao i mora, promatrati s više stajališta: znanstvenih, vjerskih, povijesnih i mnogih drugih, u čemu i leži njegova vrijednost, a kad je već tako, zar ju nije najbolje prenijeti u formi stripa?

Autor teksta: Ivan Trenkl - Krajken

Korisnički profil  Download Poruke   Ocijeni poruku  
 



 Skoči u forum: