Poznati osječki ugostitelj i vlasnik
Hotela Waldinger,
Berislav Mlinarević, u podrumu hotela u Županijskoj ulici ovih dana otvara prvi
Nacionalni restoran u gradu.
Prostor je uredio po vlastitom ukusu: stare drvene grede ugradio je podno izvornih pruskih svodova od opeke pomno očišćene i osvježene, donio je namještaj od stare hrastovine izvađene iz Save i ugradio stare drvene prozore s prikladnim svjetiljkama. Zidove je ožbukao neravno kao što se činilo prije više desetljeća, podove prekrio terakotom, a stolove koji datiraju iz prve polovice prošlog stoljeća dopremio iz starog restorana u iločkom dvorcu.
Prostor je oplemenio predmetima što ih je godinama prikupljao po Slavoniji i Baranji. Patina je očuvana i na šanku, ormarima, policama, kaljevoj peći, ogledalima… U takav starinski ugođaj diskretno se uklopio suvremen ventilacijski sustav kako mirisi iz kuhinje i s drugih stolova ne bi ometali goste, a novi su i pribor za jelo, stolnjaci i salvete. Ipak, čim prikupi dovoljnu količinu starog
escajga i to će postati dio ponude.
Kopanje, čišćenje, postavljanje izolacije i grubo uređivanje podrumskog prostora trajalo je godinu i pol dana.
Pedesetak izvornih slavonskih jela
- Pripadam srednjem naraštaju ugostitelja i nisam zaboravio temelje struke i vrijednosti autohtone kuhinje, a tu privilegiju bilo bi grijeh ne iskoristiti. Kuhari su s ovog prostora i dobro poznaju autentičnu slavonsku kuhinju, a učili su još od svojih majki i baka. Imam jednu od najboljih kuharskih i konobarskih ekipa istočno od Zagreba, a pojačat ću je ljudima koji su se ljeti kalili u našem restoranu na Krku, zadovoljno ističe Bero Mlinarević i predstavlja nam neka od pedesetak izvornih slavonskih jela što će ih ponuditi u „taverni“ – volovski rep, razne vrste paprikaša, perkelte, čobance…
Za razliku od hotelskog restorana u prizemlju, Nacionalni restoran sasvim je nova priča, kako po ambijentu, ugođaju, meniju i konobarima u izvornim narodnim nošnjama, tako i po nastupu tamburaškog i ciganskog orkestra. Već su načelno dogovorena gostovanja pojedinih bardova slavonske pjesme, poput
Zvonka Bogdana, a Mlinarević računa i na
Miroslava Škoru i
Kiću Slabinca, te neke domaće skupine.
Milijun kuna u uređenje
U restoranu je 40-ak mjesta na stolcima i klupama, a može se dodati još desetak, pa je prostor prikladan i za skupine koje dođu autobusom na poslovne susrete, seminare, team-buildinge i sl. Gosti hotela moći će tu popiti i poneku čašicu više te bez opasnosti na cesti otići u svoju sobu u tom, ili nekom od obližnjih hotela u središtu grada.
U uređenje unutrašnjosti restorana Mlinarević je uložio, kaže, približno milijun kuna.
- Nisam vjerovao da će me toliko stajati, ali kada pronađem vrijedne stare predmete, često ih kupim ne pitajući za cijenu jer na tržištu ih je sve manje i vrijednost im raste. Očekujem dobar odaziv gostiju, jer ponuda će biti prilagođena ne samo ukusu našeg čovjeka, nego i dubini džepa, posebice u teškim vremenima koja dolaze, kaže Mlinarević.
Autor: Goran Flauder
Nebitno
Muško
