U nedjelju
18. svibnja 2008. s početkom
u 19 sati, u prostorima
Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku održat će se
koncert renomirane hrvatske kantautorice i etno-glazbenice
Lidije Bajuk. Biti će to, zapravo, glazbeno-poetska večer, na kojoj će uz Lidiju Bajuk sudjelovati i dramski glumac
Goran Matović. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja, nastup Lidije Bajuk i Gorana Matovića dar je U
druge za rad s mladima "Breza" i Galerije likovnih umjetnosti građanima Osijeka u sklopu
obilježavanja Međunarodnog dana muzeja. Ulaz je
besplatan.
Glazbeno-poetski recital "Eros slika krajolik" Lidije Bajuk i Gorana Matovića...
Radi se o glazbeno-scenskoj kompoziciji u trajanju od šezdesetak minuta, kroz koju umjetnici rekreiraju živ, uzbudljiv govor. Oboje afirmiraju samosvojni oblik glazbeno-scenskog govora najtočnije odredljiv kao scenski cabaret. Svoja nastojanja saželi su u pjesmu, sugerirajući da poezija može biti sve, neovisno o tome je li posrijedi lirika usmene književnosti, autorsko pismo, način življenja ili izvođački čin omeđen glasovima i reflektorom. I kada se svijet mijenja, lirika ostaje lirika, od usmene do pismene književne tradicije (Krleža, Ujević, Cesarić, Šimić, Paljetak, Dedić, Sever, Eluard, Borges, Majakovski, Prevert...), koju kantautorica Lidija Bajuk i glumac Goran Matović omeđuju jedinstvenim ljubavnim razgovorom, začinjen zanimljivim biografskim crticama iz života slavnih pjesnika. I tu je tajna snažnog nagovora kojeg otvaraju njihove izuzetne umjetničke osobnosti.
* * *
Lidija Bajuk je članica Društva hrvatskih književnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva skladatelja. Radila je kao učiteljica, viša knjižničarka i urednica glazbene kulture u ŠK iz Zagreba. Apsolvent je etnologije i antropologije na FF u Zagrebu. Za svoj književni i glazbeni rad primila je više državnih nagrada (Poznanovec 89, Goranovo proljeće 91, zlatna plaketa Grb grada Čakovca 98, Josip Sever 99, Fran Galović 99; FAMUS 88, Radio Donat FM 97, POP Media Festival 98, Kaštela 99, Večernjakova ruža 2001, Porin 2006, Krapina 2006 za najbolje stihove). Objavila je 6 samostalnih zbirki pjesama (Osmijeh je moja najbolja obrana 1991., Besput 1992., Razgovor s tišinom 1995., Vučica 1999., Sandale na vodi 2001., Pipilotine pjesme 2004.) i 3 knjige proze (Z mojga srca ružica 1995., Kneja 1999., Kneja, vilinska šuma 2001., Pipilotine pjesme 2005.). Godine 1994., kao jedna od utemeljitelja suvremene hrvatske etno scene, sudjeluje u stvaranju kultnog albuma Ethno Ambient Live/Arhaične pjesme iz Hrvatske. Objavila je samostalne etno audio-albume Zora-djevojka (1997.), Kneja (1999.) i Tira les (2001.) te kantautorski Luna (2005.). Od godine 1999. povremeno predaje na temu Mitski simboli u hrvatskim tradicijskim napjevima (University of Toronto i University of Waterloo 1999., AMAC Mainz 2003., Filozofski fakultet, Osijek, 2004., Visoka učiteljska škola i Fakultet za kulturu i turizam, Zadar, 2004., Breza, Osijek, 2006.), a od 2000. voditeljica je eko-etno edukativnih radionica za djecu i odrasle. Sklada i pjeva za film (Transatlantik Mladena Jurana) i kazalište (Jezičina u režiji Vlaste Knezović i Branimira Glumca, Cezar u režiji Branka Brezovca, Duga u režiji Dubravke Crnojević-Carić, Kneja u režiji Zlatka Viteza), surađuje s vrhunskim domaćim i stranim glazbenicima, sa svjetskim multikulturalnim projektom Idriart, s ekološkim udrugama, s hrvatskim muzejima i Institutom za folkloristiku i etnologiju. Prema njezinim scenarijima za obrazovni program HTV-a snimljene su TV-emisije na nekoliko etnoloških tema. Nastupa širom Hrvatske, a izvan njezinih granica u Sloveniji, BiH, Makedoniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Nepalu, Tibetu, Kanadi, Kolumbiji, Brazilu i Velikoj Britaniji. Bila je hrvatskom predstavnicom na više tuzemnih i inozemnih književnih i glazbenih festivala.
Goran Matović je višestruko nagrađivan slobodni dramski umjetnik, jedan od najboljih hrvatskih interpreta suvremene hrvatske i svjetske poezije. Njegovu kreativnu poziciju Zvonimir Mrkonjić tumači riječima: »Najistaknutiji je zagovornik pjesničkog teatra u Hrvatskoj. Poezija mu nije puko ozraje, dekorativni i pomodni detalj, nego središte dramskog intenziteta.« Svoje scensko iskustvo usredotočio je na monološko umijeće, što predstavlja cijeli kazališni događaj. U vlastitim režijama i scenskim montažama na scenu je postavio Vladimira V. Majakovskog (Šamar društvenom ukusu), Miroslava Krležu (Pir iluzija, Šutnje, Samoće, Procesi, Snoviđenja), Tina Ujevića (San i ludilo), te Luisa Horhea Borghesa (Alef) - u suradnji s kazališnim redateljem Brankom Brezovcem. Zajedno s dramskom umjetnicom Pericom Martinović igrao je predstavu Gala (po motivima iz života Salvadora Dalija i Paula Eluarda) 2 000, a s Arsenom Dedićem San i ludilo više od 1 000 puta. Prema vlastitom scenariju, glumio je glavne uloge u filmovima Tinov povratak u Vrgorac i Šamar društvenom ukusu, a monografska knjiga San i ludilo posvećena je njegovoj interpretaciji Tina Ujevića. Kao glumac, priređivač i režiser ostvario je dvadesetak samostalnih programa, zasnovanih na scenskom tumačenju velikana pisane riječi.
Muško
