Gradske galerije Osijek predstavljaju izložbu
"Krajiška 29", koje je autor
Antonio Gotovac Lauer alias
Tomislav Gotovac. Izložba će biti postavljena
od 16. svibnja do 1. lipnja 2008. godine u
Galeriji Waldinger u Tvrđi. Početak je
u 20 sati.
Izložba Antonija Gotovca Lauera a.k.a. Tomislava Gotovca "Krajiška 29" bit će otvorena u Galeriji Waldinger od 16. svibnja do 1. lipnja 2008. Izložbu čini dio Lauerovih eksperimentalnih filmova iz 1960-ih godina i dvije serije fotografija nastele krajem 1980-ih te na početku 1990-ih, stvarajući specifičan pogled na autorov život i umjetničko djelovanje. Izložba "Krajiška 29" iz Lauerova opusa izdvaja radove koje povezuje kontekst mjesta nastanka. Krajiška 29 je Lauerova adresa od 1941., otkada se kao dijete s roditeljima doselio u Zagreb, te adresa na kojoj živi i danas, no to je ujedno i simbolički zasićeno mjesto, Laueru od posebne važnosti. U Krajiškoj 29, koja je njegova stalna baza i jedno od mjesta inspiracije, veći dio svog životnog vijeka proživjela je i Lauerova majka Elizabeta Lauer (1911.-1987.) kojoj posvećuje izložbu. Stoga "Krajiška 29" stvara posebno intimističan pogled u kontekstu Lauerova cjelokupnog opusa, te ukazuje na naročito intiman segment autorovih radova. Izložba je, poput dokumentarnosti u Lauerovim radovima, u izvjesnom smislu dokumentaristična. Ne temelji se na kriteriju izdvajanja nekog umjetničkog problema ili perioda, nego na iscrtavanju isprekidane, dijakronijske slike samo jednog, privatnog i intimnog prostora. Ta je slika oblikovana topografijom samih djela koja su u tom prostoru nastala, te ujedno dodiruje različite koordinate i strategije Lauerova umjetničkog sustava.
Izložba "Krajiška 29" okuplja neke od još ne izlaganih Lauerovih radova. Izložbu čine dokumentarno-eksperimentalni filmovi "Osjećam se dobro" (1966.), "S" (1966.), "29" (1967.), "T" (1969.), "Alamo" (1969.) te serije crno-bijelih fotografija "Nakon Beškine smrti (Krajiška 29)" (1988.) i "Tomislav Gotovac u zgradi Krajiška 29" (1990.). Eksperimentalni filmovi prikazivani su na filmskim festivalima, dok se serije fotografija sada prvi puta izlažu. Kustosi izložbe su Ivan Faktor i Ana-Marija Koljanin. Iz predgovora (A.-M. Koljanin) u katalogu izložbe:
"Pionirska djela avangardnog strukturalističkog filma Antonija Gotovca Lauera a.k.a. Tomislava Gotovca ravnopravno svrstavaju uz eksperimentaliste poput Petera Kubelke, Hollisa Framptona ili Michaela Snowa. U njegovu opusu od početka, od ranih 1960-ih, paralelno nastaju filmska i likovna djela (serije fotografija, umjetnička dokumentacija, kolaži od novinskog papira i predmeta iz svakodnevice), kao i performansi u kojima anticipatorski u umjetničku praksu uvodi tijelo kao medij. Lauerov je cjelokupan rad i život prepoznat kao individualistički i umjetnički dosljedan 'totalni sustav', u kojem je umjetnička praksa neodvojiva od osobnog života i života shvaćenog kao film, kao movie. (...) Lauer je na samom početku svog rada iz obožavanog medija filma preuzeo režiju kao totalni operativni postupak, operativnu konstantu i metajezik kojim oblikuje svoje djelovanje neovisno o mediju koji rabi, nepokolebljivo sukobljavajući svoju okolinu s vlastitim primjerom težnje k postizanju i demonstriranju neupitnosti individualne slobode."
"Filmovi 'Osjećam se dobro', '29' i 'Alamo' snimani su osmicama iz triju različitih vizura i dokumentiraju prizore iz neposredne okoline umjetnikova doma u tipičnoj višekatnici zagrebačkog Donjeg grada. U 'Osjećam se dobro' kroz otvoren prozor snimani su prizori ulice; u '29' je s dvorišnog balkona snimano dvorište; u 'Alamu' su s krovne terese snimani okolni krovovi i obrisi grada. Može ih se iščitavati kao svojevrsnu trilogiju. U njoj su vizure grada iz Lauerova životnog prostora stopljene u sliku kojom ravna osobno sjećanje na igrane filmove, odnosno pohranjena memorija o apstraktnim zakonitostima filmskih jezika za kojima oduvijek u filmu traga. Težeći za ogoljavanjem postupaka u vizualnom razmišljanju pojedinih redatelja, prepoznavanjem 'krvotoka i disanja' koje pokreće određeni film, Lauer uvijek režira svoje filmove pomno promišljenom likovnom strukturom, pri čemu filmove snimljene u Krajiškoj 29 ponajviše određuje dojam Hitchcockova 'Prozora u dvorište'. Prema Laueru, Hitchcock je 'arhitekt prostora i prostornih osjećaja', njegovi su filmovi strukturom prostorni."
"Film 'S' (1966.), nastao iste godine kada i 'Osjećam se dobro', snimljen je na istom mjestu na kojem je kasnije sniman i 'Alamo'. No, u crno-bijelom filmu 'S' Lauer je inspiriran drugim problemom – reinterpretiranjem likovnosti koju prepoznaje kod Jan-Luc Godarda."
"Struktura filmskog krupnog plana, (...) u filmu 'T' osnovna je preokupacija, potaknuta špicom Godardova filma 'Živjeti svoj život' i krupnim planovima 'Ivane Orleanske' Theodora Dreyera, no 'T' je i hommage Robertu Bressonu i njegovim neprofesionalnim glumcima. Psihološke karakterizacije u kratkim, isprekidanim kadrovima, montiranim u slijedu snimaka glava od profila do en facea, poput dirljive melankoličnosti portreta Lauerove majke ili opuštene zaigranosti u portretu sestre, iz prvog, antologijskog bloka, kako ga naziva Hrvoje Turković, ujedno su najintimniji kadrovi filmova snimljenih u Krajiškoj 29."
"Serija crno-bijelih fotografija 'Nakon Beškine smrti' (1988.) snimljena je nekoliko mjeseci nakon smrti Lauerove majke. Filmski mišljena, serija je režirana kao niz kadrova mogućih sekvenci, izdvojenih detalja i totala, koji iz više rakursa bilježe stvarnost smrti bilježenjem neprisutnosti lika, dokumentiranjem svega onakvim kakvim je majka ostavila iza sebe. (...) Kao što je već u svom prvom filmu Lauer pokazao temeljnu težnju svoje cjelokupne umjetničke prakse, težnju da proizvede gledateljev čin promatranja kao čin sudjelovanja, tako je i iz dokumentacije majčinog stana oblikovao nimalo patetičnu, već naprotiv, emotivno suzdržanu, upravo realističnu fotografsku seriju, u kojoj tek činom gledateljeva promatranja i sudjelovanja, investiranjem osobnog intimnog angažmana, nastaje uistinu dirljiva refleksija i su-osjećanje."
"Serija 'Tomislav Gotovac u zgradi Krajiška 29' specifična je po tome što ju je moguće sagledati u kontekstu autorovih performansa u javnom prostoru u kojima koristi vlastito golo tijelo kao medij, zatim u kontekstu prethodnih fotografija na kojima pozira nag (...), no i u kontekstu intimističkih radova iz Krajiške 29. Koncept privatnosti, koji jednako obuhvaća tijelo kao i prostor stanovanja i svakodnevicu, predstavlja zasebnu sferu, odijeljenu od praksi i prostora javnosti, no njegove granice postaju uočljive tek kada se koncepti privatnog i javnog preokrenu – kada privatno postaje javno vidljivim. Dok je Lauerova golotinja javno vidljiva desetljećima, prizori njegove intime u okrilju privatnosti vlastitoga stana, dako, to nisu. Stoga, serija 'Tomislav Gotovac u zgradi Krajiška 29', osim kao dokument privatnog performansa za oko kamere, funkcionira kao iskaz o napetosti u odnosu privatnog i javnog, te individualnog i političkog, formulirajući pitanje slobode pojedinca ne u javnom, već u najosjetljivijem, vlastitom životnom prostoru."
Antonio Gotovac Lauer rođen je 1937. u Somboru. Od 1955. do 1956. studira arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1976. diplomira režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Jedan je od doajena strukturalističkog avangardnog filma i performansa, koji je najavio tendencije koje su obilježile rad nadolazeće generacije umjetnika i filmskih autora. Prvi performans izveo je 1954., prvu fotografsku seriju snimio je 1960., prvi eksperimentalni film 1962. Uz brojne samostalne izložbe (Tomislav®, Galerija SKUC, Beograd, 1976.; Retrospektiva dokumenata 1956-1986 / Paranoia View Art", Galerija Društveni dom Trešnjevka, Zagreb, 1986.; Installation and Performances / Point Blank, Franklin Furnace Archive, New York, 1994.; Tomislav Gotovac, Le mesee d'Art Moderne de la Ville de Paris, 2004.) kao i grupne izložbe (Nova umjetnička praksa 1966-1978, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1978.; Rethorical Image, New Museum of Contemporary Art, New York, 1990.; Utopia Station, La Biennale di Venezia, 2003.), od 1963. prikazuje filmove na domaćim i inozemnim filmskim festivalima (GEFF, Zagreb, 1963-1970; The Third Avant-Garde Film Festival, London, 1979.), te sudjeluje u brojnim antologijskim predstavljanjima (Other Side, European Avant-Garde Cinema 1960-1980, American Federation of Arts, New York, 1983; Avant-Garde Films and Videos from Central Europe, London, 1998.). Godine 2005. promijenio je ime Tomislav Gotovac u Antonio Lauer. Godine 2007. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu. Od 1941. do 1967. te od 1975. do danas živi i radi u Zagrebu.
Izložba je otvorena
do 1. lipnja 2008.
"Tomislav Gotovac u zgradi Krajiška 29", serija fotografija (snimio: Žarko Vijatović), 1990.
"Nakon Beškine smrti (Krajiška 29)", serija fotografija (snimio: Nino Semialjac), 1988.
"29", dokumentarno-eksperimentalni film, 1967.
Radno vrijeme Galerije:
utorak–nedjelja:
od 17 do 20 sati
ponedjeljkom:
zatvoreno
Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Galerija Waldinger
Fakultetska 7, HR-31000 Osijek
t:+385(0)31/320-980 / +385(0)31/320-981
f:+385(0)31/320-978
e-mail: [email protected] 
Muško
