Popularni francuski pjevač španjolskog podrijetla
Manu Chao, zajedno sa svojim bendom
Radio Bemba, nastupit će na
glavnoj bini ovogodišnjeg
Exit festivala u subotu
12. srpnja. Uz energičnu Juliette Lewis i furioznost Eugena Hutza, festivalska subota bit će predvođena karizmom jedne od najvećih globalnih zvijezda.
Rođen u Parizu 1961. godine, punim imenom Jose Manuel Thomas Arthur Chao, od roditelja koji su iz Španjolske pobjegli od diktature Francisca Franca i njegove liste za likvidaciju, Manu je od najranijeg detinjstva bio okruženim raznim disidentima i umjetnicima koje je snašla slična sudbina.
Anarhističke ideje obližnje britanske scene i zvuk punk bendova kao što su The Clash i Dr. Feelgood, inspirirali su njegov prvi bend Hot Pants koji 1984. godine izdaje demo snimak sa jednom od njegovih najpoznatijih pjesama – „Mala Vida“. Dvije godine kasnije, Manu i njegov brat Antoine Chao sa par prijatelja osnivaju bend Los Carayos, koji je zadržao nasljeđe ska-punk zvuka prethodnog benda, usporedno stvarajući svoj stil do 1994. godine koji je ovjekovječen sa četiri studijska albuma.
Poslije trećeg albuma, 1987. godine braća Chao zajedno sa rođakom Santiagom osnivaju Mano Negra, bend prekretnice, ne samo za Manua, već i za dotadašnju glazbenu scenu, koja je dočekala ponovno snimljenu pjesmu „Mala Vida“ kao veliki hit u Francuskoj i Europi. Slijedeće godine izdaju svoj kultni album „Patchanka“ prvo za izdavača „Boucherie“, ali koju gotovo odmah od njih otkupljuje „Virgin“ i bend postiže neočekivanu populanost, prvo u Europi, a zatim i na drugim kontinetima.
Prvi meridijani daleko od kuće bili su osvojeni na turneji po lučkim gradovima Južne Amerike, gdje je bend plovio i svirao na brodu sa ugrađenom binom. Novu granicu pomjerili su i sa turnejom po južnoameričkim šinama gdje su putovali i svirali u starom, prethodno napuštenom vlaku. Mano Negra su tijekom svog kratkog postojanja ostvarili globalnu popularnost, posebice izvan engleskog govornog područja, izdali još dva albuma u punom sastavu, „Puta’s Fever“ (1989) i „King Of Bongo“ (1991), kao i album „Casa Babylon“ (1994) koji je Manu sam snimio odbijajući jedno vrijeme da proglasi raspad benda što je ipak učinjeno 1995. godine.
Poslije toga, Manu i preostali članovi benda sele se u Madrid i osnivaju bend Radio Bemba, nazvan po komunikacijskom sustavu kubanskih revolucionara. Manu vodi bend u trajnu potragu za glazbenim blagom planeta, skrivenom u kavanama i ulicama Centralne i Južne Amerike, gdje putem snimaju sve što treba da se pričuva za vječnost.
Ovo snimljeno glazbeno hodočašće, Manu Chao objavljuje pod svojim imenom 1998. godine kada izlazi album „Clandestino“ popraćen istoimenim, ali i drugim hit singlom „Bongo Bong“. Zvuk prethodnog benda sve manje se osjeti u njegovoj solo karijeri, a prije svega radi snažno prisutnog „world“ zvuka, kao i većeg broja stihova na španjolskom jeziku. Koliku popularnost uživa Manu poslije izlaska ovog poduhvata, već i prodaja u pet milijuna primjeraka jasno pokazuje.
Slijedeći album „Proxima Estacion: Esperanza“ izlazi 2001. godine i ponavlja uspjeh u toj mjeri da se cijela turneja godinu dana poslije njegovog izlaska ovjekovječila na koncertnom albumu „Radio Bemba Sound System“ koji je praćen i DVD izdanjem „Babylonia en Guagua“. Singlovi „Me Gustas Tu“ i „Merry Blues“ samo su neke od pjesama koje fanovi pjevaju uglas kao da su himne na tim nezaboravnim koncertima. Manu Chao sa svojim drugim albumom, 2001. godine i službeno postaje prvi francuski izvođač sa najprodavanijim albumom u Europi.
Nakon duge i bogate latino-američke faze, 2004. godine na red dolazi „Siberie m’etait conteee“, album koji je satkan isključivo šansonjerskim izrazom, te gotovo nostalgično pokazuje koliko je Manu bio van rodnog Pariza, grada kojem je ovaj album prešutno posvećen. Album koji je po mnogo čemu drukčiji, pored naglašenog romantizma i za autora vrlo osobnih metafora, izdan je sa pratećom knjižicom ilustracija Jaceka Wozniaka koje su obuhvaćale i mnoge tekstove sa ovog i prošlih albuma.
Jesen 2007. godine donela je novo poglavlje i radost za brojne obožavatelje rada ovog velikana glazbene mulitikulturalnosti – novi album „La Radiolina“. Pjevane na talijanskom, francuskom, engleskom, portugalskom i svakako španjolskom jeziku, Manu Chao donosi 21 pjesmu i upravo taj broj na omotu ističe kao da objavljuje svaku vrstu autorske zrelosti koja se može zamisliti nakon 21 godine od prvog studijskog albuma koji je izdao sa bendom Hot Pants.
Album debitira kao najprodavaniji na europskom kontinentu, unutar prvih pet mjesta u skoro svakoj europskoj zemlji, a spot za prvi singl „Rainin’ In Paradize“ režira Emir Kusturica, za čiji dokumentarac o Diegu Maradoni glazbu priprema upravo Manu Chao, koji je još odranije kroz svoje pjesme pokazao otvoreno divljenje prema ovoj legendi svjetskog nogometa. Spomenuti singl, Manu je još prije izlaska albuma besplatno ponudio za preuzimanje sa svog sajta. Slijedeći singl „Politik Kills“, zajedno sa remixima koje su uradili Dennis Bovell i Linton Kwesi Johnson, također su bili dostupni potpuno besplatno putem Interneta.
Manu Chao je na globalnoj turneji već skoro dvije godine, a njegovi nastupi sa mnogobrojnim sastavom benda oduvijek su bili poznati kao izvanserijski koncerti, što je i publika u Beogradu i Zagrebu mogla da vidi još 2002. godine. Poznat kao antiglobalist i borac za socijalnu pravdu i prava imigranata, ljevičar po uvjerenju, Manu Chao je umjetnik kakav se rijetko sreće. Pored velike slave i uspjeha, njegovi nastupi ponekad su rezervirani samo za desetak ljudi koji se zateknu na nekom nenajavljenom nastupu i neočekivanom mjestu, a ponekad nije dovoljan ni kapacitet od 100.000 ljudi kao što je to bio slučaj sa jednim koncertom u Meksiku ili na prošlogodišnjem Coachella festivalu.
Manu se može opisati i kao umjetnik koji je u stanju da sa blagim osmijehom odbije VIP ulaznice za dodjelu BRIT nagrada gdje mu predstavnici izdavačke kuće „Virgin“ nude upoznavanje sa zvijezdama kao što su David Bowie, Robbie Williams i Sting, gdje on tom prilikom svoje odsustvo pravda „nekim drugim planovima sa svojim prijateljima za tu večer“. Jednom su tako pokušali da mu ugovore gostovanja Shakire i Carlosa Santane na albumu, što je Manu ljubazno odbio sa riječima: „Ali ja već imam dovoljno prijatelja koji će biti na mom albumu“.
Odbijao je tako i pola milijuna dolara da bi se jedna njegova pjesma koristila za reklamu. Novca ima sasvim dovoljno da živi krajnje glamurozno, ali nije rijetkost da prespava na podu svog studija radeći do kasno u noć. Potvrdio se i kao odličan producent, nakon što je srednjovječni slijepi par iz Malija, Amadou i Mariam (koji će nastupiti na VIP In Music festivalu u Zagrebu) učinio popularnim na „world music“ sceni sa albumom „Dimanche a Bamako“ iz 2004. godine.
Mnogo toga u životu ovog jedinstvenog umjetnika ostaje tema za brojne anegdote kreirane u nerijetkim avanturama, koje se zdušno prepričavaju među njegovim prijateljima i publikom. Ono što su mnogi u svijetu imali priliku da vide uživo, jeste izuzetan nastup jednog pravog umjetnika čije prirodno mjesto je na glavnoj bini Exit festivala, pred publikom koju je još davno osvojio.
Listi izvođača na glavnoj festivalskoj bini ovogodišnjeg
Exit festivala pridružile su se grupe
Ministry i
Gogol Bordello.
Ministry, kao jedan od najvažnijih bendova industrial scene, svojim nastupom u
nedjelju 13. srpnja 2008., zajedno sa bendovima Sex Pistols i The Hives, upotpunit će ovu noć na Exit festivalu.
Dan ranije, u
subotu 12. srpnja 2008., glavna festivalska bina dočekuje nesvakidašnji
Gogol Bordello, grupu koja je svojim kabaretskim nastupom osvojila svijet sa zvukom istočnoeuropske i romske glazbe. Trenutno su u centru pažnje svjetske javnosti zahvaljujući Madonni i njenom redateljskom prvijencu „Filth and Wisdom“, filmu u kojem igraju i frontmen Eugen Hutz, kao i cijeli bend. Inače, početak ove neobične suradnje je označio zajednički nastup Gogol Bordella i Madonne na londonskom „Live Earth“ koncertu. Nastali kao grupa imigranata u New Yorku 1999. godine, Gogol Bordello danas imaju iza sebe četiri studijska albuma od kojih je aktualan prošlogodišnji „Super Taranta!“. Priznati BBC voditelj Phill Jupitus opisuje bend kao „svađu bendova The Clash i The Pogues usred Istočne Europe“. Bend svoje ime duguje Nikolaju Gogolju, koji je kako navode „prošvercao ukrajinsku kulturu u rusko društvo što Gogol Bordello namjerava da uradi sa istočnoeuropskom i romskom glazbom na engleskom govornom području“. Članovi benda inače dolaze iz raznih zemalja među kojima su Ukrajina, Rusija, Izrael, Etiopija, SAD, Škotska, Rumunjska i Ekvador, a dosad su nastupali na brojnim velikim festivalima među kojima su Coachella, Sonar i Glastonbury.
Gogol Bordello
Ono što je zajedničko ovim bendovima, svakako je nesvakidašnji i autentičan scenski nastup, kao i visoka razina energije koji ostvaruju zajedno sa publikom, što će biti slučaj i na ovogodišnjem Exit festivalu.
Američki rock bend
Juliette and the Licks, nastupit će u subotu
12. srpnja 2008. na glavnoj bini ovogodišnjeg
Exit festivala. Grupu predvodi čuvena glumica
Juliette Lewis, poznata po ulogama u brojnim holivudskim filmovima, kao i nominacijama za nagrade Oscar i Emmy.
Juliette iza sebe ima više od 40 filmova, među kojima su i „Rt straha“ Martina Scorsesea koji joj je donio punu afirmaciju uz već spomenutu nominaciju Američke filmske akademije. Tijekom više od 15 godina uspješne glumačke karijere, Juliette Lewis je imala priliku da radi sa poznatim redateljima kao što su Robert Rodriguez ili Oliver Stone u filmovima „Od sumraka do svitanja“ i „Rođene ubojice“, a pored Roberta De Nira, njeni najčuveniji partneri sa filmskog platna bili su Johnny Depp, Woody Harrelson i Brad Pitt, s kojim je bila i u romantičnoj vezi.
Neposredne susrete sa glazbenom scenom, Juliette ostvaruje kroz pojavljivanja u spotovima
Melisse Etheridge i grupe
H.I.M., ali i šarmantnim plesanjem u jednoj reklami zajedno sa duetom
Daft Punk. Pored pjevanja na filmskim setovima, od kojih neke njene kolege ističu pjesme
Jimija Hendrixa na snimanju filma „Rođene ubojice“, Juliette prvi put ulazi u studio 1995. godine i pjeva upravo za potrebe filma „Strange Days“ kada obrađuje dvije pjesme od
PJ Harveyja –
„Hardly Wait“ i
„Rid Of Me“. U istom filmu Juliette igra rock pjevačicu, a scena u kojoj pjeva s bendom postaje definitivna naznaka njene glazbene budućnosti.
Konačno, 2003. godine pauzira sa snimanjem filmova i zajedno s
Lindom Perry piše prve autorske pjesme i okuplja bend
The Licks, a sljedeće godine pojavljuje se kao gostujući vokal u tri pjesme s albuma
„Always Outnumbered, Never Outgunned“ grupe
The Prodigy. Krajem 2004. godine Juliette and the Licks objavljuju maxi singl
„Like A Bolt Of Lightning“, a početkom slijedeće godine izlazi njihov prvi album
„You’re Speaking My Language“ koji prati istoimeni singl i video spot.
Turneja ubrzo otkriva punu snagu benda sadržanu u rijetko viđenoj slobodi koju na bini iznosi krajnje ekspresivna i gotovo nestvarno iskrena Juliette Lewis. Bend oduševljava i najveća imena na glazbenoj sceni kao što je
Dave Grohl (Nirvana, Foo Fighters), koji u studiju mijenja bivšeg bubnjara na drugom albumu
„Four On The Floor“ iz 2006. godine, a sa albuma se izdvajaju singlovi
„Hot Kiss“ i
„Sticky Honey“. Trenutno je aktualno prošlogodišnje DVD izdanje „Four On The Floor“ koje sadrži rijetke snimke iz studija, dijelove nastupa sa prošle turneje, kao i razne intervjue i video spotove benda.
Juliette and the Licks su bend koji uspješno obnavlja pomalo zaboravljena vremena rock ikonografije koju su nekad karakterizirali iskreni i neumorni nastupi, interakcija sa publikom, kao i kolektivna povezanost ljudi sa snažnim doživljajem individualne slobode. Tako se ovaj bend najviše ogleda u frenetičnom nastupu Juliette Lewis koja kroz svoje glazbeno djelovanje pokazuje da se njen najživopisniji lik zapravo nalazi izvan filmskog platna, u punoj realnosti njene dirljivo stvarne pojave. Ipak, nijednu holivudsku zvijezdu dosad nisu nosili na rukama kao što je to bio slučaj sa Juliette na prošlogodišnjem Lollapalooza festivalu.
Ma koliko da neke ljude podsjećala na veliku
Patti Smith ili davala sve na sceni kao što je to nekad činila neponovljiva
Janis Joplin, uz to važila za jednu od najatraktivnijih žena na rock sceni, te pritom bila lucidnija, ali istovremeno i romantičnija od svojih najčuvenijih filmskih likova, Juliette tek s bendom dobija pravu vrijednost na bini. The Licks čine gitarist
Todd Morse, basist
Jason Womack i bubnjar
Ed Davis, a u pitanju je vrlo konkretan rock organizam koji zna da iznese super tešku kategoriju žive svirke.
Na ovogodišnji Exit festival stiže jedna stvarno slavna žena koja razara svaku ravnodušnost i bend koji je nosi kao rijetku dragocjenost u svojim vještim rukama – Main Stage dočekuje Juliette and the Licks.
Austrijski producentski duo
Kruder & Dorfmeister, nastupit će na
Dance Areni ovogodišnjeg
Exit festivala u subotu
12. srpnja 2008. Proslavljeni downtempo umjetnici festivalskoj će publici predstaviti svoj živi
„Summer Sessions“ nastup koji zajedno sa ovim kultnim dvojcem čine još i
MC Earl Zinger,
Ras MC T-Weed, kao i video umjetnik
Fritz Fitzke.
Peter Kruder i Richard Dorfmeister počeli su stvarati u Beču još 1993. godine kada izdaju svoj prvi maxi singl
„G-Stoned“ na kojem se nalazio glazbeni broj
„High Noon“, zaslužna za njihov rani uspjeh.
Gilles Peterson, čuveni britanski downtempo DJ, odmah je prepoznao progresivnost i talent ovog dvojca te iskoristio svoj rastući utjecaj na glazbenoj sceni da otvori vrata njihovog, kasnije veoma opravdanog uspjeha. Spomenuto izdanje za njih je podrazumijevalo i osnivanje izdavačke kuće
„G-Stone Recordings“, čijem su današnjem prestižu dodatno pomogla izdanja i drugih famoznih dueta kao što su
Funky Lowlives,
Walkner.Mostl,
Keiser Velten,
Makossa and Megablast, kao i paralelna izdanja njihovih popularnih solo projekata kao što su
Tosca i
Peace Orchestra.
Poznati kao vrsni DJ-i, svoju su vještinu proslavili 1996. godine, kada izlazi njihovo izdanje u okviru priznate mix edicije
„DJ-Kicks“. Kompilacija je već tada nagovjestila njihovu žanrovsku širinu koja do danas uspijeva obuhvatiti cijeli spektar elemenata lounge zvuka koji čine hip-hop, dub, funk, reggae, ambient, drum’n’bass, jazz ili deep house, uz pritom nevjerojatne stilske oblike čiji izraz gotovo uvijek pretendira biti tretiran kao novi žanr. Upravo ta autentičnost imenu Kruder & Dorfmeister daje pečat istančanog glazbenog stvaranja, zabilježenog na nekoliko mix albuma i dugačkoj listi remixa za izvođače među kojima su
Depeche Mode,
Roni Size,
Rockers Hi-Fi,
Bomb The Bass,
Sofa Surfers, ili čak
Madonna.
Njihovi nastupi privlače specifičnu pažnju i doživljavaju se kao rijedak glazbeni događaj, pa su osim prestižnih svjetskih klubova obišli i značajne festivale –
Big Chill,
Benicassim i
Montreal jazz festival. Njihov dvosatni „Summer Sessions“ koncept predstavlja jednu umjetničku cjelinu. Pored Krudera i Dorfmeistera, „Summer Sessions“ čine i MC Earl Zinger, pseudonim iza kojeg je zapravo famozni acid jazz
DJ Rob Gallagher, jedan od osnivača acid jazz benda
Galliano, kao i Ras MC T-Weed poznat po radu sa britanskom drum’n’bass DJ scenom. Puni „live“ doživljaj podrazumijeva i vizualne senzacije koje će na LED ekranima Dance Arene donijeti priznati bečki dizajner i video umjetnik Fritz Fitzke.
Kruder & Dorfmeister Summer Sessions predstavit će festivalskoj publici jedan nastup koji će pomjeriti neke nevidljive granice u Dance Areni kako bi ujedno donio sasvim novu atmosferu uz visok estetski doživljaj za sva čula.
Listi festivalskih izvođača na
Dance Areni za subotu
12. srpnja 2008. pridružile su se još tri zvijezde house scene – švedski
DJ Axwell, kao i američki duo kojega čine
DJ Miguel Migs i pjevačica
Lisa Shaw.
Kalifornijski DJ i producent
Miguel Migs važi za jednog od vodećih autora na globalnoj house sceni. Njegovu impresivnu diskografiju čini preko stotinu singlova i remiksa, zajedno s dva studijska albuma -
„Colorful You“ (2002) te prošlogodišnji
„Those Things“. Pored vlastite izdavačke kuće
„Salted“, Migs najčešće izdaje za prestižne house etikete kao što su
„NRK“,
„Defected“,
„Naked Music“,
„Black Vinyl“ i
„Astralwerks“. Poznat je njegov povremeni pseudonim
Petalpusher, kao i proslavljeni singlovi
„Breakin’ It Down“ (1999),
„Mi Destino“ (2001),
„Friend Of The Blues“ (2004). Ovog proljeća aktualni su njegovi singlovi
„So Far“ i
„Those Things“ s istoimenog, novog albuma. Zvuk Miguela Migsa karakterizira vješt spoj funk, jazz, reggae i soul elemenata s besprijekorno produciranim house ritmovima. Suradnja s brojnim glazbenicima i studijski snimljene afričke i latino perkusije, žive gitarske i bas dionice, razni puhački instrumenti i klavijature te istančana postprodukcija izdvajaju Migsa kao autora i izvan okvira house glazbe. Pored toga, Migs piše sve tekstove i glazbu, sam svira većinu instrumenata u svojim pjesmama, a nije rijetkost da pjeva i prateće vokale. Neizostavni u većini Migsove produkcije, upravo su vokali ključni dio njegova zvuka. Na aktualnom albumu se tako kao gostujući vokali pojavljuju njujorški reper
Sadat X, reggae pevač
Junior Reid,
Fred Ross iz grupe
Sly and the Family Stone,
Lysa Aya Trenier,
Tim Fuller i neizostavna
Lisa Shaw s kojom Migs najčešće nastupa, što će biti slučaj i na Dance Areni ovogodišnjeg Exit festivala.
Iste večeri u
Areni će nastupiti i švedska house zvijezda
Axwell (Axel Hedfors). Poznat po svojim hit singlovima i remiks izdanjima, Axwell je poznat i kao vrhunski DJ te član neformalne DJ udruge po imenu
„Sweedish House Mafia“ koju pored njega čine
Eric Prydz,
Sebastian Ingrosso i
Steve Angello. On je ujedno i jedini iz te grupe koji dosad nije osjetio atmosferu u Dance Areni. Svoja prva izdanja Axwell bilježi još od 1995. pod imenima
Quasar i
OXL, ali njegovi rani producentski uspjesi se najviše vežu za duo
Mambana, gdje je s pevačicom
Isabel Fructuoso izdao tri hit singla
„No Reason“ (2001),
„Libre“ (2003) i
„Felicidad“ (2004). Projekt nazvan
Jetlag i singl
„So Right“ te suradnja s
Robbieom Riverom i singl
„Burnin’“, oba iz 2002. godine, postavili su Axwella u sam vrh najtraženijih house producenata i disk džokeja. Singlovi
„Wait a Minute“ (2003),
„Feel The Vibe“ (2004) i
„Watch The Sunrise“ (2005) bili su izdani pod imenom Axwell i svaki sljedeći je bivao sve uspješniji. Sve zvučnije ime Axwellu je donelo seriju house remiksa za najveće svjetske zvezde kao što su
Madonna,
N.E.R.D,
Nelly Furtado,
Moby,
Hard Fi i brojni drugi. Od 2005. Axwell je i vlasnik izdavačke kuće
„Axtone“, a u novije vrijeme na većini europskih radio top lista visoko su kotirali singlovi
„Get Dumb“ i
„I Found You“, oba iz 2007. godine. Trenutno je vrlo aktualan singl
„It’s True“ iz ožujka ove godine. Axwell je dosad nastupao u poznatim svjetskim klubovima kao što su
„Pure Pacha“,
„Zouk“ ili
„MOS“, ali i na velikim festivalima među kojima su
Global Gathering,
Glastonbury ili
WMC.
Na
Explosive bini Exit festivala subota, 12. srpnja, rezervirana je za nastupe bandova iz nekoliko europskih zemalja. Poslije nastupa domaćih death metal bendova
„Svartgren“ i
„Nekropolis“ slijedi
„Panychida“, češki heavy/thrash/black metal band čija nesvakidašnja postava bine, uz još poznatiji sastav iz iste zemlje –
„Avenger“ koji nastupa sljedeći, predstavljaju idealan uvod za nastup zvijezda večeri.
„Tiamat“, legende europskog metala, četiri čovjeka, šest instrumenata i 90 minuta svirke koja će prodrmati svakog pravog fana metal zvuka. Slijede
„Kozeljnik“ i
„Punished“ koji će publici dati i neophodnu dozu grindcore i trash metala, a najžešću noć na Explosive bini zatvorit će slovenski
„Somrak“.
Afrika Bambaataa, američki reper, DJ, producent i jedan od tvoraca hip-hop zvuka, nastupit će na glavnoj bini Exit festivala u subotu, 12. srpnja, u okviru
„Main Stage After 2“ programa. Ovo će ujedno biti jedan od rijetkih ovogodišnjih nastupa jednog od najznačajnijih ljudi u povijesti moderne glazbe.
Kevin Donovan, kako mu je pravo ime, rođen je 1960. godine u New Yorku, točnije u South Bronxu, gdje je tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od vođa ulične bande „Black Spades“. Poslije jedne posjete Africi, uzima ime po jednom od pobunjenih poglavica plemena Zulu – Afrika Bambaataa Aasim.
Prezasićen brutalnim nasiljem, Afrika notornu bandu pretvara u utjecajnu omladinsku kulturnu zajednicu „Universal Zulu Nation“, koja djeluje pod osnovnim principima mira, ljubavi, zajedništva, ali i dobrog provoda. Organizacija pokreće prve breakdance grupe, okupljaju se prvi crtači grafita i stvara se cijela jedna afroamerička kultura koja se manifestira kroz glazbu, modu, a kasnije i film. Osniva i dvije rap grupe, „Jazzy 5“ i „Soulsonic Force“ sa nekim od prvih repera svih vremena kao što su MC Ice, Mr. Freeze, Master D.E.E, AJ Les, Mr. Biggs, Pow Wow, G.L.O.B.E i brojni drugi. Inspiriran radom svojih kolega, DJ Kool Herca i DJ Kool Deea, Afrika postaje jedan od organizatora prvih „block-partyja“, a njegovo tadašnje poznavanje funk ploča donosi mu nadimak „Master Of Records“. Sav novac prikupljan od rada organizacije, Afrika usmjerava u projekte za razvoj i samopomoć afroameričke zajednice u Bronxu.
Prva dva singla, „Zulu Nation Throwdown“ i „Jazzy Sensation“ izdaje 1981. godine. Koristeći jednu dionicu pionira elektronskog zvuka, njemačke grupe „Kraftwerk“, producent Arthur Baker i Afrika izdaju revolucionarni singl „Planet Rock“ 1982. godine. Singl ostvaruje zlatni tiraž i postaje prvi hip-hop hit, ali i temelj za ranu američku house i techno scenu. Narednih godina izlaze singlovi „Looking For The Perfect Beat“, kao i socijalno angažirana pjesma „Renegades Of Funk“ koju su 2000. godine obradili i proslavili „Rage Against The Machine“. Kada su James Brown i Afrika Bambaataa snimili svoj čuveni duet „Unity“ 1984. godine, mediji su to prozvali „The Godfather Of Soul meets The Godfather of Hip-Hop“ po imenu koji je Afrika dao hip-hop žanru, a zbog kojeg i danas nosi taj legendarni nadimak.
Popularni „Bam“ 1984. godine osniva bend „Time Zone“ i zajedno sa John Lydonom iz Sex Pistolsa izdaje tvrdokorni rap-rock singl „World Destruction“ čak dvije godine prije suradnje između grupa Aerosmith i Run DMC. Pored odličnih kritika koje projekt dobija i rađanja novog glazbenog stila, „Time Zone“ izdaje još nekoliko singlova i albuma, ali ostaje tek Afrikin uporedni projekat, obnavljan u valovima tijekom ranih devedesetih i posljednji put 2005. godine. Bambaataa učestvuje i u snimanju anti-apartheid albuma „Sun City“ unutar grupe „Artists Against The Apartheid“ zajedno sa imena kao što su Bob Dylan, Lou Reed, Bono, Bruce Sprinsteen, Keith Richards, Joey Ramone, Ringo Starr i brojni drugi. Tijekom kasnijih godina organizira razne koncerte za prikupljanje sredstava za pomoć anti-apartheid organizaciji „African National Congress“. Njegovo društveno djelovanje je potvrđeno i tijekom ranih devedesetih kada je organizirao mirovne konferecije između vođa zaraćenih uličnih bandi i spriječio masovne ulične ratove u New Yorku.
Tijekom 1988. godine, pod imenom „Afrika and The Family“ izdaje album „The Light“ na kojem gostuju Boy George, UB40, George Clinton i Bootsy Collins. U naredna dva desetljeća, pod istim imenom izdaje još tri albuma. Poznata je i njegova suradnja sa dvojcem „Leftfield“ na čuvenom singlu „Afrika Shox“ iz 1999. godine.
U svojoj glazbenoj karijeri dužoj od tri desetljeća, Afrika Bambaataa potpisuje stotine izdanja, desetine albuma, ali i utjecaj na razvoj cjelokupne moderne glazbe zbog čega je odnedavno na listi za ulazak u „Rock And Roll Hall Of Fame“. Brojni titularni nadimci kao što su „Ahmen Ra Of Universal Hip-Hop Culture“ ili „The Father Of Electro Funk Sounds“, učinit će njegov nastup na Exitu, zajedno sa članovima „Zulu nacije“, posebnim priznanjem za ovogodišnji festival.
EXIT 08: 10.-13. srpnja 2008.
Četverodnevne ulaznice za EXIT 08 po cijeni od
474 kn mogu se kupiti u Kinu Europa u Zagrebu, Dallas Music Shopu Zagreb, Dallas Music Shopu Rijeka, Dallas Music Shopu Split i
V.O.O.D.O.O. Undergroundu u Osijeku. Osim ulaznica u ponudi su i
paket (4-dnevna ulaznica, prijevoz i kamp) po
620 kn te
kamp (uz prethodno kupljenu ulaznicu) po
146 kn.
Vidi:
Početak prodaje ulaznica u Hrvatskoj za EXIT 08
Vidi:
Sve o festivalu Exit 08
www.exitfest.org /
www.myexit.org/hrvatska
Muško
pa jel bi mogao netko malo pojasniti neke stvari, hoce biti za kupiti karte u osijeku, kakvo je stanje sa ovim organiziranim prijevozom, gdje spavati tamo gdje sa stvarima, uglavnom bilo sta korisno, hvala