Alana Bates je napisao/la: ›
Nije dovoljno samo željeti promjenu. Najvažnija promjena događa se u mojoj glavi, u tvojoj glavi, u svačijoj glavi. Ja, kad za sebe kao individuu kažem: "Danas ću napraviti ovo ili ono, danas više neću procjenjivati ljude na temelju onoga što su odjenuli, danas ću napraviti ono što sam rekla da ću napraviti (inače, slušali smo puki i ja predavanje Nenada Bacha iz New Yorka, lik je rekao da ako svaki dan napraviš samo ono što si rekao da ćeš napraviti, bit ćeš bolji od 99 posto ljudi... taj ideal još nisam dosegla)", promijenila sam se. Čini se da nas niti volja, niti razum, nego samo rad dijele od životinja.
A onda, sjećam se i trenutaka kad sam odustala od sebe i od svijeta: čemu, zašto, ima li tome smisla? Zašto se truditi, za što raditi, zašto htjeti biti što bolji kad će horda ljubomornih možda reći: sumnjiva je ona meni, sto posto si je sredila takvu priliku - na nepošten način. Zašto se baktati s hrpom budala da bi im dokazao da su u krivu kad oni jednostavno ne žele napustiti konformizam kao utočište netalentiranih, onih s osjećajem manje vrijednosti, onih neotkrivenih?
Ipak, nastavljam se boriti protiv vjetrenjača, ne zbog toga da bih uvjerila nekog u to da je idealizam i pozitivno razmišljanje dobro, da bih i njemu prenijela filozofiju, da bih promijenila svijest svijeta. Idem dalje s idealizmom u ruci jer to meni treba, jer drukčije ne mogu živjeti, i jer znam da je svaki dan izazov, a ne opterećenje.
|