Sve manje sezonaca iz Slavonije na moru

Radnici iz Slavonije godinama su bili “zaštitni znak” svake sezone na Jadranu, no tome je, čini se, došao kraj, piše Večernji list.

Dokazuju to brojke, a koliko su Slavonci bili važna karika u turističkim sezonama na našoj obali, svjedoči i to što se, doslovno, “golim okom” može primijetiti kako ih je danas znatno manje.

Da je riječ o znatnom padu broja sezonskih radnika s istoka Hrvatske, dovoljno pokazuje i primjer iz statistike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe Osijek. Upravo je to područje i bilo (po)najveći bazen iz kojega se crpila sezonska radna snaga za Jadran.

„U prvih sedam mjeseci ove godine oko 1100 osoba iz Osječko-baranjske županije zaposlilo se iz evidencije nezaposlenih osoba na sezonskim poslovima na moru. U odnosu na isto razdoblje 2019., bilježi se pad jer su tada iz evidencije Zavoda bile zaposlene 1823 osobe“, kaže Ankica Vučković, rukovoditeljica u Odjelu za tržište rada osječkog HZZ-a. Brojke su bile još niže protekle dvije sezone, no riječ je o prvim pandemijskim godinama, koje se doista ne može uspoređivati.

Iako potražnja ne jenjava, a ni stručnost radnika nije upitna, tri su razloga za nestanak radnika iz Slavonije koji su bili zaštitni znak ljeta na Jadranu.

Prvi je jačanje kontinentalnog turizma. Porast broja malih OPG-ova, odnosno obiteljskih turističkih smještajnih kapaciteta vidljiv je u cijelom Podunavlju, od Baranje do Iloka. U Osječko-baranjskoj županiji postoji sve veća potreba poslodavaca na lokalnom tržištu rada iz djelatnosti ugostiteljstva i turizma. Nezaposlenima je tako dostupna ponuda rada u njihovoj županiji kroz cjelogodišnje zapošljavanje pa je stoga i manje zanimanje za migracije u jadranske hotele.

„Osim toga, troškovi u sezoni vrlo su visoki; ako im poslodavac ne osigura smještaj, radnici tamo jednostavno ne mogu preživjeti. Naši ljudi iz Slavonije nisu spremni živjeti u kontejnerima ili sličnome, što su im poslodavci na moru namijenili. Konaćno, plaće na našoj obali niže su od onih koje mogu ostvariti u Austriji, Njemačkoj ili Švicarskoj, koje su se otvorile našim radnicima i apsorbirale puno radne snage. Velika je potražnja za ugostiteljskim i turističkim uslugama u tim zemljama nakon pandemije, pa se i radna snaga iz Slavonije mobilizirala više prema tim zemljama nego prema Dalmaciji“, kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Situacija je takva, dodaje Novotny, da više nema dovoljno radnika u ugostiteljstvu ni u Srbiji i BiH. „Ulazak u euro područje i Schengen izjednačit će cijene svih faktora proizvodnje, uključujući i cijene rada u tim zemljama. Tko ne bude mogao platiti za odgovarajuću produktivnost ili kvalitetu radne snage, ostat će bez i nje i morat će je tražiti po Aziji“, zaključuje Novotny.


Tekst i foto: Osijek031.com