Vedran Klemens: Ilustracija je odlično sredstvo za komunikaciju. Slika se s lakoćom konzumira i tako dopire do velikog broja ljudi

Vedran Klemens slobodni je ilustrator, grafički dizajner i art direktor. Klemens je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti i grafički dizajn na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, a od tada je surađivao na brojnim domaćim i stranim projektima. Ovaj svestrani umjetnik u javnosti izaziva pažnju svojim provokativnim motivima, a gdje pronalazi inspiraciju, koje tehnike preferira i kako gleda na odnos tradicionalne i moderne umjetnosti pročitajte u nastavku teksta.

1. Možeš li nam za početak reći zašto baš ilustracija i kako je sve počelo?
Počeo sam kao dijete i nastavio bez prekida do danas. Volio sam crtanje otkad znam za sebe, još kao sasvim mali satima bih visio nad papirom. Dodatno su me motivirale pohvale koje sam dobivao i što sam počeo zarađivati prodajom crteža i slika kao tinejdžer. Tako da mi je odabir profesije došao sasvim prirodno, nisam morao ni razmišljati.

2. U jednom od svojih intervjua izjavio si kako si prije par godina prešao na digitalnu ilustraciju. Koja je razlika između tradicionalnih ilustrativnih tehnika i onih digitalnih i koje tehnike ti preferiraš?
Cijelo djetinjstvo i mladost kroz školovanje sam crtao i slikao tradicionalnim tehnikama, ali sam ih onda potpuno napustio i prešao na digitalno crtanje dosta naglo, čim sam kupio svoj prvi malo bolji kompjuter i olovku za digitalno crtanje. Bila je to svjesna odluka, iz praktičnih razloga: digitalno crtanje zahtjeva manje alata, prostora, troškova, brže je i korekcije se rade puno bezbolnije. Ilustracija mi nije samo užitak nego i posao, pa sam htio biti efikasniji. Također, svidjelo mi se što je tad digitalna ilustracija bila prilično neistraženo područje. Mogao sam više eksperimentirati i istraživati što mi je bilo jako zanimljivo.

3. Smatraš li da će digitalna ilustracija istisnuti starije forme ilustracije te da će općenito digitalna umjetnost zamijeniti onu klasičnu?
Ne vjerujem, mislim da će one i dalje prijateljski koegzistirati. Tradicionalne tehnike još uvijek imaju mnoge prednosti koje digitalne zasad ne mogu uspješno imitirati: taktilni doživljaj, mirise, zvukove i kompleksnost interakcije medija i podloge koji postoje u stvarnom prostoru. Sve to pruža umjetnicima ogroman užitak i velike izražajne mogućnosti kojih se ne žele odreći. I ja ponekad s nostalgijom pomislim na to iskustvo i dobijem želju da ponovo zaprljam ruke. Mislim da bi neki budući mediji koji se tek razvijaju mogli jednog dana ozbiljno ugroziti tradicionalne tehnike, poput medija proširene i virtualne stvarnosti.

4. Mišljenja javnosti o tvojim motivima često su podijeljena te su oni katkad i meta kritičarima s mišlju da se kose s hrvatskom tradicijom. Odakle inače crpiš inspiraciju i o kakvim je motivima najčešće riječ?
Ilustracija je između ostalog i odlično sredstvo za komunikaciju. Slika se s lakoćom konzumira i tako dopire do velikog broja ljudi. Meni je najdraža kombinacija erotskih motiva s humorom. Kako je većina ljudi u Hrvatskoj dosta konzervativna, a slike koje radim često odražavaju moj puno liberalniji svjetonazor ne iznenađuje me što ponekad dođe do negativnih reakcija. Ilustracije na temu seksualnosti izazivaju najviše takvih reakcija jer je to uglavnom najveća hrvatska tabu tema, bilo da se radi o erotici, pornografiji, LGBTQ motivima i sl. Najviše vremena provodim u svom balonu okružen istomišljenicima gdje uglavnom dobivam pozitivne reakcije na takve teme, pa ponekad zaboravim da postoje ljudi koji seksualnost smatraju nečim skandaloznim.

5. Surađivao si na mnogim velikim marketinškim kampanjama. Možeš li izdvojiti one najdraže te pojasniti koje su prednosti suradnje umjetnika s komercijalnim tvrtkama? Guši li komercijalizacija umjetnost ili joj pak pomaže u vidljivosti?
Surađivao sam s mnogim najvećim domaćim i stranim brendovima, a najviše me raduju kampanje koje su duhovite ili društveno angažirane. Volim kad izazovu emocije i reakcije kod ljudi. Jedan nedavni takav primjer koji mi je drag je prošlogodišnja kampanja za Pipi upravo zbog reakcija koju je izazvala, i pozitivnih i negativnih. Ne mislim da je komercijalizacija nužno štetna za umjetnike, naprotiv, kako za koga. Meni je koristila jer me natjerala da radim više i tako postanem dobar. Da se nisam uzdržavao crtajući mislim da bih teško pobijedio lijenost. Umjetnici oduvijek rade za novce jer kao i drugi moraju od nečeg živjeti a redovan rad i izvor prihoda ih tjera da rade mnogo. Puno rada stvara dobre umjetnike, talent je tek preduvjet. Meni je bitno da radeći za klijenta ne pristajem na velike kompromise. I naravno da ne zaboravim crtati i za sebe a ne samo za novce, jer to mi je ipak najljepše. Odvajam si zato uvijek dio vremena za to, koliko god si mogu priuštiti.

6. Ove godine zahvaljujući projektu Urbane intervencije najstarija osječka tramvajska stanica osvanut će u novom ruhu s jednim od tvojih radova. Je li ovo prva takva suradnja ili su tvoji radovi već krasili urbana područja drugih gradova?
Nisam nikad oslikao zid ili tramvajsku stanicu, ali napravio sam mnogo reklamnih billboarda, plakata i drugih urbanih oglasnih površina, sve je to vrlo slično jer je na ulici.

7. Smatraš li da su galerije na otvorenom dobar način kako bi se umjetnost približila široj javnosti?
Da, to je odlično mjesto. Ljudi rijetko idu u galerije, a na ulici umjetnik može doprijeti do mnogo veće publike. Ulica i internet su stoga odlično mjesto za umjetnost.

8. S obzirom na cijelu situaciju s pandemijom koronavirusa zbog koje se izbjegavaju zatvoreni prostori pa tako i izložbe, možeš li nam reći gdje se još mogu vidjeti tvoji radovi?
Odnedavno sve što radim za sebe stavljam na Instragram @klemensovo, a probrane komercijalne radove na behance.net/klemens




Tekst: Ana Ajhenberger (Udruga PLANTaža)