s Osječki željezni komarac u sklopu projekta "Grad kao muzej"
Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Prošle je godine u neposrednoj blizini zgrade Kiparstva u kampusu postavljena javna studentska skulptura "Nezapamćena najezda", a postavljena je u sklopu projekta Grad kao muzej. Autori ove skulpture su Josip Pratnemer i Mislav Tadić.

Projekt "Grad kao muzej" obuhvaća istraživanje, planiranje i permanentno postavljanje djela suvremenog kiparstva, kako studentskih radova, tako i etabliranih umjetnika, u javne prostore grada Osijeka, ali i drugih gradova i mjesta u okolici, regiji. Svake godine cilj je postaviti minimalno jednu ili više skulptura u javni prostor Grada Osijeka, s vremenom pristupiti i drugim gradovima i mjestima u regiji te ostvariti vrijedan projekt koji skulpturama hrvatskih kipara doprinosi obogaćivanju i redefiniranju kulturnog identiteta grada i okolice. Voditelj ovog projekta je izv.prof.dr.art. Tihomir Matijević.

Zašto se projekt provodi:
Razmišljati o skulpturi u javnom prostoru znači razmišljati o mijenjanju transgresivnog identiteta mjesta. U tom susretu umjetničkog djela i prostora, osobnog identiteta autora s kolektivnim identitetom ili identitetima zajednice, identiteta djela s identitetom prostora grada u novi identitet, nalazi se potraga za zajedničkim simbolom. Zadatak umjetničkog djela je predstaviti (reprezentirati) prostor koji mu je zadan kao jedinstvenu sliku po kojoj bi svi znali o kojem je prostoru riječ. Posebnost projekta sadržana je u samoj poziciji uličnog prikaza koji nema ekskluzivu položaja muzejskog djela, gdje se proces preobrazbe u umjetničko djelo odvija na relaciji izdvajanja iz prostora svakodnevice. Sam pojam umjetničkog djela u javnom prostoru rastegnut je u ovom projektu do sveobuhvatnosti bilo kojeg trodimenzionalnog umjetničkog djela; skulpture, objekta, instalacije i spomenika. Pod javnim prostorom prvenstveno se misli na gradske eksterijere poput ulica, trgova, pročelja, kružnih tokova, parkirališta i slično, ali i interijera javnih institucija poput pošte, kolodvora i tako dalje. U složenim međuovisnim sistemima potrebno je razlikovati umjetnička djela koja su privremeno aplicirana i ona koja su permanentna i integrirana u javni prostor. Razlika je kako u cilju tako i u distribucijskom sustavu. Djela privremenog karaktera s lakoćom pronalaze alternativna rješenja za ostvarivanje ciljeva upotrebljavajući netradicionalne materijale i zaobilazeći administrativnu mrežu raznim diverzijama u javnom prostoru. Njih najmanje ograničavaju društvene konvencije. Za drugu su vrstu djela, na primjer spomeničku skulpturu, obično je potrebna velika kolektivna sredstva te se ona i oblikuju kao kolektivni oblik. No njihov je utjecaj na okoliš, grad te samim tim i na identitet mjesta i ljudi koji su s tim mjestom povezani, trajniji. Permanentnim se postavom sudjeluje u izgradnji oblika grada, dakle samom gradnjom u domeni arhitekture, dok je druga vrsta intervencije više scenografski zahvat. Javni prostor je kontekst čija je značenjska struktura neodvojiva od ideje kvalitete življenja. Na što zapravo mislimo kada govorimo o humaniziranju mjesta življenja? Uređivanje prostora u gradu preko skulpture ne implicira samo uljepšavanje prostora. Utilitarna je uloga umjetničkog djela u javnom prostoru da nas uvodi u polje znaka i semioze. Interpretacija, kao objašnjenje koje proizlazi iz toga, rezultat je djelovanja znaka. Ako želimo mijenjati (humanizirati) mjesto življenja, imamo dvije mogućnosti: promijeniti intelektualni pristup u pogledu na mjesto ili promijeniti mjesto oslobađajući intelektualni prostor, jer neki su prostori kontemplativniji od drugih. Ne može se svaki problem relativizirati zagovarajući stjecanje novih percepcija, procesi čitanja predmeta i mjesta određeni su, između ostalog, i samim predmetom i mjestom. Izazov je ostvariti spomenuti intelektualni prostor u materijalnoj sferi mjesta. Estetsko iskustvo grada preko umjetničkog se djela proširuje te navodi na sofisticiranije čitanje prostora. Dakle, umjetničko djelo, iako ne sadrži pojmovnu istinu, humanizira čovjekov životni prostor jer u njemu može neposredno proizvoditi učinke koji su posrednici na putu spoznaje. Danas, zbog promjena u arhitekturi i ekonomiji, kada globalizacija poništava razlike u identitetima gradova, suvremena umjetnost ima dodatnu odgovornost zaposjedanja javnih prostora kao mjesta naše primarne percepcije grada.



- Skulptura “Nezapamćena najezda” prikazuje komarca koji je u prirodi vrlo sitan i krhak kukac.

Kolega Tadić i ja smo načinili predimenzioniranog komarca kako bi ukazali na jedan od najvećih problema Slavonije i Baranje. Osim oprečnih dimenzija skulpture odlučili smo se i za kontradiktorni materijal, željezo, koje je, za razliku od krhkog komarca u prirodi, čvrst i izdržljiv materijal.

Komarci su poznati su kao napasnici. Problem komaraca očituje se u svakodnevnom životu ljudi, vektori su mnogih zaraznih bolesti kod ljudi i životinja ali oštećuju i turizam koji je i bez njih slabo razvijen. Zbog toga naziv skulpture je “Nezapamćena najezda”, podsjetnik na veliku najezdu komaraca 2020. godine.

Skulptura je postavljena u sklopu projekta Grad kao Muzej s bočne desne strane zgrade Kiparstva Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, u Kampusu Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku.
- izjavio je jedan od autora, Josip Pratnemer.





Foto: Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku


 Stranica prilagođena ispisu




Na prodaju štenci Amer...
Prodajem stenad PATULJ...
Iznajmljujem dvoipolso...
Empirijski dio stručni...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:201

Registrirani online (1): Redakcija 031


Objektiv031

Fontana

Propustili ste? Pogledajte!