Reforma obrazovanja: pokušaji i improvizacije

U četvrtak, 11. ožujka 2021., održana je tribina o reformi obrazovanja u sklopu 9. ciklusa Otvorenog četvrtka. Tribinu je moderirao Davorin Ćuti, a sudjelovali su dr. sc. Boris Jokić (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu), Nikica Torbica (organizacija civilnog društva DKolektiv) i Ana Tuškan (Sindikat hrvatskih učitelja). Zbog epidemioloških okolnosti tribina je održana putem Zooma te ju je pratila publika od 100 osoba, tj. sva su dostupna mjesta na Zoomu bila popunjena, a interes je bio i veći.

Nakon kraćeg uvoda u tribinu odmah se krenulo s jednim od aktualnih pitanja u hrvatskom školstvu, a to je cijepljenje učitelja, stručnih suradnika i ostalih zaposlenih u sustavu obrazovanja. Svi su sudionici istaknuli važnost stavljanja svih zaposlenih u obrazovanju u prioritetnu skupinu za cijepljenje.

Sudionici su dali i svoje viđenje odgovora Hrvatske na pandemiju korona-virusa što se tiče obrazovanja. Slažu se da se Hrvatska u početku dobro snašla s prelaskom na nastavu online, pri čemu je profesor Jokić naglasio da je tu bio važan entuzijazam učitelja i nadodao da je problem što brojna djeca nemaju brzi internet, računalo, a neka ni struju te smatra da se nije dovoljno vodilo računa o socioekonomskoj situaciji učenika.

Prilika je bila da se više napravi po tom pitanju krajem prošle školske godine, ali je nedovoljno napravljeno. Vezano uz to sudionici su se dotaknuli i teme opremljenosti škola i broja učenika. Uočava se razlika u opremljenosti škola u gradovima i periferiji, ali ona se ipak smanjuje. Ipak, ističe se da je problem što se u prvi plan stavlja sama oprema, tj. bitno je da nešto u školi ima (npr. projektori, pametne ploče), a manje se vodilo računa o tom kako će se ta oprema rabiti, u kojoj mjeri i hoće li učitelji biti primjereno educirani za uporabu te opreme. Zbog sve manjeg broja učenika govori se i o zatvaranju manjih škola, posebno područnih. Ana Tuškan rekla je da vlast to često naziva racionalizacijom te istaknula da ne treba sve gledati kroz novac, već treba istaknuti da mjesta umiru kada se škola zatvori te je škola važna za svako mjesto. Boris Jokić osvrnuo se i na pitanje opterećenosti učenika. Naglasio je da nije problem u tom da su učenici opterećeni, već čime su opterećeni (nepotrebne činjenice, 16-17 predmeta u gimnaziji) i u kojoj ih se dobi opterećuje određenim sadržajem.

Naša je škola primarno STEM-škola od 70-ih godina 20. stoljeća te bi trebalo povećati satnicu likovne, glazbene, tjelesno-zdravstvene i tehničke kulture, kao i način rada u tim predmetima (npr. mnogi učenici vide glazbeni instrument tijekom svog školovanja samo u udžbenicima). Više o važnosti udruga u odgoju i obrazovanju govorio je Nikica Torbica, koji i sam ima iskustva s radom u udrugama, organizacijama civilnog društva i edukacijom učitelja i stručnih suradnika kroz razne projekte. Otvorilo se i pitanje plaća učitelja, mogućnost dostizanja prosjeka EU-a, rad u dvije i tri smjene, rad na određeno, rad na više škola – sve su to čimbenici koji utječu na uspješnost provođenja reforme obrazovanja. Naravno, sudionici su se dotaknuli i Cjelovite kurikularne reforme koja je, kako kaže Boris Jokić, mrtva. Svoje žaljenje zbog zaustavljanja Cjelovite kurikularne reforme istaknuo je i dio publike koji je sudjelovao u njoj. U drugom dijelu tribine uključila se publika s brojnim pitanjima (mentalno zdravlje učenika i učitelja, alternativne pedagogije, Cjelovita kurikularna reforma itd.) te se razvila živa i duga rasprava.

Ova tribina nije mogla pokriti sve što je važno za reformu obrazovanja, ali je pokazala da postoji interes javnosti da se više govori i raspravlja o tom. Svakako se može reći da je riječ o temi koja se nikad ne može završiti i o njoj treba stalno kritički promišljati.






Tekst: Domagoj Kostanjevac