Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Grad Osijek ove godine nije raspisao Javni poziv za dodjelu potpora iz Općeg programa razvoja poduzetništva na području Grada Osijeka, a sva je prilika da će i Osječko-baranjska županija obustaviti raspisivanje svojeg natječaja za potporu poduzetništvu koje je bilo planirano za početak petog mjeseca. Obustava je zahvatila i gradski natječaj namijenjen za neprofitne organizacije. Ovdje ću ukratko, s fokusom na „poduzetničke“ natječaje argumentirati zašto smatram da su te odluke bile pogrešne i zašto natječaje ipak treba, i s odgodom, raspisati.

Ta dva natječaja trebala su biti namijenjena refundiranju investicija u razvoj poslovanja koje su mikro, mala i srednja poduzeća s područja Grada i Županije izvršila u razdoblju od završetka proteklog (kraj X, odnosno kraj XI mjeseca 2019. godine). Iznosi koje na tim natječajima poduzeća dobivaju varira s obzirom na visinu investicije, ali ne može prelaziti vrijednost od 50.000 kuna po prijavi i ne može se sufinancirati više od 50% izvršene investicije. Dakle, tu ne govorimo o astronomskim iznosima nego o minimalnim sufinanciranjima investicija koje na različite načine unapređuju poslovanje mikro, malih i srednjih poduzeća.

Važno je pritom naglasiti dvije stvari. Prvo, mikro, mala i srednja poduzeća čine preko 90% poslodavaca u Hrvatskoj, a drugo, riječ je o gospodarskim subjektima koji nemaju dovoljne rezerve da samostalno prebrode krizu likvidnosti. K tome, kao što prepoznaju svi relevantni policy dokumenti, financijski instrumenti komercijalnih financijskih institucija nisu prilagođeni mikro i malim poduzećima. Tako se ona nalaze u situaciji da vrlo teško mogu doći do sredstava potrebnih za unapređenje poslovanja – bilo da je riječ o razvoju novih proizvoda i usluga, uvođenju novih tehnologija ili uređenju poslovnog prostora.

To pokazuje koliko su sredstva koja posljednjih godina Grad i Županija rezerviraju za razvoj poduzetništva i inače važna. Ona su pogotovo važna u kontekstu u kojemu dolazi do krize likvidnosti uzrokovane epidemijom COVID19 i općim ograničenjima javnog života, pa time i ekonomskih aktivnosti, koja dovodi do brojnih poremećaja u poslovanju za široki spektar poduzeća.

Dva spomenuta programa poticaja poduzetništvu zajednički su, prema proračunima za 2020. godinu, teška nešto preko 10.000.000 kuna, što je relativno malen udio u ukupnim rashodima ovih dvaju javnih proračuna.

Razlozi zašto natječaji ne bi bili raspisani, iako nisu objavljeni, mogu se razumjeti ako se sjetimo krize 2008/09 i ako smo pratili izjave po medijima prilikom izbijanja epidemije COVID19, kada su brojni političari i ekonomski analitičari pozivali na smanjenje javnih rashoda očekujući nastupanje recesije.

Nasuprot tome, ako pratimo diskusije u Njemačkoj i na nivou Europske unije, onda vidimo da se zagovara da se ne ide u rezanje rashoda javnih budžeta, nego radije da javni budžeti interveniraju u ekonomiju pojačanim ciljanim trošenjem s ciljem pokretanja novih poslovnih ciklusa koji bi trebali pomoći izbjegavanju nove recesije. Štoviše, EU ide toliko daleko da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila da će predložiti da se privremeno ne primjenjuju stroga fiskalna pravila ograničenja deficita javnih financija. EU i njezina najmoćnija zemlja članica, može se reći, sjećajući se posljednje krize, svjesni su izglednih negativnih posljedica uvođenja novih mjera štednje.

Još dalje je u antikriznim mjerama koje se sastoje od pojačanih izdataka iz javnog budžeta otišla Danska. Tamošnje su vlasti, parlamentarnim konsenzusom, donijele paket mjera pomoći ekonomiji težak oko 13% godišnjeg BDP-a. Taj paket usmjeren je u dva smjera, očuvanja radnih mjesta za vrijeme trajanja „karantenske“ obustave poslovnih aktivnosti i pokretanja novih poslovnih aktivnosti nakon što razdoblje karantene prođe.

Ovi primjeri iz „razvijene Europe“ govore nam da politika štednje javnih financija, koja se od krize 2008/09 kod nas uzimala zdravo za gotovo kao jedina moguća strategija suočavanja s ekonomskom krizom može i treba preispitati. To preispitivanje, ako bi dovelo do promjene odluke o obustavi natječaja za razvoj poduzetništva, kratkoročno zasigurno polučilo pozitivne efekte jer bi mikro i malim poduzećima pomoglo da prebrode krizu cash flowa koja im nastupa zbog smanjenog obujma poslovanja. Ne treba onda, valjda, napominjati, da bi to dodatno osiguralo radna mjesta u tim poduzećima što je, prateći logiku danske intervencije, izrazito važno za nastavak redovitog rada nakon što ova kriza – nadajmo se, što prije – prođe.





Tekst: Luka Matić
Foto: Ivana Mandić/Foto-arhiv031


 Stranica prilagođena ispisu
04-01-2020 08:20:12 am :: NameNo
U prijevodu, smanjujemo troškove javnog sektora preko leđa privatnika. Pa neće valjda sami sebi spustit plaće.. dok ide ide, kad ne bude išlo doći će netko drugi.
04-02-2020 11:54:21 am :: akoide
Ja sam načelno protivnik poticaja. To može biti samo privremena i kratkotrajna mjera. Ukoliko je stalna ona je dugoročno kontraproduktivna. Pogotovo je štetna ukoliko se sredstva za poticaje crpe od poduzetnika, što je redovno slučaj jer država nema izvore nafte ili rudnike dijamanata.
Ono što bi razumna država trebala uraditi je smanjenje opterećenja poduzetnika i to ono prvo što se može odmah a to je smanjenje neporeznih davanja, a zatim dugoročno i smanjenje poreza racionalizacijom troška same države. To bi bio najbolji poticaj za sve, a ovo što imamo sada je samo premještanje novaca iz lijevog u desni džep s tim što nam se usput dosta prospe.
Naravno, samo maštam, ali lijepo je maštati, zar ne?





Predstavljamo vam izva...
Za zaigrane i maštovit...
Odgajivacnica Kennel s...
Da li zelite posao na ...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:98

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Grad na dlanu