Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Sinoć je u sklopu programa Mjesec knjige 2019., u Salonu Akademije za umjetnost i kulturu, predstavljena knjiga "Teorija i kultura mode", autora prof.dr.sc. Žarka Paića i izv.prof.dr.sc. Krešimira Purgara.

Autori su govorili o iznimnom značaju ove knjige, budući da se moda relativno kasno konstituirala kao značajan fenomen i predmet koji objedinjuje teorijsku inventivnost i praktično polje institucionalnog istraživanja. Moda istodobno pripada znanosti, umjetnosti i tehnologiji, ali i svakodnevnoj potrebi za ekonomskim investiranjem. Njezina se »bit« ne može stoga izvesti ni iz jednog od navedenih područja jednostavno zato što moda od samoga početka svojeg nastanka koncem 14. stoljeća u Europi označava novi estetski identitet čovjeka, artikulaciju društvene moći i čitav sustav odnosa u kojem ljudsko tijelo prolazi povijest svojeg oslobađanja od svih okova prirode i povijesti. Moda je od samog početka svojeg nastanka trag slobode u kreativnome dizajnu tijela. Ovaj priručnik rezultat je rada profesora i studenata u okviru diplomskog studija Teorija i kultura mode pokrenutog 2008. godine u sklopu Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zbog potrebe da se moda uzdigne do teorijske razine najvišeg ranga i tako dobije zasluženu pozornost u okvirima promjena paradigmi u društveno–humanističkim znanostima, ali i umjetnostima i tehnoznanstvenoj produkciji »umjetnoga života« koji već sada ima dalekosežne posljedice za budućnost.

Moda se, za razliku od drugih područja suvremenog dizajna, poprilično kasno konstituirala kao relevantan fenomen, predmet i proces nastanka diskursa koji objedinjuje teorijsku inventivnost i praktično polje institucionalnog, odnosno akademskog sklopa istraživanja. Prividna zakašnjelost u odnosu na druge i srodne preklapajuće fenomene modernosti, koji su proizašli iz nastanka dizajna kao tvorbe novoga stila života u prvoj polovici 20. stoljeća, nije rezultat tek onoga što jedan od najznačajnijih teoretičara mode, Gilles Lipovetsky, naziva efemernošću mode, njezinom frivolnošću i nestabilnošću za razliku od proizvodnog dizajna i primijenjene umjetnosti. Naprotiv, moda istodobno pripada znanosti, umjetnosti i tehnologiji, ali i svakodnevnoj potrebi za ekonomskim investiranjem. Njezina se »bit« ne može stoga izvesti ni iz jednog od navedenih područja jednostavno zato što moda od samoga početka svojeg nastanka koncem 14. stoljeća u Europi označava novi estetski identitet čovjeka, artikulaciju društvene moći i čitav sustav odnosa u kojem ljudsko tijelo prolazi povijest svojeg oslobađanja od svih okova prirode i povijesti. Dostatno je uputiti na nove pristupe povjesničara mode i odijevanja pod utjecajem Braudelove orijentacije u historiografiji da bi se vidjelo kako se pomak od tzv. velike povijesti na ono malo i autonomno polje svijeta života otvara s uvodom u studij povijesti metamorfoza tijela. Moda je od samog početka svojeg nastanka trag slobode u kreativnome dizajnu tijela. U konceptu suvremene mode nastale 1990–ih godina, kada modni događaj preuzima formu performansa, a izvedba mode postaje konceptualni način prezentacije slobode nepokornoga tijela u radovima dizajnera poput McQueena, Galliana, Chalayana i drugih, istodobno se zrcali povijesnost jedne strukture oblikovanja života i nužnost komunikacije sa svjetovima Drugoga.

Između postojećih disciplina tradicionalno ustrojenih društveno–humanističkih znanosti i novih interdisciplinarnih, transdisciplinarnih i međudisciplinarnih pristupa složenoj zbilji u informacijskim društvima današnjice, znanstveno bavljenje modom nalazi se u situaciji koja, doduše, nalikuje onoj 1960–ih godina. Tada su uistinu nastajale nove paradigme. One su otvarale nove perspektive u razumijevanju čovjeka, smisla povijesnoga razvitka i egzistencijalnog ustrojstva života s onu stranu svođenja na puko materijalno zbrinjavanje. Time je, naime, uspostavljen produktivan odnos između teorije i izvedbe novoga u pojmovima poput informacije, komunikacije, medija, znaka, identiteta, prelaska jezika u sliku, itd. Najznačajnije djelo s kojim uistinu otpočinje akademski pristup razmatranju mode unutar društveno–humanističkih znanosti, knjiga Rolanda Barthesa Sustav mode iz 1967. godine, obilježila je sve ono što se i danas još uvijek pokazuje bitnom zadaćom teorijskog uvođenja u studij mode. Bez novih pojmovnih sklopova nije moguće misliti novo kao biti mode. Usto, bez novih i nastajućih disciplina u razumijevanju znanosti i svijeta uopće nemoguće je utemeljiti studije mode (fashion studies). Kao što je to uobičajeno za specifičnost različitih vladajućih diskurzivnih tradicija u društveno–humanističkim znanostima u 20. stoljeću, uvjetno rečeno one koja pripada europskoj (njemačkoj, francuskoj i talijanskoj) i one koja se razvila s američkim pragmatizmom, sociologijom i kulturalnom antropologijom, tako se i u suvremenom akademskom načinu artikulacije mišljenja o modi susrećemo s pojmovima i kategorijama različitih izvora i načina njihove interpretacije. No, nema nikakve dvojbe da je znanstveno istraživanje mode danas toliko složeno i razvijeno područje mnoštva orijentacija, disciplina i pristupa iz jednostavnog razloga što je i sama suvremena moda uzbudljiv svijet dizajniranja samoga života u sukobu i suživotu između tradicionalnog odijevanja, antimode i visoke mode diljem svijeta. Doba totalne mode koju su još 1920–ih najavljivali talijanski futuristi stoljeće poslije, pred našim očima, poprima značajke otvorenosti prostora za najekstravagantnije i ujedno eklektičke stilove. Ali i za različite, često disparatne povratke stilovima koji su obilježili traume i trijumf modernosti u 20. stoljeću, te naposljetku, za još uvijek nedovoljno protumačene pokrete usmjerene protiv mode i zapadnjačke kulture u cjelini (fundamentalizam i »neokonzervativna revolucija«).

Ovaj priručnik rezultat je rada profesora i studenata u okviru diplomskog studija Teorija i kultura mode pokrenutog 2008. godine u sklopu Tekstilno–tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zbog potrebe da se moda uzdigne do teorijske razine najvišeg ranga i tako dobije zasluženu pozornost u okvirima promjena paradigmi u društveno–humanističkim znanostima, ali i umjetnostima i tehnoznanstvenoj produkciji »umjetnoga života« koji već sada ima dalekosežne posljedice za budućnost. Akademski položaj novonastajućih znanosti o modi, odnosno studija mode (fashion studies) u nas, nipošto se ne može zadovoljiti time što će usvajanjem znanja iz različitih područja mode i suvremenog dizajna prenositi znanje bez primjerene kritičke recepcije. Svaka je istinska diseminacija znanja i vještina stvaralački čin autonomnog prisvajanja i preusmjeravanja spoznajne i metodologijske naravi onoga što je predmet znanstvene imaginacije i kreativnosti. Za razliku od tzv. čitanki (readera) kojima se u posljednje vrijeme u svijetu nastoji obuhvatiti zamašnost problematike interdisciplinarnih studija mode, a koje se uglavnom posvećuju reinterpretaciji autora i njihovih djela u povijesnome nastanku teorija mode, ovdje je posrijedi pristup koji polazi od načina kako je sam studij i organiziran — epistemologijski i metodologijski. Riječ je o tekstovima koji se bave svim disciplinama kao kolegijima unutar Teorije i kulture mode, od uvoda u teorije mode, preko semiotike mode, sociologijsko–antropologijskih analiza mode, ekonomije i marketinga u modi, povijesti mode i odijevanja, teorije novih medija i performativnosti, vizualnih studija i mode, znanosti o slici i mode, muzealizacije mode, etnolologijskih pristupa modi, kulturi spektakla, teorije filma do vizualne semiotike mode, modnog dizajna i kostimografije. Autori su nastojali pružiti u svojim tekstovima osnovne teorijske pretpostavke o modi unutar određene discipline s težnjom da omoguće čitateljima — studentima na diplomskoj i postdiplomskoj razini — stjecanje uvida u nastanak i razvitak diskursa o modi kao znanstvenog istraživanja i elaboracije problema odnosa između mode, društva, kulture, umjetnosti, dizajna i tijela u suvremeno doba umrežavanja i vladavine kreativnih industrija. U našim okvirima svaki relevantan prilog studiju mode ima zadaću uspostaviti nove, visoke standarde i razinu promišljanja, artikulacije teorijskih postavki i izvođenja rezultata istraživanja. Nadamo se da će ovaj priručnik pridonijeti toj zadaći te biti uvjetom mogućnosti za daljnje korake u području koje svoju autonomnost struke čuva tako što u dijalogu s mnoštvom teorijskih analiza suvremenog dizajna produbljuje strast za novim i želju za slobodom istraživanja novoga — te magične riječi suvremenosti. Novo modu, naposljetku, čini fluidnim duhom našeg vremena. Bez njega bi život bio dosadan, a svijet sužen na mjeru jednolikosti bez živog teatra kulturnih razlika.
Prof. dr. sc. Žarko Paić i izv. prof. dr. sc.Krešimir Purgar



Tekst i foto: Snježana Barić-Šelmić

Najava: Akademija za kulturu i umjetnost Osijek: Predstavljanje knjige "Teorija i kultura mode — discipline, pristupi, interpretacije"


 Stranica prilagođena ispisu




Na prodaju štenci Spri...
Na prodaju dve ženke B...
Apple iPhone XS 64GB =...
Apple iPhone XS 64GB =...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:141

Registrirani online (1): Redakcija 031


Objektiv031

Slavonska ravnica