[FOTO] Kiša nije omela svečano otkrivanje spomen ploče Vilmi Vukelić

Devetog dana Osječkog ljeta kulture obilježila je drama “Pluća” u Barutani, predstavljanje istinite obiteljske kronike “Mi djeca Solferina“, te glavni događaj dana je bilo svečano otkrivanje spomen ploče Vilmi Vukelić.

Galerija 031: OLJK 2017. [dan #9]: Svečano otkrivanje spomen ploče Vilmi Vukelić
[Foto: Marin Franov/Osječko ljeto kulture, 7. srpnja 2017.]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku 😉

Ni kiša nam ne može ništa
Nakon što su gradonačelnik Ivan Vrkić i najstariji član obitelji Vukelić, Paul, otkrili spomen-ploču na kući u Ulici Lorenza Jaegera, u kojoj je živjela Vilma Vukelić, uzvanici i građani su se premjestili u Lapidarij Muzeja Slavonije. Tamo je predstavljena istinita obiteljska kronika obitelji Vukelić, „Mi djeca Solferina“ koju je napisao Maroje Mihovilović, također član te obitelji. Iako je u jednome trenutku započela jaka kiša, okupljeni građani nisu se razbježali, već su se sklonili u natkrivene dijelove Lapidarija tako da je promocija nesmetano nastavljena. O knjizi su, uz autora i gradonačelnika, govorili i dr.sc. Vlado Obad, koji je na neki način i „zakotrljao“ cijeu priču prije 30 godina, zatim dr.sc. Dinko Župan s Hrvatskog instituta za povijest, kao i novinar Drago Hedl. Promociji je nazočilo čak 15 potomaka Vilme Vukelić koji su došli iz svih krajeva svijeta.

Pluća ( za svako krilo po jednom )
Po prvi put od kada su postavili predstavu „Pluća“ jadranka Ðokić i Amar Bukvić odigrali su dvije izvedbe zaredom, s tek polusatnom stankom. Teatar Exit uvijek privuče značajan broj gledatelja, no ovdje je riječ o komadu koji se igra pred manjim brojem ljudi, stoga je organiziran u Barutani. ( Što se s obzirom na kišu, i u tom smislu pokazalo dobrim potezom.) Ðokić i Bukvić bave se problematikom tipičnog mladog para koji živi suvremenim načinom života, s naglaskom na ekološku osviještenost, koja im u jednome trenutku postaje i izgovor da u vezi ne bi krenuli dalje. Nakon što smo večer prije gledali dramu koja je govorila o tome kako je ljubav moguća i u trećoj životnoj dobi, ova sinoćnja pokazala je da prava ljubav ipak sve preživi. S mnogo emocija i s jedne i druge strane, a istovremeno bez nepotrebne patetike. Dvostruke čestitke i Jadranki i Amaru, jer tako zahtjevnu predstavu nije bilo lako iznijeti dva puta zaredom.