Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Zaljubljeni ste u planinarenje, šumu, netaknutu prirodu, proljeće, željni avanture u prirodi? Dosta vam je stresa, buke i markiranih staza! Onda se priključite našem “Divljem Dilju”, planinarsko iskustvu koje svake godine se mijenja, otkrijte obrise tajnovitih diljskih šuma na potpuno novi način.“

Ovom pozivu, upućenom svim planinarima i zaljubljenicima u prirodu da se 30. travnja 2017. godine pridruže izletu naziva“Divlji Dilj“, odazvao se i veliki broj planinara HPD Bršljan- Jankovac.

Tradicionalno, polazak je bio predviđen u 6,30 sati kod Bille, s očekivanim povratkom u Osijek oko 20,00 sati.



I tako, u predviđeno vrijeme, s nama omiljenim vozačem autobusa Berislavom, krenuli smo u pohod na Dilj goru, u prvom iz ciklusa izleta avanturističkog karaktera.

Da bismo dan započeli siti i u dobrom raspoloženju pobrinuo se naš Predsjednik Miro Mutter, koji je uz pomoć Marije Bokun i drugih vrijednih planinarki, za nas pripremio odlične sendviče poslužene na terasi kafića u Sibinju. I to nije sve. Kad smo poslije doručka sjeli u autobus, Marija nam je podijelila brdo Kanditovih čokolada (malih,većih,najvećih). Priznajem da se tome ni naši najmlađi članovi Legosi ne bi više obradovali.

Kako je HPD Bršljan- Jankovac društvo s najvećim brojem članova na našem području, tako nas je na mjestu polaska u Sibinju bilo najviše, od ukupno nešto više od 60 sudionika ovog pohoda. Nakon pozdravnih riječi domaćina iz PD Dilj gora i uputa vodiča, zajedno s našim prijateljima iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i drugih slavonskih društava, krenuli smo put šume. Predviđene su bile dvije staze različite dužine: od 15 km i 27km.



Vrlo brzo nakon polaska podigla se ranojutarnja magla i prepustila mjesto prekrasnom sunčanom vremenu, kakvo smo i naručili. Pred nama se polako počela otvarati staza oblika potkove, kojom do sada nismo hodali. Do prva točka ove staze: „Lovački dom Šljuka“, došli smo brzo, te nakon stanke nastavili put. Nismo se žurili, dali smo si vremena za fotografiranje, druženje, čavrljanje, te smo u ležernom tempu stigli do OPG Paljevine, prekrasno uređenog eko imanja, s kojeg se otvaraju vidici na okolinu. Ovdje smo imali pauzu za manji obrok i okrjepu. Put nas dalje vodi kraj sela Grgurevići, uz rub šume preko livada, pa dalje kroz šumu, do sljedeće točke: „Lovački dom Kuna“. I tako, hodajući šumom, u razgovoru s ljudima kojima je šuma radno mjesto ili velika ljubav, saznate puno toga o Dilj gori i njezinoj okolici, počevši od porijekla naziva, njezinog geostrateškog značaja, zastupljenih biljnih vrsta, pa do njezine ugroženosti i potrebe da ju se bolje zaštiti, cijeni i čuva.



Nakon što smo prešli nešto malo manje od pola staze i stigli do „Lovačkog doma Kuna“, ručali i odmorili se, razdvojili smo se: jedna grupa ostaje te kasnije kreće kraćim putem prema Papa hrastu, a mi krećemo odmah dužom stazom prema istom cilju. I sad smo krenuli pravim planinarskim tempom dalje kroz šumu, do najvišeg zapadnog vrha Dilj gore- Cinkovac 461m2, da bi se nakon nekoliko sati hodanja, u svoj svojoj veličanstvenosti pred nama ukazao „Papa hrast“- preko 500 godina star hrast lužnjak, kojeg su zbog njegove starosti planinari nazvali ocem svih hrastova, smješten na predjelu zvanom Benkov gaj, između Brodskih Zdenaca i Brčina. Hrast koji pamti tursko doba, Napoleona i svjetske ratove, svojim deblom promjera 5,2 metra, još uvijek odolijeva  zubu  vremena. Visok je sedam metara, a gotovo da i nema krošnje. Pravili smo mu društvo nekih pola sata, fotografirali ga iz svih kutova, te zajedno s drugom grupom, s kojom smo se ovdje sastali, nastavili stazom dalje.



Put smo djelomično izmijenili, te smo na nagovor Ivice Klema, velikog zaljubljenika u ovaj kraj i „osobnog čuvara“ ove šume koji poznaje svako drvo, stazu, izvor i kamen, skrenuli s puta i obišli izvor vode Bukovac, nakon čega dolazimo do sljedeće točke staze: Crkve Sv. Petra, male crkve na osami, uz koju je samo groblje i veliki stari hrast. Kratko smo se odmorili i krenuli prema zadnjoj točki: jezeru Petnja, do kojeg smo stigli nešto nakon 19,00 sati. O, kako nam se samo naš Berislav obradovao.
I eto, tako je završio ovaj predivan, izvrsno organiziran i realiziran izlet, prvi u nizu avanturističkih izleta koje će pohoditi planinari HPD Bršljan- Jankovac.



Ono što se ne može prenijeti na papir, a što svatko od nas doživi i primi pohodeći sve naše gore i šume, jest ono „nešto“ zbog čega se mi planinari stalno vraćamo. Sve koji to nisu doživjeli pozivam da nam se pridruže, jer iskreno želim da s nama podijele taj osjećaj ushićenja i divljenja ljepotama šume i prirode. O, da šuma je čarobna,... i kad njome zavlada mir i tišina zime, kad joj milijuni pahulja daju svjetlucavu čaroliju, a fijuk vjetra zvuk, i kad svijetlozeleno mlado lišće treperi nježno na proljetnom suncu, i kad, kao jučer, šumu obuzme mistični spokoj u smiraj dana, otvoriš li um i misli, primit ćeš prekrasnu ispunjujuću energiju koju ćeš osjećati danima. Kako drugačije objasniti činjenicu, da nakon što ustaneš u 4,15 sati u nedjelju u jutro, ishodaš 27km s rancem na leđima i čizmama nogama, još imaš snage i volje za pjesmu i ples u autobusu do kuće, pa ti nekako bude žao što smo već u 21,30 sati stigli doma.

Istina je što planinari uvijek kažu: „Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje!“ I to svaki put,... provjereno!







Tekst: Jasminka Pavlov
Foto: Marija Bokun


 Stranica prilagođena ispisu





NA JEDNOM MJESTU PONUD...
Predivne,ocuvane jer s...
2007 useljen,1 vl.mala...
Kupujem origunal toner...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:66

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Spomenik Pablu Picassu