Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Recentni trend odlazaka na rad u strane zemlje posebno je postao izražen izbijanjem krize 2008. godine, a ulaskom Hrvatske u EU i ukidanjem barijera za zapošljavanje našim građanima u većini europskih zemalja taj se trend nastavio i povećao.

Jedan od onih koji su napustili Osijek bio je i Ilija Mandić (rođen 1987.), po struci mehaničar za bicikle koji se na put u Njemačku otisnuo prije dvije godine ali ne kao većina Osječana izravnom autobusnom vezom iz našeg grada već – biciklom.



Zašto baš biciklom, kako se snašao u Njemačkoj te što savjetuje mladima koji planiraju pridružiti mu se kao gastarbajteri, Ilija otkriva u kraćem intervjuu koji smo vodili s njim...

Ilija je na samom početku rekao kako je napustio Hrvatsku prije dvije godine. Naravno, prvo smo ga priupitali, obzirom da se na odlazak iz Osijeka odlučio biciklom, zašto baš biciklom, koliko mu je trebalo doći do Njemačke, konkretno Frankfurta, te je li imao društvo na putu.

Trebalo mi je svega 8 ili 9 dana, i većinom sam bio sam uz pokojeg stranca koji se vozio dio puta sa mnom, pa smo izmijenili koju životnu priču. Ali na put biciklom sam se odlučio zbog toga što sam htio spojiti ugodno s korisnim i uživati u tom odlasku malo više nego gledajući kroz prozor autobusa. Sam put mi je bio čudan prva dva dana dok mi nije potpuno sjela činjenica da se krećem i da sam napustio dom, te idem u potragu za novim životom.

Na pitanje koji je razlog njegovog napuštanja Hrvatske, dodao je:
Otišao sam iz Osijeka zbog činjenice da sam poslove mijenjao svakih nekoliko mjeseci, radio bez prijave i zdravstvenoga, bio bez plaće, a godine su samo prolazile te nisam nikako vidio opciju da se smjestim tu i započnem život. Čak ni nakon što sam imao vlastitu firmu u Zagrebu mi se nije činilo kako moj život ima budućnost u mjestu koje postepeno biva uništavano lošim političarima i zatucanim, društveno neprihvatljivim ptsp-ovcima i inim karakterima. Nažalost moja budućnost se čini bolja negdje dalje, negdje gdje se moj rad cijeni i uvažava. Kako kaže jedna stara: 'Grass is always greener on the other side.'

Otišao sam u Frankfurt igrom slučaja jer sam došao u kontakt s biciklističkim parom koji je vidio moj custom made bicikl te me upoznao s biciklističkom radnjom u kojoj sam na kraju i dobio posao. Rekli su da misle kako bi se moj rad i sposobnost tamo cijenili i da smatraju da sam idealan za posao tamo. Kada ti to kaže netko iz razvijene zemlje, ne okrećeš se puno iza sebe.


Na pitanje je li bilo teško pronaći posao u stranoj zemlji, Ilija odgovara kako je razgovor za posao dogovorio dva dana prije polaska preko e-maila rekavši da dolazi za maksimalno dva tjedna, a posao je dobio prilikom dolaska na razgovor. Poslodavac je vidio da ima i više no dovoljno iskustva, a po načinu dolaska u Njemačku i dovoljno motivacije.



Upitan radi li posao u struci, kako su ga prihvatili na poslu obzirom da je stranac te je li uspio napredovati, Ilija kaže:

Prvi posao mi je bio u Frankfurtu u jednom poznatom bike shopu u kojem su me prihvatili otvorenih ruku, s osmijehom na licu. Bez nekog prevelikog čuđenja jer sam stranac.



Igrom slučaja sam napustio taj posao te se s bivšom djevojkom zaputio u manji gradić (Fulda) 100 km dalje gdje ona ima rodbinu. Počeo sam tražiti poslove i, između ostalih zamolbi, jednu sam predao i u Burger King, restoran brze hrane. Pozvan sam na razgovor i počeo raditi nakon nekoliko dana.

Razmišljao sam o tome kako bih tu mogao ostati neko vrijeme dok ne nađem nešto bolje, ali se posao zapravo činio zabavnim i prihvatljivim, te je bio dovoljno dobro plaćen. Ostao sam tamo i trenutno radim na poziciji Managera. Imao sam kraće obrazovanje koje mi je platio poslodavac, i nikada nisam naišao na problem zato što sam stranac.




Na pitanje o uvjetima života u stranoj državi i kako se snašao, Ilija odgovara da mu je u početku bilo teško jer je bio sam, bez prijatelja. Kasnije, kada se adaptirao na njemački način života i standard, sve se naglo promijenilo te se pronašao okružen ljudima i novim prijateljima. „Uvjeti su odlični. Zaštićeni ste sa svake strane. Država ne dopušta propuste kao u Hrvatskoj. Birokracija vam je najbolji prijatelj, ali ako ju ne poštujete ujedno vam je i najljući neprijatelj. Ukratko rečeno, tko želi raditi i plaća svoje pristojbe neće imati nikakvih problema sa životom vani. Nakon dvije godine života u Njemačkoj mogu samo reći da nikako ne razmišljam otići natrag“.



Upitan kako se kreću cijene stanova/kuća za najam stranaca u Njemačkoj, Ilija kaže:
Stanovanje u Njemačkoj je poprilično teško započeti za osobu koja je tek došla, a nema nikoga da bi mu pomogao. Cijene stanova i nisu toliko velike, ali kaucija je problem za sve koji su došli nespremni i bez puno ušteđevine. Cijena kaucije se kreće od 2-3 mjesečne najamnine, a to je uglavnom nekakav minimum od 400-600 €. Stanovi se iznajmljuju s ugovorima, prijavom i ispoštovan je svaki korak od pregledavanja svake sitnice stana prije primitka ključeva, do pregledavanja brojila i utvrđivanja valjanosti istoga. Većinom su to veće firme koje posjeduju veći broj nekretnina koje iznajmljuju, dok postoje i dosta privatnih ponuda. Ja sam se odlučio za jednu poveću firmu i nisam mogao bolju odluku donijeti. Ako mi se pokvari žarulja u hodniku, dovoljno je okrenuti broj i prijaviti kvar te u najkraćem mogućem roku, što je većinom sutra, dolazi radnik koji uklanja kvar. Razlika između iznajmljivanja u Hrvatskoj i Njemačkoj je ogromna, prvenstveno zbog toga što ste u Njemačkoj s ugovorom zaštićeni svakim slovom. U Hrvatskoj vas mogu izbaciti na ulicu i nitko zbog toga neće odgovarati.



Na pitanje je li danas teže doći u Njemačku, posebice nakon rijeke migranata koji su napučili zemlju, spremno je odgovorio:
Iskreno, nije teže doći zbog priljeva migranata. Ali je pitanje što želiš i gdje želiš. Odabir grada, traženje stana, čekanje na posao. Sve igra svoju ulogu i ovisi o strpljivosti i snazi tog pojedinca koji je odlučio dići sidro i reći zbogom. Kulturalne razlike su čak i u Njemačkoj postale ogromne i to se vidi na svakom koraku na ulici, ali mene to ne smeta toliko. Uvijek imaš izbor s kime ćeš se družiti. Iskreno rečeno, ne družim se ni s kim s našeg govornog područja. To je bila odluka koju sam donio kada sam došao. Bio sam usamljen podosta, ali sve je to žrtva za ono bolje sutra.

Zamolili smo Iliju da nešto poruči mladima koji još nisu otišli trbuhom za kruhom.

Odaberite si zemlju. Naučite jezik, uložite vrijeme kojega imate napretek i zaradite si startni kapital. Makar i prodali sve što imate. Ali ako niste zadovoljni vašim životom i načinom života kojega živite, nemojte se bojati napraviti jedan korak dalje. Ljudi su oduvijek odlazili za boljim životom. Nije to ništa novo. Samo se hrvatski narod počeo osvješćivati i konačno su uvidjeli koliko nam je država u raspadu.“

Za sam kraj, zamoljen da ocjenom od 1 do 10 ocijeni život u Njemačkoj, Ilija je uz smiješak odgovorio: „11“.

Pročitajte i ostale Facebook komentare










Tekst: Osijek031.com
Foto: Facebook


 Stranica prilagođena ispisu
05-17-2016 07:29:12 am :: Redakcija 031
Pročitajte i ostale Facebook komentare





Na prodaju muško štene...
Tri studentice ,traže ...
Na prodaju stenci Mops...
Cokoladni LABRADORI, r...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:93

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Trg Ante Starčevića