Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Neke od uvjerljivo najdosadnijih stvari u životu su gledanje snimke tuđih svatova na DVD-u. Okupi se uža rodbina, ubace DVD i onda napeto gledaju ko da je finale Wimbledona i nitko ne želi prvi priznati da mu je dosadno. Obično ubrzaju onaj dio u Crkvi, sve do slavlja u dvorani i plesanja. A to je ustvari najgore, jer uvijek su na snimci starije žene od sto i kusur kila, ujne, tetke, bake. Uhvate se u kolo i onda slijedi četiri sata drmusanja sala na rukama, dok tancaju uz „Sijem žito, raste grahorica...“ I stalno netko sa strane suflira „Evo teta Mara, eno ujna Ivanka, eno vidi Jacu i Slavka". Kao da ne znam tko su i kako izgledaju. Neke od još stravično dosadnih stvari su Severina, Rozga, pa revolucionarni Jar (koji samo s jednom kapi može oprati stotine masnih tanjura). Tu su još i Otvoreni radio, koji je stravičan, no svejedno nije ni do koljena Novoj TV, koju valjda jedino još gledaju ljudi koji još uvijek žvaču duhan. Nova TV je toliko iscrpljujuće dosadna, naporna, maloumna i iritantna da je to sad već i na rubu da se klasificira kao teže kazneno djelo. No, čak ni oni nisu dno dna...a ne, šampioni te kategorije su voditelji emisije TV Bingo na HRT-u. Svakog ponedjeljka moj otac gleda izvlačenje Binga na TV-u, jer ga naravno, stalno igra. Tako da, ako sam kojim slučajem u to vrijeme doma, moram i ja gledati taj nakaradni užas. Festival očajne glume, kiča i najužasnije folk muzike, tipa Danijela Martinović, Alen Vitasović, Mladen Burnać i ostali koji su voljni tamo nastupiti u zamjenu za topli obrok i čaj. Čak je i Toniju Cetinskom ispod časti nastupati u toj emsiji, onda si možete samo zamisliti koliko je to loša emisija. Ali voditelji su strava, ne mislim to kao frazu, već ih se iskreno bojim. Zastrašujući su, njihovo ponašanje, govor, kretnje...baš zastrašujuće. Djeluju mi kao dva irska setera koji su izdresirani da vode emisiju, ali nakon što su im prvo odradili lobotomiju. Vode ju Tanja Jurić i neki nesretnik kojemu su obećali manju, jednokratnu sporednu ulogu u „Zabranjenoj ljubavi“, ako se ovdje iskaže. Ako niste nikada gledali TV Bingo, molim vas da pokušate, jer to zaista morate vidjeti da bi shvatili koliko je loše. Snimke TV Binga bi se bez problema mogle puštati dan i noć ratnim zarobljenicima i uhvaćenim špijunima kao metoda mučenja za izvlačenje priznanja i informacija. No, sad kad sam odradio uvod i nagovijestio otprilike u kojem smjeru ide ovotjedna kolumna, da prijeđemo na stvar...

Predaja vlasti, odnosno kod nas poznato kao prvih sto dana nove Vlade. Znači ništa, ali baš ništa na ovome svijetu nije toliko dosadno i očajno zatupljujuće kao tih famoznih prvih sto dana nove Vlade. I to samo zbog jedne, jedine stvari. Identičnog scenarija...svaka primopredaja vlasti u ovoj zemlji se odvija prema istom scenariju, napisanom zajedno s Bašćanskom pločom još tamo 1100. godine. Nekoliko je pravila bez kojih se ni pod kojim slučajem ne smije preuzeti vlast u zemlji. Prvo i osnovno pravilo, bez kojeg niti jedan novi ministar ne smije preuzeti svoj resor jest...okriviti prijašnju vlast za sve i iznijeti prljavi veš bivšeg ministarstva pred čitavu naciju. To obično bude u obliku ogromnih dugova ostavljenih na brigu novome ministru, nepodmirenih obveza, koje eto, sasvim slučajno, dolaze na naplatu baš sad kad je novi ministar preuzeo fotelju, pa zatim sumnjivim ugovorima, propalim projektima i nepravilnostima u radu dotičnog ministarstva, naravno s ciljem da se, vjerovatno, opere neka lova. Otkad je hrvatske države uvijek je bivša Vlada kriva za sve, nebitno koja, ali mora biti bivša. I to čak seže do kralja Tomislava. Kada je kralj Trpimir II preuzeo vlast, nakon Tomislava, prvo što je napravio jest okrivio svog prethodnika za sve što tada nije valjalo u zemlji. Počevši od boračkih penzija, koje su tadašnji umirovljeni prvoborci zaradili u ratovima protiv Bugara. Ovi su digli šatore u Savskoj, a Trpimir je skupljao političke bodove na račun njihovog nezadovoljstva. Citiram: „Taj prikriveni ustašoid i takozvani demokratski socijalist, sad već bivši kralj Tomislav, vam je ukinuo ono što ste platili krvlju. Dok vi gladujete, on ljetuje na Brijunima za sedam kuna“...kraj citata. Tek kad je zadnji prvoborac iz hrvatsko-bugarskih ratova umro, nekih 300 godina kasnije, je zemlja polako počela ići prema naprijed i nešto stvarati. No, onda su došli Turci, pa Austo-Ugarska, pa II. svjetski rat, pa Domovinski. I tu dolazimo do drugog izuzetno važnog pravila...vojne mirovine i ratne povijesti. Mi još uvijek vodimo rasprave oko drugog svjetskog rata, partizana, ustaša, četnika, domobrana, pete, šeste, osme i devete kolone. Sedme nije bilo, jer je to sretan broj. I dan danas na HRT-u, obično u Otvorenom, dovuku na viljuškaru matore olupine koji prde prašinu, prije emsije ih napumpaju čistim kisikom da dođu k svijesti i onda se sat vremena svađaju tko je gdje bio i što je radio 1941. Dok narod, posebice mladi i obrazovani, bježe iz zemlje glavom bez obzira. I u velikoj većini slučajeva se više nikada ne vraćaju. Zarađuju i pune državne proračune stranim zemljama, dok se naš prazni svake godine na boračke penzije od 20 tisuća kuna mjesečno, ljudima koji misle da je Oliver Mlakar čarobnjak iz Oza (zbog demencije) i onim lažnim iz Domovinskog rata koji su, prema datumu rođenja, otišli u rat s 11 i pol godina. Bacili kajdanke na pod i uzeli poluautomatkse puške. Čak i sami branitelji priznaju da među njima ima hrpa lažnih invalida i drugih prevaranata koji su iskoristili sve nedostatke i propuste sustava (čitaj korupciju), prema tome što onda još reći? Sve je rečeno. Ali, prošlo je 70 godina od kraja II. svjetskog rata i uskoro bi to pitanje trebalo biti riješeno. Moramo samo sačekati još 50-ak godina dok ne umre zadnji prvoborac, pa onda njegov sin, unuk, praunuk i čukununuk koji su nakon 1945 svi radili za Udbu i tako „zaradili“ svoje bijesne penzije i tek tada možemo razmisliti da dio proračuna uložimo u recimo obrazovanje, naprimjer? Da bi sva djeca u ovoj zemlji na satu informatike radila na pravom računalu, a ne samo crtala računalo masnim bojicama i slušali bajke o toj čudesnoj napravi. Ali ne...tek onda dolazi na red Domovinski rat, pa tko je i gdje bio 1991? Tko je stvarno zaradio svoju mirovinu, boreći se na prvoj crti bojišta, a tko je zaradio svoju lažnu mirovinu, boreći se s kriglom Paulanera u Minkenskoj bojnoj? Tako da emisija Otvoreno ima sigurne gaže još barem sto godina. 2116 će i dalje na TV-u ići Mislav Bago u hodalici i pelenama, ili Togonal u invalidskim kolicima s kateterom, voditi Otvoreno, a gosti će biti isti kao i ovi danas prvoborci NOB-a. Napuhani, napola okamenjeni fosili, koji će grčevito urlati jedni na druge, o tome tko je što radio i bio 1991. I mahati raznim, bezvrijednim paprima i dokazima koji nikome više nisu zanimljivi, niti ih itko uopće doživljava. Jer mladi samo žele raditi i imati pristojan život u ovoj zemlji. Ali neće biti mladih! Oni će svi pobjeći, otići, naći mjesto pod suncem u Njemačkoj, Austriji, Irskoj, Skandinaviji i drugdje. Zarađivati će Nijemcima, puniti njihove proračune, dok će naš živjeti od bijednih donacija Europske unije i raznih lihvarskih kredita MMF-a i drugih mafijaških institucija. I onda će to malo lažne love koju iskamčimo opet otići na lažne penzije. Zasnovat će obitelji, dobiti djecu i unuke, koji će govoriti hrvatski isto kao naš trenutni premijer Tim's Tim Orešković i neće imati pojma što je to slavonski kulen, istarski pršut, kutjevačka graševina, ili paška čipka. Zašto? Jer će Hrvatsku gledati samo na Google Mapsu. I to samo ako im je dosadno, tu i tamo će prijateljima možda spomenuti da im je dida odande, pa idemo na netu vidjeti gdje je to točno?

I tako sve u krug...iznova i iznova, kod svakog novog preuzimanja vlasti u zemlji, kreće show program, cirkus starta ispočetka. Bivša Vlada je ostavila dugove i upropastila zemlju, penzićima pucaju aneurizme od žestokih svađa tko je gdje bio 1941, 1991, 2031, 2061...itd...itd.

Sljedeće po redu pravilo kod preuzimanja vlasti u Lijepoj našoj jest...socijalna država. Dok cijeli svijet juri u budućnost i utrku da postanu ekomonske velesile, mi se utrkujemo u prošlost. Dok Amerika pumpa ogromnu lovu u Facebook, Apple, IBM, Google i druge firme s ciljem da od njih stvore svjetske gigante koji će im svake godine donositi stotine milijardi dolara zarade, mi našeg Matu Rimca ismijavamo i nazivamo lopovom i tatinim sinom. I povrh svega ga još država zatrpava s hrpom idiotskih birokratskih besmislica, nameta, poreza, prireza, naknada, doprinosa, trošarina, cestarina i drugih budalaština. Tko zna, možda Rimac i jest tatin sin, možda su i drugi hrvatski tajkuni svi redom lopovi i mafijaši. Većina vjerovatno i jest. Ali jedino njihove firme, odnosno realni, privatni sektor može ovu napaćenu zemlju izvući iz problema, dugova, bijede i gladi. Jer privatni sektor je taj koji zarađuje novce, a ne javni. I da se barem za koju godinu tvrtka Rimac automobili probije na svjetsku scenu i stane bok uz bok jednom Porscheu, Mercedesu i drugima. Nama treba još deset takvih tvrtki da možemo početi pričati o stabilnom gospodarstvu. I da nahranimo vojske i vojske uhljeba i parazita iz Šalterske pukovnije. Jer to je najveće biračko tijelo i jedino tako stranke mogu dobiti lokalne, ili parlamentarne izbore. Ljudi sa izmišljenim poslovima kojih nikada nema na radnom mjestu, šalterskih službenika koji se ponašaju kao da su čuvali ovce sa Svetim Petrom, ili činovnika u poreznim ispostavama, kojima ni Gestapo nije ravan. Nažalost, sve ovo što pišem je opće poznato, nisam nikome otkrio toplu vodu, ili drevnu mudrost. Svi to odavno znamo, samo je problem što se ovaj narod nije u stanju ujediniti i stvoriti neke trajne vrijednosti koje će nam osigurati budućnost. Puno je lakše nakačit se na državni proračun i sisati polako i dugo. Jer, ipak smo mi socijalna država...samo je pitanje za koga to točno?

Do sljedećeg tjedna i nove kolumne, pozdrav! Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.



Tekst: Severus


Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržajaiza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego najbolji prijatelj. U kojemu je lakše prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne?


 Stranica prilagođena ispisu
03-07-2016 09:00:31 am :: gladnikruha
"Nova TV je toliko iscrpljujuće dosadna, naporna, maloumna i iritantna da je to sad već i na rubu da se klasificira kao teže kazneno djelo"...

Bez uvrede ću preskočiti,pa ću reći sa uvredom, ovo je najdebilniji teks koji je napisan duže vrijeme na portalima na Balkanu !

Znaš ono...O ukusima se......

Ovaj PORTANOVA portal je već postao "iscrpljujuće dosadan".....Smile
03-07-2016 09:27:56 am :: Zaratustra
"Znas ono... O ukusima se..." Hahahahahahahahaha
03-07-2016 10:03:58 am :: lana1983
Istinito od prvog do zadnjeg slova!
03-07-2016 10:55:24 am :: Redakcija 031
Pročitajte i ostale Facebook komentare




Odgajivacnica PATULJAS...
Odgajivacnica Absolute...
Prodajem štence Američ...
Chow chow-cau cau!Praz...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:321

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Advent u Osijeku