Hotel Central: Međunarodni jazz festival

U hotelu "Central" u razdoblju od 5. do 9. veljače 2007. održat će se treći po redu Međunarodni jazz festival, na kojem će nastupiti niz kvalitetnih jazz glazbenika. Sponzor će i ove godine biti Slavonska banka.

Program...

5. veljače 2007. - Quintet Elvisa Stanića feat. Valerija Nikolovska (Hrvatska);
6. veljače 2007. - Quintet Lazara Tošića feat. Marko Đorđević i Jelena Revšin (Srbija);
7. veljače 2007. - Quartet Enrico Pieranunzi (Italija);
8. veljače 2007. - Quintet Wolfgang Pusching (Austrija);
9. veljače 2007. - Quartet Duško Gojković (Njemačka).

Svi koncerti počinju u 21 sat.

Nekoliko riječi od umjetničkog ravnatelja festivala...

Jazz glazbenik mora napustiti onu stagnantnu sigurnost, koju nalazi u sviranju poznatih akorda i oko njih, jer gubi svu inspiraciju i bilo kakvu nadu, da će doći i do dubine, ako se predaje lažnoj udobnosti otrcanih refrena. On mora uvidjeti da će kao glazbenik improvizator naći najosnovaniji materijal u tonu i akordu, koji nije opterećen rukovanjem drugih ljudi. Prije ili kasnije on mora naučiti koja ograničenja u sebi nosi današnji jazz i mora ugledati ono slobodno polje koje se pred njim prostire, ako mu vlastita podloga dozvoljava istražiti linije politonalne i atonalne glazbe svirane u kontrapunktalnim okvirima.

Uvjeren sam da prihvaćanjem postojanja principa, tražeći ga, a zatim držeći se pravila, jazz glazbenik može naći svoj način, da iskaže svoju misao na nivou umjetnosti, što glazba, koja je istovremeno politonalna ili atonalna, kontrapunktalna i improvizirana mora postići. Ovo prije svega znači posvetiti se cilju, biti u principu skroman, odbijati, da se adolescentni uspjeh prihvati kao stvarna indikacija sposobnosti.

Gdje i kada? Onaj jazz, koji kao da raste oko nas, sve manje hirovit i sve više umjetnički, zahtijeva auditorij. Ova će se glazba svirati, gdjegod i kadgod glazbenik nađe prijatelja u vlastitoj kući. U malim studijima i po većim klupskim prostorima. Svirat će se s takvim uvjerenjem, da će njezin napredak postati evidentan i njene teškoće poželjne, kao što su se sva bogatstva ljudske kulture sama uzdigla i ona će probiti sebi put iz tame do javnog priznanja.

Nedvosmisleno tražim preispitivanje zrelosti jazz-glazbenika, opetovano ističem bitno dostojanstvo njegova zvanja, pokušavam dokazati da je jazz u toku svog postojanja od cijelog stoljeća postao dominantna akademska glazbena kategorija. Izvorna sredstva jazza su nesaglediva. Funkcija je glazbenika da u jazzu odabere ta sredstva i njima ovlada, te da od svog rada stvori poziv u punom i lijepom značenju te riječi.

I na kraju hvala generalnom pokrovitelju Slavonskoj banci d.d. Osijek te sponzorima – Osječko-Baranjskoj županiji, Gradu Osijeku, Turističkoj zajednici grada Osijeka i medijskom pokrovitelju Radio plus što su mi omogućili da živim jazz...

Mr.sc. Nino Zubčević

Više o izvođačima...

ELVIS STANIĆ QUARTET FEAT. VALERIJA NIKOLOVSKA – HRVATSKA

Elvis Stanić je jedan od najboljih hrvatskih suvremenih jazz fusion gitarista, multiinstrumentalist i najnagrađivaniji jazz skladatelj novije generacije. Vođa je «Elvis Stanić Group», jazz fusion skupine koja spaja mediteransku melodioznost s ritmovima latino glazbe i suvremenim jazz tendencijama. Skupina izvodi originalni moderni jazz, prelazeći granice tradicionalne, latino i New Age glazbe.

Elvis Stanić je rođen u Rijeci gdje je i započela njegova glazbena karijera, počinje svirati sa šest godina. Nakon završetka klasične glazbene izobrazbe (instrument harmonika), posvećuje se jazz, blues i rock gitari. U 70-ima i 80-ima sklada i vodi nekoliko rock i pop bandova, djeluje kao studijski glazbenik i glazbeni producent na mnogim vrhunskim pop projektima glavnih zvijezda hrvatske glazbene scene.

Godine 1994. osvaja naslov najtalentiranijeg novog studenta (Best Entering Student Talent) i potpunu stipendiju prestižnog američkog Berklee College of Music iz Bostona gdje studira jazz kompoziciju i jazz gitaru. Tijekom bostonskih dana surađuje s mnogim američkim jazz glazbenicima (Jim Kelly, Dennis Montgomery, John Thomas, Bob Harrigan, Frank Williams) i nastupa na mnogim festivalima...

Kao free-lance gitarist i producent surađivao je s najznačajnijim jazz glazbenicima u Hrvatskoj (Boško Petrović, Big Band HRT-a, Neven Franges, Mario Mavrin, Tamara Obrovac, Matija Dedić, ...) i svijetu (Gilberto Gil, Django Bates, Martin Drew, Alwin Queen, Furio di Castri, Enzo Favata, Tpny Osanah, Marc Abrams, George Makinto, Scott Latzky, John Thomas ...)

Novi album «Elvis Stanić Group» - Bolja strana svijeta / La Meilleure Partie du Monde (2005.) je promoviran u srpnju 2005. godine na 5. Liburnia Jazz Festivalu u Opatiji pred gotovo 2000 oduševljenih posjetitelja. Tom prigodom predstavljen je promotivni CD s tri skladbe. «Bolja strana svijeta» predstavlja sastav u potpuno novom glazbenom izričaju, u stilu fado i tango glazbe, vrlo bliske mediteranskim korijenima i autohtonom utjecaju.

LAZAR TOŠIĆ QUINTET FET. MARKO ĐORĐEVIĆ / JELENA REVIŠIN - SRBIJA

Beogradski jazz bubnjar Lazar Tošić, inicijator i vođa «Lazar Tošić Quinteta» od 1987. godine, «Lazar Tošić Plato Jazz band »-a od 1994. godine i «Theatre City International jazz band Budva» od 1998. godine, bio je urednik jazz programa u «Plato Jazz klubu» u Beogradu od 1993 do 2000. godine.

Godine 1996. Lazar Tošić je proglašen za najboljeg jazz bubnjara od strane kritičara i publike. Prisutan je na jazz sceni od 1960. god kada se i opredijelio za ovu vrstu glazbe. Dvadesetdvije godine radio je u jazz orkestru Radio televizije Srbije (1972.-1994.), bio je član jazz banda «Sextet Markovic Gut» (1982.-1987.) i svirao je sa mnogim svjetskim imenima iz svijeta jazz glazbe.

Sudjelovao je na brojnim svjetskim jazz festivalima, a boravio je i na Kubi u periodu rada sa bandom «Sextet Markovic Gut» sa kojim je realizirao pet albuma, među kojima je i «Message from Belgrade» snimljen za Nizozemsku producentsku kuću «Timeless records». Osnivanjem jazz banda «Lazar Tošić Quintet» želio je stvoriti takav band u kojem će nastupati jazz imena od onih starije i njegove generacije, pa do onih najmlađih (kako instrumentalista tako i vokala) koje bi LTQ promovirao i to s jedne strane one starije i priznate kao uzore, a s druge strane one mlađe, početnike na koje treba ukazati i koje treba podržati da ustraju na dugom i često neizvjesnom putu jazz glazbe. Ovaj band je također bio i ostao dosljedan u popularizaciji «main stream»-a ili «hard bup»-a, stila u jazz glazbi za koji se Lazar Tošić još u mladosti opredijelio i dosljedno ga slijedio tijekom svoje karijere.

Snimio je preko tri sata instrumentalnog i vokalnog programa jazz glazbe na kome se predstavila većina glazbenika koji su svirali u ovom bandu kao što su: Goce Dimitrovski, Vlado Krnetić, Marko Đorđević, Dragoslav Fredi Stanisavljević, Ivan Ilić, Igor Ilić, Aleksandar Marinković, Nenad Petrović, Miša Blam, Mišo Krstić, Milenko Prodanović i dr., kao i jazz pjevačice Vladana Marković, Hana Vučićević, Bisera Velentanlić, Svetlana Slavković itd.

Lazar Tošić objavio je samo jednu glazbenu kazetu (vlastiti trošak) pod nazivom «Free at last» 1995. godine. Deset godina nakon toga objavljen je album legendarnog jazz glazbenika Horacea Silvera pod nazivom «A Prescription for the Blues» na kojem šesti broj nosi naziv «Free at last», potekao iz danas već legendarne rečenice koju je izrekao dr. Martin Luter a glasi: «Free at last – free at last. Thank God Almighty I'm free at last».

MARKO ĐORĐEVIĆ

Rođen u Beogradu, gdje uči svirati trubu u klasi prof. Izudina Čavrkovića. U Beogradu završava osnovnu i srednju glazbenu školu, kao i jednu godinu na glazbenoj akademiji. Za vrijeme školovanja osvaja više prvih nagrada na republičkim kao i na međunarodnim natjecanjima. Godine 1991. pokazuje veći interes za jazz glazbu. Postaje član Jazz orkestra RTB, a zatim odlazi na školovanje i rad u Graz, (1994.-1999.) i u München (1999.-2004.). Za vrijeme boravka u inozemstvu stekao je veliko iskustvo nastupajući i snimajući sa mnogim najvećim imenima jazz-a kao što su: Clark Terry, Barry Harris, Sheila Jordan, Don Menza, Duško Gojković, Charly Antolini, Peter Erskine, Brad Leali, Vic Vogel itd. Dva puta je bio nagrađen kao solist big banda «European Youth Jazz Orchestra». Po povratku u Beograd postaje stalni član i solist Big Banda RTS. Nastupao je i snimao sa najeminentnijim domaćim glazbenicima kao što su Stjepko Gut, Vladimir Vitas, Boro Roković, Lazar Tošić, Eduard Sađil itd. Trenutno živi i radi na relaciji Beograd – München svirajući sa raznim sastavima i pripremajući prvi samostalni CD projekt.

JELENA REVIŠIN

Rođena 1971. godine u Beogradu, gdje nakon završetka srednje škole studira Dramsku umjetnost, katedra za kazalište i radio produkciju. Godine 1991. odlazi u Austriju i upisuje Glazbenu akademiju u Grazu, odsjek jazz pjevanje, a 1998. godine, na poziv Glazbene Akademije u Cape Townu, odlazi za Južnu Afriku i osniva program jazz pjevanja na tamošnjem jazz odsjeku. Angažirana je i kao izvanredni profesor na Glazbenoj Akademiji u Durbanu i Johanesburgu. Isto tako je i predavač na međunarodnim tribinama i radionicama jazz glazbe, te član UMUS-a, i IJAJE. Godine 2002. vraća se u rodni grad, te postaje profesor jazz pjevanja u Glazbenoj školi.

Tromjesečni boravak u SAD-u definira njen glazbeni interes, te žedna znanja odlazi na studij jazz glazbe. Uči od najboljih: Mark Murphy, Sheila Jordan, Andy Bey, Jay Clayton. Po završetku prve godine studija osniva sastav koji naziva Sinergia, sa kojim aktivno i uspješno nastupa po gradovima Austrije i Njemačke sve do odlaska u Afriku. Njezin talent je primijećen, te je profesionalno angažiraju kao vokalnu solisticu jednog od najeminentnijih austrijskih muzičkih sastava Big Band Sud. Surađuje sa mnogim jazz glazbenicima iz Njemačke, Austrije i SAD-a: Allan Praskin, Chuck Israels, Fritz Pauer, Stjepko Gut, Klaus Raible, Dusko Goykovich itd. Povremeno dolazeći u Beograd nastupa sa RTS Big bandom, Lazar Tošić Quintetom, Vladimir Krnetić Quartetom, Vasilom Hadžimanovim i dr. Odlaskom u Afriku obogaćuje svoje glazbeno okruženje najvećim imenima afričkog jazz zvuka: Vusi Khumalo, Johnny Fourie, Khaya Mahlangu, UCT Big Band, Andrew Lillie, Jack Van Poll, Marcus Wyatt, Selaelo Selota, Vic Ntoni, Efrain Torro.

KAROLY BINDER DUO – MAĐARSKA

Karoly Binder je rođen u Budimpešti 1956. godine. Svoju glazbenu naobrazbu započeo je već s pet godina, a diplomirao klavir i kompoziciju na jazz odjelu Glazbene Akademije Ferenc Liszt, gdje je i pročelnik toga odjela. Poznat je umjetnik kako u Mađarskoj tako i na međunarodnom planu. Pobijedio je na međunarodnom jazz natjecanju u Kalisu 1981. godine i na mađarskom Radio Grand Prix-u 1986., s djelom pod naslovom «Kontinentspiel». Godine 1989. dobiva nagradu «Pijanist godine». Snimio je svoju prvu snimku za dva klavira iste godine u Mađarskoj, a 1991.godine snima CD «Dance music» - nagrada «Snimka godine». Napisao je glazbu za brojne filmove i produkcije – radijske, televizijske, kazališne. Osim nastupanja kao solo umjetnik, Binder je također radio i s drugim eminentnim glazbenicima i redovito nastupao u svojoj zemlji i izvan nje.Karoly Binder je «misionar», usamljeni borac koji ne poznaje kompromise. Iako je diskografsku kompaniju Binder Music Manufactory zapravo osnovao da snimi svoje radove koji prije nisu izdani, danas podržava i promovira vlastite studente i kolege umjetnički i financijski tako što izdaje njihove snimke. Trebali bismo nekoliko Karoly Bindera da učinimo etos i istinsku bit mađarskog glazbenog života i dijelom našeg vlastitog života i da tada možemo početi cijeniti nevjerojatno kreativni glazbeni stil i njegovu predvodničku ulogu u glazbenom obrazovanju.U svojim improvizacijama i kompozicijama stvara impresivne varijacije u glavnoj temi i pojedinačne varijacije u sintezi mađarske narodne glazbe, egzotične glazbe dalekog istoka, afričkih bubnjeva, jazza i klasične glazbe, manifestacija suvremene glazbe.

MIRO KADOIĆ QUARTET FET. DAVID JARH – SLOVENIJA

Miro Kadoić rođen je u Zagrebu 1962. god.. Diplomirao je 1986. godine na Glazbenoj akademiji Zagrebu stekavši zvanje akademskog glazbenika – klarinetista u klasi prof. Josipa Tonžetića. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja na području klasične glazbe. Prva nagrada u kategoriji klarineta (1980.), stipendija Glazbene mladeži za mlade jazz talente (1982.). Glazbom se profesionalno počeo baviti ranih 80-ih svirajući u blues sastavima (Podroom Blues Band), te surađujući s pop-rock glazbenicima Massimom Savićem, Parnim Valjkom, Voodoobuddha i dr. Istovremeno je započeo svirati u malim jazz sastavima. U nekoliko navrata boravio je u New Yorku gdje se usavršavao na Manhattan School of Music pod mentorstvom glazbenika Reggie Workmana i Blue Lou Marinia (Blues Brothers Band). Nekoliko godina bio je solist i prvi saksofonist Plesnog orkestra Radija Zagreb. Istovremeno je vodio male jazz sastave: Kadoić-Križić Ansamble, quarteti Mire Kadoića. Godine 1993. postao je član Big Banda RTV Slovenija. Kao solist spomenutog orkestra, svirao je sa slijedećim glazbenicima: Johnny Griffin, Clark Terry, Ernie Wilkins, N.H.O. Pedersen, Herb Pomeroy, Silvia Droste, Jerry Van Royen, Boško Petrović, Maria Schneider, Fritz Pauer, Diane Shure, Michael Abene, David Murray i dr. Aktivan je sudionik slovenske i hrvatske glazbene scene te suradnik uglednih glazbenika kao što su Peter Ugrin, Primož Grašić, Ratko Divjak, Kruno Levačić, Saša Nestorović, Davor Križić i dr. Član je novoosnovanog jazz sastava Boilers All Stars gdje sudjeluju kao kompozitor, instrumentalist i aranžer. Početkom 90-ih vodio je kvintet u čijem su repertoaru velikim dijelom njegove autorske kompozicije od kojih su neke inspirirane narodnom glazbom Balkana, ali i drugih dalekih lokaliteta (Japan, Arapski poluotok, Afrika). Rezultat tog rada predstavljen je na samostalnom albumu «Dry» izdanog za Megaton Records (Ljubljana, 1995.). Uz spomenuto izdanje, učestvovao je u snimanju i mnogih drugih nosača zvuka (dvostruki CD «50 godina Big Banda RTV Slovenija», 1994./95.; Peppino Principe – «Jazz Accordion» 1994.; Big Band RTV SLO - «Zlatna šezdeseta» 1997.; Ratko Divjak – «Caravan» 1998.; dvostruki CD «Zlatni Pir Plesnog Orkestra HRT» 1998.; Anika Horvat i Big Band RTV Slovenija 1998.; Milko Lazar – «Hunski hrbti» 2000.; Milko Lazar – «Koncert za klavir in jazzovski orkestar» 2001.; Ivan Kapec Trio – «Lancun» 2000.; Gabi Novak – «Pjesma je moj život» 2002.; Boilers All Stars – «That's It» 2004.; « Boško Petrović and friends» 2006.;...).

Osnivač je jazz kvinteta TEN DIRECTIONS koji izvodi originalne kompozicije i moderne skladbe svjetski znanih autora kao što su Joe Henderson, Wayne Shorter i dr. Godine 2002. osniva Mirokado orkestar u kojem nastupaju najbolji hrvatski i slovenski glazbenici. Nastupa u programima brojnih jazz – festivala (Ljubljanski Jazz festival, Jazz Lent, Montreux Jazz Festival, ...). Dobitnik je nagrade «Status» Hrvatske Glazbene Unije za najboljeg alt saksofonista Hrvatske u 1997. godini. Od 2005. godine redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja. Napisao je više desetaka skladbi za klasičnu, jazz i filmsku glazbu.

DUSKO GOYKOVICH QUARTET – NJEMAČKA

Dusko Goykovich, čuveni jazz trubač, aranžer i kompozitor koji je na jazz sceni već 50 godina, rođen je 14. listopada 1931. godine u Jajcu. Dizzy Gilespie je rekao za njega da je «vraški dobar trubač».

Goykovich je studirao na Beogradskoj muzičkoj akademiji od 1948. do 1953. godine. Svirao je trubu u brojnim jazz Dixieland sastavima, te iako mu je bilo tek osamnaest godina pridružio se Big band orkestru radio Beograda. Nakon pet godina kojih je tamo proveo sazrio je u vrsnog glazbenika i odlučio nastaviti svoju karijeru u zapadnoj Njemačkoj. Svoju prvu long-play ploču snimio je 1956. godine kao član sastava All Stars u Frankfurtu. Slijedeće četiri godine proveo je kao član orkestra Kurta Edelhagena na mjestu prvog trubača. Tih je godina svirao s legendama poput Chet Bakera ili Stan Getza. Godine 1958. nastupio je na Jazz festivalu u Newportu i zainteresirao publiku na obje strane Atlantika. Godine 1961. ponuđena mu je stipendija za Studij komponiranja i aranžiranja na Sveučilištu Berkley u Bostonu. Prihvatio je ponudu i završio taj studij.

Nakon završenog studija, pozvao ga je kanadski vođa sastava Maynard Ferusson da se pridruži njegovom sastavu. Goykovich je nastupao kao drugi trubač sve do razlaza toga sastava 1964. godine. Njegov rad s Fergussonom promovirao je njegovu reputaciju izvrsnog Big Band glazbenika i izuzetnog solista. Kasnije se vratio u Europu, osnovao svoj Sextett i 1964. godine snimio svoj prvi album po imenom Swinging Macedonia dajući glazbu koju je originalno komponirao inspiriran glazbom Balkana. Album se općenito smatra temeljnicom Balkanskog jazza. U godinama koje su slijedile svirao je s Milesom Davisom, Dexter Gordonom, Dizzy Gillespijem, Garry Mulliganom, Sonny Rollinstom, Duke Jordanom, Slide Hamptonom i drugima. Godine 1996. nastavio je karijeru u orkestru Clark-Boland Big Band, a 1968. godine preselio se u Munchen i stvorio svoj vlastiti veliki sastav s umjetnicima poput Rolfa Ericssona i Franka St. Petera. Orkestar je djelovao do 1976. godine. Goykovich piše i big band aranžmane za velike europske orkestre. Godine 1986. osnovao je drugi orkestar s kojim nastupa sve do današnjih dana.

Njegov tako dugo očekivani povratak je došao s njujorškom produkcijom albuma Soul collection s Tommy Flanaganom, Jimmy Heathom, Eddie Gomezom, Mickey Rokerom objavljenim 1993. godine, i koji mu je donio svjetsko priznanje. Njega je slijedio album Bebop City. Godine 1996. snimio je ponovno album Soul collection, no ovaj put s vlastitim velikim orkestrom. Još jedan izvrsni album je snimljen 1997. godine - Balkan blue, dvostruki CD; prvi je Kvintet s talijanskim saksofonistom Gianniem Bassom, a drugi s orkestrom Sjevernonjemačkog radija uz pratnju Jazz ritam sekcije i Goykovicha kao soliste. Svoj slijedeći album In my dreams (2001.) snimio je sa svojim kvartetom. 2003. Goykovich je otvorio novo poglavlje u svojoj karijeri sa svojim albumom Samba do mar u kojem po prvi puta komponira inspiriran latino glazbom, a 2004. godine je uhvatio priliku da skupi međunarodni All stars Big band u Beogradu i s njima snimi CD A Handful of soul. Samba tzigane, njegov zadnji album, pojavio se 2006. godine. Goykovich je proslavio svoj 75 rođendan velikim koncertom u Beogradu.

Goykovicheva glazba je dinamična i elegična, rafinirana i puna finesa, ona ujedinjuje i tradiciju i slobodu.