AIESEC: Zimska avantura u Estoniji
12.05.2014. 13:11

Spletom okolnosti, dogodilo se da sam do početka semestra imala nešto vremena, konkretno, dva mjeseca. Kao mlada osoba koja je inače zainteresirana za prilike u inozemstvu, bila sam svjesna svih prilika koje nudi naše Sveučilište. U trenutku kad sam se odlučila ići na međunarodni program razmjene, vremenski, financijski i edukativno mi je najviše odgovarala AIESEC-ova volonterska praksa. Svaki dan primala sam pozivnice od dalekih zemalja kao što su Brazil, Indija i Egipat, ali sam se ipak za prvu samostalnu studentsku avanturu odlučila ograničiti na Europu. Od desetaka primljenih pozivnica dnevno, ipak sam sama našla projekt koji ispunjava baš sve moje kriterije, i bio je jedini na koji sam se prijavila.

Pitanje koje su nas svi pitali isto je ono koje Hrvati pitaju i strane praktikante kada dođu u Hrvatsku, pogotovo iz dalekih zemalja - "Zašto baš naša zemlja, ako ste mogli bilo kuda?". Moj je glavni razlog bio sâm projekt, koji je organizirao AIESEC Tallinn. Nas devetero, iz različitih zemalja svijeta, radilo je na projektu Youthpreneur. Cilj projekta bio je otkriti, potaknuti i razviti poduzetnički potencijal u talinskim srednjoškolcima. Teme su svaki tjedan bile zanimljive i korisne. Tako smo prvi tjedan krenuli s poduzetništvom, informacijskim tehnologijama drugi, okolišem treći, marketingom četvrti, a zadnji, to jest peti tjedan, radili smo poslovni plan s učenicima. Na temelju toga su se odlučivali i pobjednici, iako su za nas sve ideje bile sjajne. Prije samoga projekta, imali smo tjedan dana vrhunskih treninga od estonskih stručnjaka iz pojedinog poslovnog sektora kako bismo se pripremili za nadolazeće obveze, ali i trening o tome kako biti bolji prezentator.

Nakon šest tjedana provedenih u Estoniji, zasigurno ću se najviše sjećati ljudi s kojima sam dijelila sobu, sate, odgovornosti, večere, provode i putovanja. Kanada, Brazil, Rumunjska, Ukrajina, Kina, Indonezija. Svih osam pojedinaca drugačijih navika, kultura, osobnosti, ali puni života, znatiželje, optimizma i poleta. I to je bilo dovoljno da funkcioniramo kao tim. Ono čega se sada sjećam jesu prekrasni trenutci, ali i nevolje u kojima smo se znali naći – lom istoga kreveta dva puta ili gubljenje dečka iz Indonezije u Stockholmu. Nadam se da smo ostavili neki utjecaj na učenike, jer smo na kraju zbog toga i došli. Iako puno naučiš pripremajući radionice za učenike, slušajući treninge i svakodnevnom vježbom, ono što najviše naučiš na nekim putovanjima i svim razmjenama jest ono o samome sebi - gdje sam još uvijek slaba, na što sam netolerantna, u čemu sam jako uspješna i što želim dalje.

Ponekad se čini teško odlučiti se za ovakvo što, ali je sjajan način za izdvojiti se iz mase, a i dobra je stavka u životopisu. Zamislite koliko je dobro za učenje i poboljšavanje znanja stranih jezika, stjecanje poznanstava, možda potencijalnih partnerstva; a koliko znanja, novih ideja i samosvijesti steknete je neopisivo. I opet studenti trebaju nekoga da ih pogura. Žao mi je ako nemate nikoga i ako propustite prilike kao što je ova, jer ću ja ovu praksu pamtiti kao najljepše studentske dane, a prilika je tu za sve.
Svi studenti zainteresirani za odlazak na praksu mogu se javiti na aiesecodlazna.praksa[at]gmail[dot]com, posjetiti web stranicu aiesec-osijek.hr ili se javiti na facebook.com/AiesecOsijek.

Tekst i foto: Bernarda Amidžić
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (0)