Biblioteke poznatih: Vladimir Ham

Vladimir Ham rođen je u Osijeku 1981. godine, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu i stekao zvanje diplomiranog ekonomista. Radio je kao voditelj, novinar i urednik u više radijskih i televizijskih medija, bio je direktor agencije za marketing i odnose s javnošću, a slične je poslove obavljao i u osječkom HNK. Prethodno je radio kao direktor marketinga u vukovarskom Borovu, a trenutno obnaša dužnost zamjenika gradonačelnika Osijeka. Koje knjige zamjenik gradonačelnika čita, koje skuplja te ponešto o planovima za budućnost, kako za Grad, tako i one osobne, za vas je u ovotjednom razgovoru i ovoga puta saznao Đelo od Gisko.

Zbog svog profesionalnog iskustva, a koje obuhvaća djelatnosti kulture, medija i gospodarstva, susrećete se s brojnom literaturom. Koliko je u Vašem poslu važno biti u korak s najsvježijim informacijama, usmjeravate li osobno educiranje prema budućim razvojnim perspektivama Grada?

Sigurno važno (a i volumenom veliko) mjesto u našoj kućnoj biblioteci zauzimaju različite vrste stručne literature. Već potkraj fakulteta jako me zanimao marketing u kulturi, ali i odnosi s javnošću, stoga sam kupovao svaku knjigu koje sam se mogao domoći, bilo na hrvatskom, bilo na engleskom jeziku, a koja je bila vezana uz tu tematiku. Literatura koja je vezana uz „gospodarstvo“ prije svega je literatura koju u znanstvenom radu koristi supruga, docentica na osječkom Ekonomskom fakultetu, tako da smo i tu dobro opskrbljeni. Doduše, unatrag devet mjeseci većina literature koja mi dolazi pod ruku razni su novi i stari zakoni vezani uz resore kojima se u gradskoj upravi bavim pa je samim time važno "držati korak s vremenom". No, kako sam polaznik prve generacije doktorskog studija komunikologije na našem Sveučilištu, i to zahtjeva konstantnu edukaciju i praćenje najnovijih trendova. Osobno educiranje za koje pitate manje je vezano uz knjige, a više uz Internet i tekstove koji se mogu pronaći na raznim stranicama Europske Unije i drugih gradova. Mislim da je uvijek brže i pametnije primijeniti tuđa iskustva i primjere dobre prakse, nego "izmišljati toplu vodu" i eksperimentirati na vlastitom gradu. Za pogreške naprosto imamo premalo vremena.

Jedna od perspektiva Osijeka jest i kandidatura za Grad kulture. S obzirom da se Grad kulture ne odabire prema onome što jest (iako i to ima važnu ulogu), nego zbog onoga što planira učiniti (a to treba biti nešto posebno), može li Osijek postati kulturna prijestolnica Europe 2020.? Kakva je programska strategija?

Svakako za to postoji velik potencijal. I to je jedna stvar u kojoj moramo učiti od drugih i koristiti njihova iskustva. Rumunjski grad Sibiu (Hermanstadt) pozlatio je svoj grad zahvaljujući činjenici da su bili Europska prijestolnica kulture 2007. godine. Procvao je kulturni turizam, koji i danas, 7 godina nakon, čini važan motor gospodarstva grada, a hrani se tada stvorenom održivom kulturnom scenom. Neke od predstava njihova kazališta rasprodane su mjesecima unaprijed, a da pri tome 80% gledatelja dolazi iz inozemstva. Osijek se u tom pogledu treba osloniti na kreativnost brojnih skupina ljudi koji u njemu žive i rade; onaj izvaninstitucionalni oblik kulture, ali i na svoje komparativne prednosti: dobru povezanost s regijom u kojoj se nalazi, što podrazumijeva i gradove prijatelje i partnere u okolnim državama, zatim bogato i raznoliko kulturno naslijeđe koje doista ima malo koji grad u Hrvatskoj te održivost programa koje će ugraditi u razdoblje prije i tijekom 2020. godine. Ono što je važno za reći jest da će sve gradske institucije, predvođene gradskom upravom dati sve od sebe da se to dogodi, ali da se neće dogoditi kataklizma bude li titula u konačnici izostala. Osobno ovo vidim kao jedan dobar motiv da tijekom postupka kandidature cijeli grad, potpomognut prijateljima iz Europe i svijeta, upregne svoje moždane vijuge i stvori jedan splet sadržaja koje možemo i u slučaju odbijenice primijeniti i provesti vlastitim sredstvima te prijavljivati kao projekte na različite natječaje EU fondova. Ono što je prolazilo u početku (Graz) jesu velike infrastrukturne investicije u kulturi. No, danas je bit da Europska prijestolnica kulture živi kulturu ne samo tu godinu, već čitavo desetljeće po završetku te blještave godine.

Dosadašnji su Gradovi kulture uložili znatna sredstva (Graz 2003. više od 230 milijuna eura) u obnovu postojećih, ali i u izgradnju novih galerija, muzeja, kazališta, knjižnica i drugih kulturnih institucija. Kakav je stav Grada po tom pitanju ako se uzme u obzir činjenica da većina spomenutih institucija u Osijeku željno iščekuje modernije prostore ili barem proširenja postojećih?

Adaptacije postojećih prostora ili privođenje nekih nekretnina kulturnoj namjeni svakako je dobrodošla ideja, koja najčešće nailazi na razumijevanje Europske komisije. Isto vrijedi i za izgradnju sadržaja koji imaju zajamčenu dugoročnu namjenu. No, bilo je kroz godine i gradova koji su se "opekli" pa još i danas otplaćuju kredite za zdanja koja su za tu godinu podigli, a danas nemaju svoju punu iskorištenost. Uostalom, Hrvatskoj se slična stvar već dogodila sa dvoranama za Svjetsko rukometno prvenstvo; nasreću osječka NSD Gradski vrt i više je nego dobro iskorištena, za razliku od brojnih drugih. Naša je želja prije svega mladim kreativnom ljudima, kroz ovaj projekt, stvoriti uvjete za stvaranje, a našoj kulturi logističke mogućnosti da se nesmetano razvija do svog punog potencijala.

Na nedavnoj Izbornoj skupštini, izabrani ste za novoga predsjednika HNS-ove podružnice Osijek. Što će to u budućnosti značiti za građane Osijeka te možemo li povezati vaš osječki mandat s nastavkom kadrovskog profiliranja HNS-a na državnoj razini u kojem prednost imaju mladi i obrazovani ljudi?

Vjerujem da je ne samo moja kandidatura za zamjenika gradonačelnika, već i brojni drugi mladi kolege širom Hrvatske, koji obnašaju različite odgovorne dužnosti na lokalnim, regionalnim i državnim razinama dokaz da HNS bez zadrške ulaže u mlade ljude, kroz svoju Političku akademiju ulaže u njihovo političko obrazovanje te da ih priprema za služenje javnom interesu. Jedan od najzornijih primjera toga unutar naše stranke jest i Tim HNS-a, koji je sastavljen upravo s idejom da mladi ljudi koji su već nešto naučili budu kreatori stranačke politike i smjera u kojem će se razvijati stranka u predstojećem razdoblju. Svjedoci smo kako u ukupnoj politici na svim razinama dolazi do određene "smjene generacija" te da aktivni političari postaju sve mlađi i mlađi. Duboko sam uvjeren da je to ovom društvu potrebno.



Vodstvo Vaše stranke ističe osam vrijednosti koje bi članovi HNS-a trebali imati. To su poduzetnost, postojanost (dosljednost), stručnost, pristupačnost, angažiranost, solidarnost, različitost. Što s članovima koji zakažu u tim vrijednostima?

Naprosto ne vjerujem da se u tome može zakazati. Svatko je od nas različit pa su tako kod nekoga određene vrijednosti naglašenije nego kod drugih ljudi ili su pojedine vrijednosti manje ili više naglašene. Važno je imati želju spomenute vrijednosti kod sebe njegovati i imati ih na umu kada kod sebe propitujemo radimo li nešto dobro ili ne te kako se odnosimo prema svojoj okolini i ljudima u njoj. Ono što je zasigurno najvažnije u svemu jest sloboda da se te vrijednosti razvijaju i demonstriraju.

HNS smatra da je politika časna djelatnost, odnosno časna koliko su časni i ljudi koji se njome bave. Ipak, treba li politika biti prisutna u svim djelatnostima? Kako smo postali nacija toliko opterećena političkim zbivanjima?

Smatram da politika ne mora i ne treba biti involvirana u sve pore društva. Ali gdje god se troši novac poreznih obveznika, politike mora biti jer je demokratski izabrana vlast za taj segment života direktno odgovorna. U demokratskim društvima građani imaju pravo prosuđivati koliko je netko svoj posao u tom smislu dobro obavio i većinom odlučiti može li taj netko posao nastaviti i obavljati. Nažalost, velik interes javnosti za politiku u Hrvatskoj rezultat je još uvijek nesređenih odnosa u društvu i loših uvjeta života većine građana naše zemlje. Poznato je da u državama s višim standardom manji postotak ljudi zna tko su ministri u vladi, pa čak i tko je predsjednik države, naprosto stvar funkcionira, pa ih i ne zanima pretjerano zašto.

Možete li mi navesti probleme koji pritišću Vaše sugrađane?

Za velika nabrajanja ni nemamo ovdje prostora, ali moram reći da je najveći problem, s kojim nam se većina građana obraća, upravo nezaposlenost. Ona je uzrok tome što mladi ljudi iseljavaju iz grada i regije. Problemi komunalne prirode jesu česta, ali vjerujem svuda uobičajena pojava, koja se promptno rješava u skladu s financijskim mogućnostima Grada.

Imate li rješenja za njih? Kada možemo očekivati vidljiva ulaganja u Grad?

Glavnina svakog radnog dana svima nam je usmjerena upravo na stvaranje uvjeta za razvoj gospodarstva koje će donijeti novo zapošljavanje. U razgovorima s našim poduzetnicima pokušavamo pronaći načine kako njima olakšati da zadrže, ali i povećaju broj zaposlenih u svojim poduzećima. Radimo na nekoliko velikih investicijskih projekata, koji su u fazi pregovora s inozemnim investitorima. Stoga se nadamo kako će se prvi rezultati toga vidjeti kroz vrlo kratko vrijeme. Istovremeno naše stručne službe rade na projektima koje prijavljujemo na financiranje iz EU fondova, koji su sada, otkako smo članica EU, puno konkretniji i izdašniji, ali i puno kompliciraniji nego ranije u predpristupnoj fazi.



S obzirom da i Vi, a i Vaša stranka često ističete važnost cjeloživotnog obrazovanja, kako najjednostavnije odraslima i djeci objasnili važnost čitanja i knjige za njihovu budućnost, njihov osobni razvoj?

Vrlo jednostavno. Većinu knjiga napisali su pametni ljudi, koji su si za taj poduhvat uzeli i dosta vremena. Zato je logično za pretpostaviti da se iz knjiga može štošta korisno naučiti, ali i proširiti vlastiti vokabular, kako bismo ako ništa drugo, jednog dana mogli zvučati pametno.

Koje knjige možemo pronaći u vašoj privatnoj biblioteci? Što vas zanima, koje knjige skupljate? Imate li omiljenog pisca? Što najradije čitate kad odmarate i gdje sve te silne knjige držite?

U mojoj kućnoj biblioteci ima doista svega. Kako sam rekao, puno je tu stručne literature, dosta džepnih izdanja raznih političkih i špijunskih trilera koje volim čitati u rijetkim trenutcima opuštanja, ali i pregršt knjiga meni dragih autora koje sam od njih dobio na poklon. Uvijek me jako zanimaju znanstveno-popularne knjige iz područja marketinga (No Logo, Plava krava, 129,90, Funky business) koje ti malo prošire vidike na vlastitu struku. Brojne pisce volim čitati, no i to se s vremenom, sazrijevanjem i promjenama raspoloženja mijenja. Meni zasigurno najdraži autor, u svakom smislu, je Ludwig Lujo Bauer. Osim osobnog prijateljstva, veže nas i tematika kojom se u svojim proznim djelima već godinama bavi, a koja je za njemačku manjinu u Hrvatskoj iznimno bitna jer izvlači na površinu neke dugogodišnje tabue i pomaže ljudima približiti istinu.

S obzirom da i supruga i ja imamo nevjerojatan poriv gomilanja literature, polako dolazimo i u prostorne probleme. Knjige uglavnom stoje u regalima radne sobe, ali i po policama u dnevnoj sobi. U zadnje smo vrijeme počeli koristiti i blagodati moga ureda i njezina kabineta, ne bi li rasteretili stambeni prostor, barem od stručne literature.

Dakle, vodite bitku s prostorom kao i Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek! Imate li kao Grad, dugoročnih planova za novu zgradu Gradske knjižnice, nove Ogranke, primjerice Sjenjak?

Predstoje nam razgovori sa Sveučilištem oko sudbine Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek kao ustanove. Ostaje i dalje pitanje hoće li se dijeliti na dvije ili će ostati jedinstvena ustanova. U izgradnji je nova zgrada Sveučilišne knjižnice na prostoru kampusa, stoga je za očekivati da će dio prostornog problema biti time riješen. Što se ogranaka tiče, vjerujem kako ćemo po otvorenju Paviljona Gradski vrt u njemu pronaći i prostor za novi ogranak GISKO-a, kako bi i stanovnici GČ Novi grad dobili još jednostavniji pristup traženoj literaturi.

I za sam kraj koji su naslovi po Vašem mišljenju apsolutno vrijedni čitanja, bilo bi ih dobro imati u privatnim zbirkama, mogu poslužiti kao koristan i zanimljiv poklon?

Osim knjiga već spomenutog prijatelja Luje Bauera koje uvijek preporučujem, ako postoji netko u Osijeku tko nije pročitao Unterstadt Ivane Šojat Kuči, mislim da mu je krajnje vrijeme da to učini. Koliko god klišejski zvučalo, obožavam Coelhovog Alkemičara, kojeg sam sa svakim čitanjem drugačije shvatio i promatrao. Mladi kolege marketingaši svakako bi trebali potražiti 129,90 Frederica Beigbederea, koja daje pomalo pomaknut uvid u marketinšku industriju današnjice.

Zamjenik gradonačelnika Ham istaknuo je važnost stalnog obrazovanja i ulaganja u osobni razvoj kroz proučavanje literature i stalno stručno usavršavanje. Značajne naslove iz gospodarskih trendova, pokretanja proizvodnje, zakonskih regulativa, europskih fondova te brojnih drugih gospodarskih i političkih pitanja možete posuditi na odjelima Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.



Tekst i foto: Srđan Lukačević