Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Postoji ta jedna starinska, bijelim i mekim plišem obložena škrinjica u čiju unutrašnjost već dugi niz godina brižljivo odlažem smotuljčiće svojih velikih i malenih strasti zaslužnih za to da svakodnevicu u kojoj postojim, koliko god ona bila, posve prirodno, očekivano, a nerijetko i bolno, rollercoasterska, pretvaraju u nešto što rado nazivam bajkom. Bez sretnog završetka, bez završetka uopće jer bajka u koju sam smjestila taj jedan jedini život koji imam, igrajući se njime nalik pomalo sramežljivoj, ali maštovitoj djevojčici, samoobnavljajuća je i ne poznaje kraj, kako to obično biva među koricama slavnih braće Wilhelma i Jacoba.

Svoju škrinjicu sa svim tim dražesnim smotuljčićima životnih strasti običavam čuvati na skrovitom i sigurnom mjestu. Običavam ju, onako po navici, nježno zaključati pripadajućim lokotom, premda sam svjesna da njezinom sadržaju ne prijeti nikakva opasnost jer nikome ne bi bio toliko zanimljiv i dragocjen kao njezinoj vlasnici. Ipak… kako nisam sebična, spremna sam ju katkad i otključati pokojem radoznalom paru očiju svoje sugovornice ili sugovornika.

Jedan takav par očiju žmirkao je u nas upravo neki dan, s druge strane stola s kojega se širio miris friških kiflica, tijekom već poslovično zanimljivog druženja s dragim prijateljima s kojima se razgovor poveo u smjeru toga da navedemo koja naša strast ima tu čast biti najveća, pokretalačka?

Bilo je tu svakakvih odgovora, od onog predvidljivog kao što je seks, preko automobila, karijere, hrane, shoppinga, obrazovanja, putovanja, sportskih klubova, glazbe, hobija pa sve do izlazaka.

Nekome je nešto strast, i sama sam beznadno strastvena oko ponekih navedenih okidača, poput karijere i obrazovanja, putovanja kojih nikada dosta, mojih hobija koji život znače, glazbe, književnosti i umjetnosti općenito pa sve do veličanstvene seksualnosti, emocija i muškarca s kojim dijelim isti taj bajkoviti život (dobro, nije baš ni da sam, ruku na srce, cijepljena od shoppinga).

To su samo neki od smotuljaka velikih i malenih strasti iz već spomenute škrinjice koju naprosto obožavam, međutim, zanimljivo je da mi, kada je riječ o mojoj najvećoj strasti, nijedna od ovih nije u prvi mah pala na pamet. Umjesto toga, pala mi je na pamet, rekla bih, ona najsićušnija, naoko beznačajna i banalna, a za mene kao kuća velika strast iz koje se, uvjerena sam, rađaju sve ostale životne strasti.

Riječ je o strasti, kolekcionarskoj strasti prikupljanja u svoju škrinjicu svih onih majušnih, krajnje neopipljivih sitnica koje puku svakodnevicu pa time i život u cijelosti čine velikim i lijepim, upravo bajkovitim. Uopće moć zapažanja takvih nenametljivih stvari i situacija, prijemčljivost i, ono najvažnije, sposobnost ničice im se pokloniti. Jer, koliko god floskulasto zvučalo, čovjek koji ne zna ili ne želi sitnicama, tom hors-d'oeuvreu sa životnog menija, dopustiti da mu utaže glad za srećom, teško da će ga istinski nahraniti i sve one krupnije i naoko bitnije blagodati, ono glavno jelo kojim ga život može počastiti sa svog raskošnog poslužavnika; poput zavidne putanje njegove karijere, putovanja oko svijeta s pet zvjezdica ili, primjerice, iznosa na bankovnom računu koji bi bio dostatan i za lagodan život njegovih praunuka.

Strastveno nastojeći takve sitnice svakoga dana uočavati u svojoj okolini te im pokloniti smiješak kakvoga zaslužuju i one, a i ja, isto sam učinila i pred koji tjedan, raznježeno prepričavši svojim prijateljima što sam doživjela. Naime, moje prijateljice i ja otisnule smo se na ranoposlijepodnevnu kavicu u kafić u kojemu jednoglasno guštamo te sam, odloživši svoj promrzli kaputić na stolac pored, za stolom tik do našega ugledala jedan na prvi pogled uobičajen, a na drugi pogled prizor vrijedan divljenja.

Tri bakice, tri dame, tri prijateljice, a svaka od njih dobrano je zagazila u osamdeset i neku godinu. Sa dubokim, usjeklim borama na licima i bijelim, loknastim bubikopf frizuricama, odjevene toliko decentno i ženstveno, a ujedno toliko vintage da su izgledale čak i moderno. Društvance dražesnih bakica drhtavim je i tanjušnim ručicama ispijalo svoje kofeinske delicije, pritom grickajući francuske roščiće s čokoladom na tanjurićima pored. Izgledale su vidno damski, a ipak nekako djetinje i vrckavo, toliko krhko, a ipak nekako energično i životno jer i u tim su se godinama potrudile biti njegovane, nanijeti trunku crvenkastog ruža na usnice, oko vrata zakopčati nisku bisera (i uopće nije važno jesu li pravi, pošto se i u bižuteriji može naći šarmantnih primjeraka) i onako bečkoškolski uskladiti boje svojih torbica s balerinkama (da, balerinkama), pritom međusobno veselo ćakulajući kao da im je petnaest, a ne osamdeset i pet godina.

Inače baš ne običavam zuriti u ljude, no priznajem da toga dana nisam mogla oči odvojiti s njihove dostojanstvene pojave koja vrišti mudrošću, prvenstveno onom vrstom mudrosti koja ih potiče da ni u trećoj životnoj dobi ne izgube tu žar za životom koji nikako nije stao, samo se malčice usporio. Vidno inspirirane, prijateljice i ja smo primijetile kako bi bilo lijepo da i mi jednoga dana živimo na sličan način, ako nas zdravlje posluži, da doživimo vlastita mala, ženska druženja i da se sa smiješkom na svojim rumenim usnicama prisjećamo vremena kada smo bile u godinama u kojima smo upravo sada. Kako bi bilo lijepo i da, poput onog postarijeg para koji me je raspekmezio dan prije, i u svojim osamdesetima šetamo držeći se za ruke sa svojim muškim odabranicima u koje bismo i nakon svih zajedničkih godina bile, a što je tu čudno, još uvijek zaljubljene.

No, u jednom se trenutku moj pogled iznenada susreo s pogledom jedne od bakica koja mi se, netom nakon srka svoje kavice sa šlagom, blago, iskričavo nasmiješila, kao da sluti o čemu razmišljam. A na gornjoj usnici zadržao joj se, onako djetinje nevino i nenamjerno, oblačić bjelkastog šlaga koji nije primijetila. A i da jest, ne bi očajavala jer toj su se gospođi, koliko god možda imala težak život kao i ja, u očima zrcalile razigranost i sreća. Zasuzile su mi se oči u hipu, uzvratila sam joj topao pogled i najnježniji smiješak, upitavši se hoću li i ja u njezinim godinama biti jednako sretna i razigrana kao sada?

U duhu te ambiciozne, ali ne i neostvarive težnje, već idućeg sam trenutka strastveno posegnula za svojom škrinjicom ne bih li u nju pohranila sve ono sadržano u uvertiri ovim retcima. Ne bih li jedan od svojih smotuljčića životne strasti već po ne znam koji put napunila upravo tom sitnicom koja je većini ljudi banalna, tom poslijepodnevnom epizodom prepunom emocija, prepunom inspiracije i prepunom naših pogleda koji su se okrznuli tek na sekundu-dvije, a imala sam dojam kao da smo nijemo razgovarale godinama.

Uz sve strasti zaslužne za to da živim(o) bajku i izvan dječjih priča za laku noć, Disneyjevih crtića i holivudskih blockbustera, usudila bih se odgovoriti na pitanje postavljeno tijekom onoga druženja pa ustvrditi da upravo ova moja strast ima čast biti najveća, da je majka svim mojim drugim strastima. Strast kojom dopuštam neznatnim, ali iskričavim situacijama i detaljima da pronađu put do moje nutrine, razoružaju me pa da uslijedi moja jednako neznatna, ali iskričava reakcija.

Strast kojom se, eto, veselim „trivijalnostima“ poput bubamare koja katkad sleti na rukav mojega kardigana, a ja ju s jagodice prsta pažljivo spustim natrag u prirodu; poput ushita koji osjetim kada nekome uspijem pomoći ili kada blisku osobu iznenadim malim znakom pažnje bez specijalnog povoda; poput božanskog okusa baklave koju sam spremala svojim gostima još puno prije sveprisutne pomame za sapunicama iz turskog podneblja; poput pogleda na ustreptale, pregladnjele vrapčiće koji su već navikli na bakanalije koje im zimi na svojem balkonu priređuje Mislilica; poput netom pročitane sjajne knjige koja me znalački prodrmala; poput prvih taktova mojeg omiljenog glazbenog albuma koji kao da su u nekom tajnom dosluhu s mojim tijelom i sa svim tim umnosrčanim trncima; poput mirisa svježe opranog rublja koji me utješno podsjeća na dom. Poput tih milih bakica koje su nam svojom pojavnošću dodatno uljepšale zajedničko poslijepodne.

Are you passionate?
Are you livin' like you talk?
Are you dreamin' now
that you're goin' to the top?
(Neil Young)

Vrijedi na tren osluhnuti samoga sebe u ime pitanja ovog kanadskog rockera pa… prepoznate li, u toj apatiji metastaziranoj posvuda, barem jednu svoju gorljivu, uistinu gorljivu strast-pokretačicu, pružite si ruku jer vi ste - sretna osoba.

Smiješak na lica šalje vam (sretna) Mislilica.






Essekerica. Pisalica. Sanjalica. Radoznalica. Osobenjačica. Maštovitica. Sramežljivica. Učilica. Putnica. Radilica. Dobrica. Idealistica. Znanjelovica. Razigranica. Damica. Čitalica. Perfekcionistica. Smješkalica. Estetica. Planiralica. Vedrica. Produbilica. Ženstvenica. Otvorenoumica. Rockerica. Iskrenica. Crtalica. Družilica. Nježnilica. Optimistica. Upornica. Tajnovitica. Uživalica. Pacifistica. Usrećilica. Svestranica. Životosviđalica. Mislilica.
[Svi tekstovi] Kolumna: Mislilica
mislilica031[at]gmail[točka]com


 Stranica prilagođena ispisu
02-10-2013 06:09:08 pm :: CAROLINE
e tako! ovo je nivo na kojem Mislilica može funkcionirati/stvarati i dalje od tog nivoa nikad, ali nikad, ne bi trebala pokušati ići. male životne stvari, prijateljstvo, ljubav, bakice, jesen, zima, proljeće, snovi, nade, čežnja, strasti, pa opet ljubav - držat' se toga i ne mrdat' Smile
02-10-2013 07:25:06 pm :: rajka
Još jedna školska zadaćnica!!!
Re: Strast koja ima čast
02-11-2013 10:16:57 am :: evil monkey
sigurna sam da ovaj pretrpani (gotovo logorejski) samodopadljivi sladunjavi prozno-lirsko-autoreferencijalni izricaj zagusen nepotrebnim pridjevima, atributima, apozicijama, epitetima, poredbama, metaforama, deminutivima, monotonim i izlizanim topoima, višestruko zavisno i nezavisno složenim rečenicama i inim ima svoju publiku, ali ja odustajem. ne vidi se šuma od drveca, a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...
Re: Strast koja ima čast
02-11-2013 10:36:34 am :: Ingo
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): › .... a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...


da, valjda smo svi zatrovani negativnoscu kojom smo obasipani svakodnevno.

nema vijesti koja je pozitivna, nema razgovora u kojem se ne govori o bolestima, krizi, neimastini, politici ...

i onda kada ti netko kaze "stop and smell the roses" ... frknemo nosom i nazovemo to sladunjavom patetikom.

uglavnom Smile ... meni se svidja ! ... i samo tako nastavi Smile ... iako bi ja radi gubljenja koncentracije citatelja predlozio malo krace kolumne Smile
02-11-2013 11:03:38 am :: PEGY
mislim isto kao ingo, samo što to nisam znala tako napisati osijek031.com smile
02-11-2013 11:05:09 am :: simo031
Ingo je napisao/la: ›
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): › .... a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...


da, valjda smo svi zatrovani negativnoscu kojom smo obasipani svakodnevno.

nema vijesti koja je pozitivna, nema razgovora u kojem se ne govori o bolestima, krizi, neimastini, politici ...

i onda kada ti netko kaze "stop and smell the roses" ... frknemo nosom i nazovemo to sladunjavom patetikom.

uglavnom Smile ... meni se svidja ! ... i samo tako nastavi Smile ... iako bi ja radi gubljenja koncentracije citatelja predlozio malo krace kolumne Smile

Opet se slažem sa tobom. Sad se već zabrinut.
02-11-2013 11:06:51 am :: Ingo
simo031 je napisao/la (Pogledaj post): ›
Opet se slažem sa tobom. Sad se već zabrinut.


mene vise brine sto si priznao Smile
02-11-2013 11:19:07 am :: simo031
Ingo je napisao/la: ›
simo031 je napisao/la (Pogledaj post): ›
Opet se slažem sa tobom. Sad se već zabrinut.


mene vise brine sto si priznao Smile

JBG, trenutak slabosti... Smile
Re: Strast koja ima čast
02-11-2013 11:21:57 am :: evil monkey
Ingo je napisao/la (Pogledaj post): ›
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): › .... a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...


da, valjda smo svi zatrovani negativnoscu kojom smo obasipani svakodnevno.

nema vijesti koja je pozitivna, nema razgovora u kojem se ne govori o bolestima, krizi, neimastini, politici ...

i onda kada ti netko kaze "stop and smell the roses" ... frknemo nosom i nazovemo to sladunjavom patetikom.
oprosti, ali nisi u pravu sto se tice mog komentara: ja sam prva koja ce pozdraviti pozitivno intoniranu temu, ali ovu konkretnu izvedbu te pozitive ne mogu provariti - stil jednostavno ne odgovara mojim poimanjima kvalitetnog pisanja, pa neka negoduje tko god hoce.

moglo se o tri simpaticne i vesele bakice napisati i puno manje patetican uradak, i bez referenci na "bozanstveno" ovo i ono u autoricinom zivotu. je li kvalitativni prozni plafon u osjecana slavonska danielle steel ili sterilizirana barbara cartland?
Re: Strast koja ima čast
02-11-2013 11:31:56 am :: Ingo
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): ›
Ingo je napisao/la (Pogledaj post): ›
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): › .... a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...


da, valjda smo svi zatrovani negativnoscu kojom smo obasipani svakodnevno.

nema vijesti koja je pozitivna, nema razgovora u kojem se ne govori o bolestima, krizi, neimastini, politici ...

i onda kada ti netko kaze "stop and smell the roses" ... frknemo nosom i nazovemo to sladunjavom patetikom.


oprosti, ali nisi u pravu sto se tice mog komentara: ja sam prva koja ce pozdraviti pozitivno intoniranu temu, ali ovu konkretnu izvedbu te pozitive ne mogu provariti - stil jednostavno ne odgovara mojim poimanjima kvalitetnog pisanja, pa neka negoduje tko god hoce.

moglo se o tri simpaticne i vesele bakice napisati i puno manje patetican uradak, i bez referenci na "bozanstveno" ovo i ono u autoricinom zivotu. je li kvalitativni prozni plafon u osjecana slavonska danielle steel ili sterilizirana barbara cartland?


ja nisam tebe quotao kako bi proturijecio tvom misljenju, nego mi je koristio samo kao 'slagvort' Smile

tvoje poimanje kvalitetnog pisanja je neosporno, ali da li je osijek031 mjesto gdje cu traziti kvalitetne i stilski dotjerane tekstove ... bas i nije.

kako je trebalo opisati te tri simpaticne bakice ... meni je manje bitno, od cinjenice da u danasnje vrijeme nitko niti ne primjecuje tri simpaticne bakice, ako ih ne daj boze primjetimo u tramvaju, onda su to odvratne smrdljive babetine koje se samo vozaju tramvajima i zauzimaju mjesta umjesto da ucenici mogu sjediti.

i priznaj ... i ti si kao mala imala hello kitty Wink
Re: Strast koja ima čast
02-11-2013 11:47:25 am :: evil monkey
Ingo je napisao/la (Pogledaj post): › i priznaj ... i ti si kao mala imala hello kitty Wink
nisam, ja sam za to cudo saznala puno prekasno u odrastanju - u moje su doba curice bile sretne ako bi imale "original" barbiku (u ona "grozna, crna, komunisticka, bezbozna vremena" Razz).




btw, u pravu si glede netrazenja literarne kvalitete na osijek031, ali kad vec tu stoji - it's free game sto se tice komentiranja. da se nisu htjeli komentari, ne bi se objavljivalo na forumu.
Re: Strast koja ima čast
02-11-2013 02:02:53 pm :: CAROLINE
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): ›
Ingo je napisao/la (Pogledaj post): ›
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): › .... a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...


da, valjda smo svi zatrovani negativnoscu kojom smo obasipani svakodnevno.

nema vijesti koja je pozitivna, nema razgovora u kojem se ne govori o bolestima, krizi, neimastini, politici ...

i onda kada ti netko kaze "stop and smell the roses" ... frknemo nosom i nazovemo to sladunjavom patetikom.
oprosti, ali nisi u pravu sto se tice mog komentara: ja sam prva koja ce pozdraviti pozitivno intoniranu temu, ali ovu konkretnu izvedbu te pozitive ne mogu provariti - stil jednostavno ne odgovara mojim poimanjima kvalitetnog pisanja, pa neka negoduje tko god hoce.

moglo se o tri simpaticne i vesele bakice napisati i puno manje patetican uradak, i bez referenci na "bozanstveno" ovo i ono u autoricinom zivotu. je li kvalitativni prozni plafon u osjecana slavonska danielle steel ili sterilizirana barbara cartland?


U potpunosti potpisujem evil monkey-a. Uradak je vrlo loš. Prenakićen, prepatetičan, presamousmjeren bljedunjavi cliché. I samog Coelha je nadmašila! (svaka čast na tome, treba to moći!)

Ali hej ljudi! Autorica se bar više ne pokušava baviti temama koje ne razumije i koje zahtijevaju malo dublju razinu poznavanja određene materije kao u prošloj joj pričici. Trebamo joj bar na tome zahvaliti!
02-11-2013 06:28:46 pm :: rajka
Ingo je napisao/la: ›
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): ›
Ingo je napisao/la (Pogledaj post): ›
evil monkey je napisao/la (Pogledaj post): › .... a meni je mucno od slatkoce, secerna bolest na horizontu koji se rapidno priblizava, njegova brzina proporcionalna kolicini vremena provedenog citajuci tekst...


da, valjda smo svi zatrovani negativnoscu kojom smo obasipani svakodnevno.

nema vijesti koja je pozitivna, nema razgovora u kojem se ne govori o bolestima, krizi, neimastini, politici ...

i onda kada ti netko kaze "stop and smell the roses" ... frknemo nosom i nazovemo to sladunjavom patetikom.


oprosti, ali nisi u pravu sto se tice mog komentara: ja sam prva koja ce pozdraviti pozitivno intoniranu temu, ali ovu konkretnu izvedbu te pozitive ne mogu provariti - stil jednostavno ne odgovara mojim poimanjima kvalitetnog pisanja, pa neka negoduje tko god hoce.

moglo se o tri simpaticne i vesele bakice napisati i puno manje patetican uradak, i bez referenci na "bozanstveno" ovo i ono u autoricinom zivotu. je li kvalitativni prozni plafon u osjecana slavonska danielle steel ili sterilizirana barbara cartland?


ja nisam tebe quotao kako bi proturijecio tvom misljenju, nego mi je koristio samo kao 'slagvort' Smile

tvoje poimanje kvalitetnog pisanja je neosporno, ali da li je osijek031 mjesto gdje cu traziti kvalitetne i stilski dotjerane tekstove ... bas i nije.

kako je trebalo opisati te tri simpaticne bakice ... meni je manje bitno, od cinjenice da u danasnje vrijeme nitko niti ne primjecuje tri simpaticne bakice, ako ih ne daj boze primjetimo u tramvaju, onda su to odvratne smrdljive babetine koje se samo vozaju tramvajima i zauzimaju mjesta umjesto da ucenici mogu sjediti.

i priznaj ... i ti si kao mala imala hello kitty Wink


daj Ingo, molim te, kako ti znaš da danas nitko više ne gleda tri simpatične bakice? opet ispada da su svi Osječani negativni, neotesani barbari koji ne zamjećuju ništa lijepo oko sebe. mislim da je upravo suprotno, i da puno ljudi ne samo da primjećuje stvari/ljudi oko sebe, već i aktivno doprinose istim tim ljudima/stvarima, gradu općenito. rade na tome da stvari budu još ljepše, bez potrebe da patetično piskaraju o tome. ja ovdje ponovo vidim samo još jedan pokušaj da se Mislilica pokaže vrlo, vrlo posebnom i jedinstvenom. jedino ona, u CIJELOM Osijeku ima tu meku, bijelu, baršunastu moć zapažanja tih suptilnih, nježnih, krhkih i divnih 'sitnica'. muka mi je.
02-11-2013 07:08:06 pm :: Ingo
rajka je napisao/la (Pogledaj post): ›

daj Ingo, molim te, kako ti znaš da danas nitko više ne gleda tri simpatične bakice? opet ispada da su svi Osječani negativni, neotesani barbari koji ne zamjećuju ništa lijepo oko sebe. mislim da je upravo suprotno, i da puno ljudi ne samo da primjećuje stvari/ljudi oko sebe, već i aktivno doprinose istim tim ljudima/stvarima, gradu općenito. rade na tome da stvari budu još ljepše, bez potrebe da patetično piskaraju o tome. ja ovdje ponovo vidim samo još jedan pokušaj da se Mislilica pokaže vrlo, vrlo posebnom i jedinstvenom. jedino ona, u CIJELOM Osijeku ima tu meku, bijelu, baršunastu moć zapažanja tih suptilnih, nježnih, krhkih i divnih 'sitnica'. muka mi je.


uf da ... vidim ti pucas od pozitive Smile






Cau Cau, stenad visoko...
Kvalitetne instrukcije...
Iznajmljujemo lijepo u...
Iznajmljuju se 2 sobe ...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:26

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Osječki most

Propustili ste? Pogledajte!