Vježbaonica 031: Jesmo li fitness malograđani?

Odlučila sam otvoriti frizerski salon. Idem već godinama kod frizera, vidjela sam kako se to radi. Naručila sam i DVD, nekoliko ga puta pogledala, a planiram sljedeći vikend otići i na dvodnevni seminar. Bit ću odlična frizerka, možda čak ponekad uspijem bez greške napraviti frizuru kakvu sam naumila. Ove godine su hit kratke frizure i pastelni tonovi pa, obzirom da ću se uglavnom time baviti, nadam se da ćete se doći šišati i farbati kod mene. Ako ne bude išlo s frizerskim, naručit ću DVD sa zubarskim tehnikama… Pa, idem godinama i kod zubara, zašto ne bih i ja znala kako se to radi?

Kad se ovako sroči možda zvuči pomalo čudno, no upravo su ovo tehnike, znanja i iskustva mnogih osječkih “voditelja i voditeljica” rekreativnih grupnih programa. Veliki broj voditelja u Osijeku (najmanje pola, ako ne i većina) nema završenu baš nikakvu ozbiljniju edukaciju i dokaz o tome na papiru. Mnogi odlaze na aerobik konvencije (neki čak ni to) no, one koji su zaista educirani na području kineziologije može se nabrojati na prste!

Novi Zakon o sportu kaže: “Osobom osposobljenom za rad u sportu smatra se osoba koja podučava građane osnovnoj tehnici pojedinog sporta ili provodi sportsku rekreaciju građana, a osposobljena je za taj rad putem ustanove za osposobljavanje kadra u sportu, s time da sportsku rekreaciju građana može provoditi samo na temelju programa kojega je izradila osoba koja ima najmanje stručnu spremu propisanu za trenera prvostupnika.”



Kao i sve drugo kod nas, vrlo je dug put od slova na papiru do provođenja istoga u praksi, odnosno do kontrole i dovođenja u red ove, još uvijek prilično sive zone. Zakonodavstvu ostaje definiranje koje su to “ustanove za osposobljavanje kadra u sportu” budući se licence dijele šakom i kapom, jer dovoljno je platiti i pojaviti se na seminaru na dan ili dva i – čestitamo, postali ste voditelj! Pretpostavljam kako će se, od trenutka ulaska u EU, ova slika značajno promijeniti, budući će sve obrazovne institucije u Republici Hrvatskoj svoje programe morati uskladiti sa Europskim kvalifikacijskim okvirom (EQF), pa tako i one u fitnessu i rekreaciji!

Veliki broj vježbača i rekreativaca i te kako uočava razliku između profesionalca i amatera i smatra ju ključnom za izbor i vrlo bitnom, no veliki broj ljudi se još uvijek vodi nekim sasvim drugim kriterijima. Mogu razumjeti što mnogi odlaze na rekreaciju u prostor koji im je bliži i financijski povoljniji, jednako kao što razumijem zašto mnogi kupuju robu kod Kineza.

No, ono što ne mogu razumjeti je negativan stav prema nečemu novom, što obećaje kvalitetu i oplemenjivanje rekreacije u našem gradu. Na autobusnom kolodvoru se, kroz nekoliko dana, otvara novi fitness centar koji je, po mom osobnom mišljenju, prvi takav prostor u Osijeku koji se zaista nema čega postidjeti bilo gdje u Europi. Prostor izgleda vrhunski, najavljen je dolazak kvalitetne opreme i zapošljavanja stručnog kadra s područja kineziologije. Iako je na neki način konkurencija, apsolutno podržavam poboljšanje kvalitete rekreativnih uvjeta u gradu, no ono što me zbunjuje su brojni sarkastični, zlonamjerni i prilično ružni komentari naših sugrađana koje sam pročitala na facebook stranici ovog centra.



Izjave poput “Ne trebamo mi neke Zagrepčane da nam otvaraju fitness centar” ili “Imamo mi svoje odlične voditelje” po mom su mišljenju narcisoidne, licemjerne, u najmanju ruku malograđanske, a donekle i odraz straha od konkurencije i “podizanja levice”. Dok s jedne strane veliki broj Osječanki i Osječana vježba u improviziranim prostorima koji smrde po znoju i prašini, ili uz samoproglašene voditelje koji su se educirali na Youtubeu, a anatomiju vidjeli samo u seriji “Uvod u anatomiju”, s druge se strane pišu kritike i samodopadne izjave te u startu naveliko pljuje centar koji bi u grad zaista mogao donijeti europski standard – što se tiče opreme, higijene, prostora i stručnog kadra.

Hoće li zaista tako i biti, pokazat će vrijeme. No, iskreno vjerujem u stručnost, sposobnost i učinkovitost onih koji su isto i najavili. Bila sam u mnogim centrima u Zagrebu i inozemstvu i vidjela da je sasvim moguće, kada se zna što, zašto i kako. Također vjerujem u brojne Osječane koji pozdravljaju dolazak nečeg novog u naš grad, podržavaju napredak i promjenu te cijene kvalitetu - ne samo kada je u pitanju rekreacija, nego i bilo koji drugi aspekt kvalitete življenja. Nadajmo se da će jednoga dana, ne samo u fitness branši, isključivo kvaliteta i stručnost biti kriteriji u odabiru.

---

Bojana Muačević Gal, prof. diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na usmjerenju Kineziterapija. Prije odlaska u Zagreb godinama se bavila plesom, a kao voditeljica rekreativnih programa radi punih 17 godina. Iza sebe ima nekoliko natjecateljskih uspjeha na državnoj razini (prvo mjesto na prvenstvu RH u Fitnessu, drugo u Show danceu i treće u natjecateljskom Aerobicu). Posljednjih šest godina radi kao koordinator i voditelj programa u Centru kulture tijela GEA u Osijeku, objedinjujući u svom radu dugogodišnje iskustvo, znanja stečena u struci i povratne informacije o potrebama vježbača u dvorani.