Goribor održao odličan koncert u osječkom Bastionu

U petak je u osječkom klubu Bastion održan koncert srbijanskog blues/trip-hop benda Goribor koji je predstavljao i službenu osječku promociju njihovog drugog albuma izdanog za hrvatskog izdavača Dancing Bear – “Evo je banja”.

Pred prepunom terasom kluba, Goribor se predstavio u odličnom izdanju, kao izuzetno usvirana i profesionalna ekipa (vokal ST, gitarist Pity, gitarist/basist Uža i bubnjar Darko uz malu pomoć laptopa) koja svoj hipnotički blues trip/hop hibrid može prenijeti podjednako dobro kroz nabrijane i distorzirane gitarističke pasaže i plesnu ritam sekciju (“Burle”, “Sjajne niti”, “Uzalud se budiš”…) kao i kroz laganije dionice gdje do izražaja posebno dolazi čarobnjaštvo gitarskog genija Pityja („Ti i ja“, „Bez“, „Kiša“).

Najava031: Bastion: koncert alternativne rock grupe Goribor

Posebnu notu glazbi Goribora definitivno daju tekstovi Aleksandra Stojkovića ST-a, mračni i depresivni, otpjevani sugestivnim vokalom i u ST-ovoj karakterističnoj “paćenićkoj” pozi naslonjenog na mikrofon i bokom okrenutog od publike, gotovo bez ikakve interakcije s njom.

Goriborovi nastupi uvijek su svojevrsni performans prije nego klasični rock koncert, i to su potvrdili i nastupom u Bastionu, inače njihovim drugim ovogodišnjim osječkim koncertom. Pored njihovih vjernih fanova koji su znali sve tekstove i tražili pjesme (nažalost, i ovaj put smo ostali uskraćeni za “Dalaj Lamu”), u Bastionu se okupio i velik broj ljudi koji nisu fanovi benda ali su se pojavili zahvaljujući bespla upadu. Otud i gužva – kao što sam više puta rekao: nikad ne potcjenjujte glad osječke publike za besplatnim kulturnim sadržajima…

Sve u svemu, sat i 45 minuta odlične svirke uz iznenađujuće dobro ozvučenje i ugodnu iako prohladnu ljetnu noć na terasi kluba. Jedina zamjerka ide logistici: na stolove poredane ispred i oko bine kao da smo u svatovima (još su samo falili tanjuri s polupojedenim pečenim prasetom) i preveliku udaljenost benda od publike zbog čega se gubi ona potrebna koncertna sinergija između njih i izvođača. Tu je i problem samog položaja bine jer je postavljena između dva dijela terase pa su se konobari, fotografi i posjetitelji njome šetali kao da su na fuckin’ modnoj pisti. Ali, to su sitne zamjerke inače fenomenalnom provodu u petak navečer i šteta je što se terasa Bastiona češće ne koristi za potrebe organiziranja koncerata rock i urbane glazbe. Za razliku od elektronske glazbe koje imamo i previše…