[FOTO] Završen Exit 2012.

Ove godine na Petrovaradinskoj tvrđavi pored Novog Sada održao se trinaesti po redu EXIT. Već prije samog dolaska u Novi Sad načuli smo da je ove godine prodano oko 60% manje ulaznica u pretprodaji, a to se dalo primijetiti i na samom prilazu festivalu, umjesto da se kao inače od Novog Sada prema tvrđavi slijeva rijeka ljudi, ove godine ih je bilo znatno manje. Uz uobičajene štandove uzduž puta prema tvrđavi, dalo se uočiti i par novih stvari, prodavačice rakije u epruvetama, te razno razne promotorice alkoholnih pića koje vas zaskoče uliju vam alkohol u grlo te potom naplate 50 do 100 dinara. Raniji dolazak na festival, prije početka svirke, dao mi je vremena da malo obiđem i vidim ima li kakvih novina, i bilo je. Iza samog Main stagea bio je postavljen Jack Daniels corner, za koji ste morali tražiti narukvicu, iskreno, ne znam čemu jer su svi mogli dobiti narukvicu. Unutar JD cornera, moglo se kao što pretpostavljate, popiti Jack, odigrati partiju Guitar Heroa, Black Jacka ili stolnog nogometa, odmoriti se na kožnim kaučima i poslušati bend na njihovoj pozornici.

Najavljeni headlineri za četvrtak uskoro su počeli. Prvi koji su nas itekako iznenadili dobrom svirkom je bio velški bend Skindred koji je žestokim zvukom čudne mješavine reggea, punka i metala privukao zasada još malobrojnu publiku pred glavnu pozornicu. Skindred je bio nekakav čudan izbor zagrijavanja publike za Gossip, plesni post punk bend s kontroverznom pjevačicom Beth Ditto. Karizmatična pjevačica je ubrzo zagrijala publiku koja se počela skupljati i svojom glaščinom ostavila poprilično dobar dojam iako po mom ukusu Gossip nije neki bend koji bih si puštala kod kuće, svaka joj čast na vokalnoj izvedbi. Dok su pozornicu pripremali za Duran Duran, glavne izvođače prve večeri, iskoristila sam pauzu i napravila đir po festivalu. Odmah se dalo uočiti da je došlo do nekih izmjena, umjesto filmske pozornice, na tom mjestu su glazbu puštali DJ-evi s lokalnog radija, umjesto benda na latino stageu, bili su latino plesači, NGO sektor je bio slabo "nastanjen" sa možda nekih desetak udruga a znalo ih je biti i po 30. Metal Stage više ne postoji. Umjesto njega punkeri i metalci su zgurani na Explosive stage, Suba stage (bivši World stage ) bendovi su većinom zamijenjeni DJ setovima. Bivši Press centar je sad Bturn stage, i ne sviraju više jazz, blues i ostale laganini bendovi nego DJ pušta neke polifone melodije kojim se ni Nokia 3310 ne bi hvalila. Pozitivno u Bturnu je što je bio Dellov centar pa ste ultranabrijanom vezom mogli pokušati pristupiti internetu. Ponekad bi i uspjeli.

Vraćajući se na Main stage, probiti se u prve redove bio je malo veći problem. Iako su ostali stageovi zjapili uglavnom prazni, pred Mainom se okupio pozamašan broj ljudi. Duran Duran, kraljevi i carevi osamdesetih i devedesetih. Ako ih tko i ne voli, nikako ne može reći da je ostao ravnodušan na hitove poput "The Reflex", "All You Need Is Now" a pogotovo kad se Duranovcima na pozornici pridružila Beth Ditto za zajedničku izvedbu pjesme "The Reflex". Iako je na momente Simon zvučao kao da će mu se glas raspuknuti i nije mogao izvesti sve dionice koje na albumima izvodi, koncert je bio dobro prihvaćen, pogotovo što je naučio par riječi i na srpskom pa ih je svako malo ponavljao. No međutim kada mu se Beth pridružila, ona je svojom glaščinom jednostavno otpuhala Simona. Iako mi to nije najdraža njihova pjesma, to mi je definitivno najdraža pjesma s tog koncerta.
Za kraj večeri htjela sam pogledati njemački dvojac DAF (Deutsch Amerikanische Freundschaft). Ja bi ih opisala kao angry elektro punk, a kolega s T-portala je rekao "Kraftwerk meets Rammstein". Slažem se s tim i moram priznati da su mi se jako svidjeli, kao i tristotinjak ljudi ispred stagea koji su uživali u njihovoj glazbi.

Drugi dan festivala, obilježili su nastupi velikana New Order i Toy dolls. Moram priznati da mi je taj dan bio vrlo čudan. Kao prvo za zagrijavanje pred New Order, organizatori su izabrali Hercules & Love Affair, bend za kojeg je malo tko čuo, a po svemu sudeći i bend kojeg je malo tko poslušao na Exitu. Publike je bilo malo, a bend je bio osrednji. Sve je nekako zvučalo ujednačeno i ruku na srce - dosadno. Druga stvar koja me je iznenadila je da su New Order i Toy dollsi svirali u isto vrijeme. Nedavno smo imali prilike gledati New Order na InMusic festivalu kad su imali težak zadatak nastupati iza Gogol Bordella koji je doslovno "rasturio" stejdž i publiku, pa su zvučali monotono i dosadno iza njih, no čini se da to nije bio problem nastupa iza Gogol Bordella, nego općenito, problem. Iako većinu pjesama znamo napamet, čuli smo ih milion puta i ako niste poveli nekog komada sa sobom u kojeg ćete gledati (ili makar tuđeg), nemate u što gledati. New Order stoji savršeno nepomično na pozornici i savršeno izvodi svoje hitove i reda ih jedan za drugim. Sve je savršeno. Ali monotono.

Poslušala sam par pjesama i pohitala na Fusion stage i uspjela uhvatiti drugu polovicu nastupa Toy Dollsa, koji već jedno (deset?) godina sviraju svoju "posljednju" turneju. Veseli pankeri privukli su velik broj fanova, poznavatelja, štovatelja i znatiželjnika. Bilo je zbornog pjevanja, bacanja piva u zrak a trojac na stageu se polako skidao prvo iz svojih sakoa, košulja da bi na kraju golih torza svirali bis. Odličan nastup, publika je došla na svoje a pogotovo što su iza njih nastupio srpski bend Goblini pa se moglo nastaviti cupkati, pjevati, pogati u skoro "istom" ritmu.

Petak 13., trebao je ujedno biti i maskembalski dan festivala, no, međutim, izgleda da je to propalo. Iako sam usput srela nekoliko maskiranih ljudi, većina ih je bila u svakodnevnom izdanju. Ostatak večeri provela sam u pregledavanju ostalih sadržaja na Exitu i shvatila da na većini stejdževa sada glazbu puštaju DJ-evi, a to nije baš nešto o čemu bih znala pisati. Jedini koji mi je privukao pažnju je bio Peep Show. Tamo je sve bilo u "ljubavnom" štihu, pa čak i erotskom, dalo bi se reći, glazbu je puštao DJ. U rano večernje sate se puštao neki erotski film a bio je i Peep box kroz koji se mogao gledati pornić.

Subota, treći dan festivala, iskreno, nije mi bila ni najmanje privlačna, i s obzirom da sam odlučila "bolje popit 2 medice za 200 dinara ispred fesitvala, nego jednu za 300 unutra" stigla sam na sredinu nastupa američkog hard core benda Suicidal Tendencies, koji, iako to baš i nije neki moj prvi izbor (pa ni drugi ni treći) glazbe, je zvučao odlično, uigrano, veselo. I nadasve energično! I opet jedan čudan mix zagrijavanja. Iza njih nastupili su Plan B. Plan B znam po jednom hitu, i do prije mjesec dana, kad su trebali nastupati na InMusicu, mislila sam da pjeva žena. Ne, pjeva muškarac. Zapravo, pokušava pjevati. Iako bend rastura, svira fenomenalno, sve pršti od energije i dobrih vibracija, pjevač, jednostavno nema vokalne mogućnosti da ih prati. On se jedva čuje, brzo se zadiše i ne može izvući stih do kraja dahom kojim bi trebao. Šteta, s dobrim pjevačem, ovaj bend bi imao svijet pod nogama. Ili bar nek ovaj poradi na sebi.

Kasneći 20 minuta na stejdž, a da se razumijemo, na festivalima nema kašnjenja jer jednostavno satnica to ne dozvoljava, a ti kao izvođač, pa makar bila diva kao Erikah Badu, moraš imati poštovanja za izvođače koji nastupaju iza tebe i za publiku koja je platila tvoju ulaznicu. Dakle, diva izlazi na pozornicu sa jedva pozdravljajući publiku i počinje svoj (još jedan na Exitu) savršen(o dosadni) sešn. Sigurno ima štovalaca među vama, nastup je bio odličan, ali to je bilo dosadno za vene pregrist.

Prolazeći pored Suba stejdža, privukao me neobičan i nadasve dobar zvuk. Spustivši se tamo ugledah mladi dugokosi četverac kako praši new age. Iako vokal poprilično (pijan i) loš, bend, kako sam iz programa saznala Elektra Monsterz iz St. Petersburga zvučali su bolje nego većina bendova koja je nastupala na main stageu. Odmah iza njih nastupali su opet oni! Ovaj puta doveli su još jednu djevojku koja je puštala sampleove dok su oni urlikali na mikrofon. Iako to sad zvuči bezveze kako sam ja to opisala, uopće nije zvučalo loše, i totalno se uklopilo u prijašnji nastup. Taj bend, te večerli me oduševio, i moj su apsolutni favorit cijelog festivala.
Nadala sam se da ću dočekati Goribor koji je tu noć/jutro nastupao u 4.30, ali nažalost nisam izdržala niti cijeli nastup Obojenog programa. Iako ih volim poslušati tu i tamo, tu večer me nisu nešto oduševili. Bit će da je i njima bilo prekasno za nastup.

Četvrti i posljednji dan festivala je bio cijeli u znaku Guns’n’Rosesa. Za zagrijavanje izabrali su odličan Wolfmother koji rokaju u punom smislu riječi. Pun zvuk, karizmatični, uigrani, na momente su podsjećali na White Stripes pa čak i na The Who.

Na Fusion stejdžu me je pomalo iznenadio izbor benda Little Dragon. Iako najavljeni kao indie bend, to je jedan običan boy band. Jako malo im je trebalo da me potjeraju te da se vratim pred main stage ne bi li dočekala Gunse. I tako čekajući i čekajući, smišljala sam kako bi ih ja potjerala na pozornicu nekom prijetnjom da ih zaštitari ili odnesu na pozornicu ili bace u publiku i nakon 40 minuta, pred nekih (po mojoj slobodnoj odokativnoj procjeni) 30 000 ljudi, njegovo veličanstvo je odlučilo dovući svoje dupe na pozornicu.

Set su otvorili pjesmo Chinese Democracy, i iskreno, da nisu bili Gunsi u pitanju nego neki no-name bend, trebalo bi mi 8 taktova da me potjera u suprotnom smjeru. Uslijedila je Welcome To The Jungle. Vjerujem da je na ovom festivalu prodano najviše dnevnih ulaznica, jer ekipa koja je došla na Gunse, uglavnom nije bila na drugim danima. Iskreno, ne znam zašto su došli, zbog stare slave?
Axl nema više glasa, skviči, vrišti, no ne onom silinom kojom je to prije radio, jedva mrda debelo dupe po pozornici, i uopće nije faca kakva si je umislio da je. Bend je korektan. Čak su uspjeli izvući i ono što je on upackao. Većinu publike su maltretirali dobra 3 sata dok sam ja odlučila ostatak večeri provesti lutajući po ostalim dijelovima exita, gdje je bilo znatno manje ljudi.

Dok su malobrojnu publiku na Fusion Stageu zabavljali i totalno rasplesali Batucada Sound Machine iz Novog Zelanda te odmah poslije njih i Buraka Som Sistema, portugalska world music senzacija, ja sam se odlučila isprobati "Silent Disco". I totalno se oduševila. Za one koji ne znaju; dobijete bežične slušalice s 3 kanala, imate tri DJ-a koji puštaju od rock hitova, preko disko glazbe sve do nekog đigi-baua pa si vi izaberete što god hoćete i uživate.
Sve u svemu, četiri dana glazbe, četiri neprospavane noći, četiri žulja na nogama i jedva čekam slijedeći festival. Oh, i vratite nam svirke na Exit!

---

Najava 031: EXIT 2012

Tekst & foto: Vanda Muhar