Javna tribina: Je li Osijek uistinu depresivan grad? [VIDEO]
01.06.2012. 15:06
U prostoru knjižare Nova, jedine nezavisne knjižare u Hrvatskoj, održana je zanimljiva tribina povodom teze koja se u zadnje vrijeme povlači po osječkom i hrvatskom medijskom nebu. Na pitanje je li Osijek uistinu depresivan grad pokušali su nam, zajedno s okupljenom publikom, odgovoriti Dijana Pavlović, novinarka Glasa Slavonije, Jaroslav Pecnik, novinar i voditelj emisije na Osječkoj televiziji, Nikola Kristić, novinar i bivši urednik Informativnog programa HRT-a te Goran Flauder, nezavisni novinar.
Ova prilika je iskorištena i za najavu skorog otvaranja osječkog ureda vrlo uglednog Transparency Internationala, a pokretač inicijative je Nikola Kristić, osječki novinar koji već 20 godina svoj kruh zarađuje u Zagrebu. Iako se zasigurno ne radi o marginalnom skupu, uskoro ćete jedino na portalu Osijek031 moći vidjeti snimku cijele tribine.
Do videa, koji će se na portalu naći tijekom sutrašnjeg dana, izdvojili smo za vas nekoliko teza koje su iznijeli akteri tribine.
Pecnik: - Ražalostio me tekst na portalu New Europe. Radi se o osobnoj percepciji pojedinca, iako mogu reći da se slažem s autorom. Ako ste mladi i zaljubljeni u svakom će vam gradu biti prekrasno, ali što je sa svim ostalim stanovnicima? Osijek je ekonomski zapostavljen i eksploatiran grad, opljačkan od strane političkih elita te materijalno i duhovno devastiran. HDSSB i Branimir Glavaš su najveća sramota grada od njegovog postanka. Po jednom istraživanju od 271 regije u Europi Slavonija je na nezavidnom 261. mjestu. Velikosrpska agresija na Osijek i Hrvatsku je činjenica, ali što smo mi građani grada Osijeka učinili da zaštitimo poštene građane ovog grada? Postali smo ravnodušni na patnje drugih. Kako se tijekom ratova smanjivao broj Židova i Nijemaca, tako je i u Domovinskom ratu prepolovljen broj Srba u Osijeku. A upravo je multikulturalnost ono što je Osijek činilo prelijepim mjestom za život.
Kristić: Osijek je oduvijek bio divan grad za zidanje temelja u svakom smislu. Kako edukacijskih, tako i intelektualnih. Problem je što su se ljudi počeli zadovoljavati prosjekom. Bio sam ratni reporter i prijetnje i strah jesu postojale, ali puno je ljudi otišlo bez ikakvog razloga i bez pozdrava. Iako su prijatelji i nakon 20 godina tu, duh grada kao da se izgubio. Osijek je oduvijek bio rasadnik dobrih kadrova, a danas je uopće teško za potrebe programa nacionalne televizije pronaći sugovornika iz Osijeka. U ljude se uvukao neki strah, ne govore što misle. Boje se rizika nastupa, boje se rizika kritike, neuspjeha. Prije su ljudi bili puno otvoreniji, dok su danas nekako uvučeni u sebe.
Pavlović: Ne želim se osvrtati na nepotpisan tekst, ničim argumentiran. Smeta me općenito ta ogromna količina pesimizma sa svih strana. Količina govora mržnje je naprosto frapantna. Ne želim govoriti o Osijeku kao o "depresivnom gradu", jer vjerujem da su primjerice Sisak ili Split trenutno puno depresivniji gradovi od Osijeka. Vjerujem da se u Osijeku organizira Pride da nitko to ne bi ni primjetio. Okruženje u kojem se ja krećem uopće nije depresivno i puno mržnje. Očito da sam za prijatelje izabrala prave ljude, optimistične, kakva sam i ja sama. Ono na što se ipak naježim je činjenica da su trgovački centri postali nova osječka promenada.
Flauder: Civilno društvo u Osijeku ne postoji. Ne postoje tri relevantne nevladine udruge. Postoje samo udruge koje su naslonjene na proračun i kao takve nisu meritorni kritičari vlasti. Nama ne trebaju tramvaji i lijepe poruke kako bi se uljepšale stvari, nama trebaju akcije i ljudi koji će mijenjati i poboljšavati sadržaj. Iako uvijek ima pojedinačnih slučajeva, od euforije do samoubojstava, generalno mislim da smo u depresiji. Najveći problem u Osijeku je nedostatak tržišta. Tržišta ideja, rada. Jedino tržište koje trenutno imamo je tržište političara i političkih kadrova. Onih podobnih. Ljudi koji ne mogu i ne znaju mijenjati stvari.
Video 031: Javna tribina: Je li Osijek uistinu depresivan grad?
Ova prilika je iskorištena i za najavu skorog otvaranja osječkog ureda vrlo uglednog Transparency Internationala, a pokretač inicijative je Nikola Kristić, osječki novinar koji već 20 godina svoj kruh zarađuje u Zagrebu. Iako se zasigurno ne radi o marginalnom skupu, uskoro ćete jedino na portalu Osijek031 moći vidjeti snimku cijele tribine.
Do videa, koji će se na portalu naći tijekom sutrašnjeg dana, izdvojili smo za vas nekoliko teza koje su iznijeli akteri tribine.
Pecnik: - Ražalostio me tekst na portalu New Europe. Radi se o osobnoj percepciji pojedinca, iako mogu reći da se slažem s autorom. Ako ste mladi i zaljubljeni u svakom će vam gradu biti prekrasno, ali što je sa svim ostalim stanovnicima? Osijek je ekonomski zapostavljen i eksploatiran grad, opljačkan od strane političkih elita te materijalno i duhovno devastiran. HDSSB i Branimir Glavaš su najveća sramota grada od njegovog postanka. Po jednom istraživanju od 271 regije u Europi Slavonija je na nezavidnom 261. mjestu. Velikosrpska agresija na Osijek i Hrvatsku je činjenica, ali što smo mi građani grada Osijeka učinili da zaštitimo poštene građane ovog grada? Postali smo ravnodušni na patnje drugih. Kako se tijekom ratova smanjivao broj Židova i Nijemaca, tako je i u Domovinskom ratu prepolovljen broj Srba u Osijeku. A upravo je multikulturalnost ono što je Osijek činilo prelijepim mjestom za život.
Kristić: Osijek je oduvijek bio divan grad za zidanje temelja u svakom smislu. Kako edukacijskih, tako i intelektualnih. Problem je što su se ljudi počeli zadovoljavati prosjekom. Bio sam ratni reporter i prijetnje i strah jesu postojale, ali puno je ljudi otišlo bez ikakvog razloga i bez pozdrava. Iako su prijatelji i nakon 20 godina tu, duh grada kao da se izgubio. Osijek je oduvijek bio rasadnik dobrih kadrova, a danas je uopće teško za potrebe programa nacionalne televizije pronaći sugovornika iz Osijeka. U ljude se uvukao neki strah, ne govore što misle. Boje se rizika nastupa, boje se rizika kritike, neuspjeha. Prije su ljudi bili puno otvoreniji, dok su danas nekako uvučeni u sebe.
Pavlović: Ne želim se osvrtati na nepotpisan tekst, ničim argumentiran. Smeta me općenito ta ogromna količina pesimizma sa svih strana. Količina govora mržnje je naprosto frapantna. Ne želim govoriti o Osijeku kao o "depresivnom gradu", jer vjerujem da su primjerice Sisak ili Split trenutno puno depresivniji gradovi od Osijeka. Vjerujem da se u Osijeku organizira Pride da nitko to ne bi ni primjetio. Okruženje u kojem se ja krećem uopće nije depresivno i puno mržnje. Očito da sam za prijatelje izabrala prave ljude, optimistične, kakva sam i ja sama. Ono na što se ipak naježim je činjenica da su trgovački centri postali nova osječka promenada.
Flauder: Civilno društvo u Osijeku ne postoji. Ne postoje tri relevantne nevladine udruge. Postoje samo udruge koje su naslonjene na proračun i kao takve nisu meritorni kritičari vlasti. Nama ne trebaju tramvaji i lijepe poruke kako bi se uljepšale stvari, nama trebaju akcije i ljudi koji će mijenjati i poboljšavati sadržaj. Iako uvijek ima pojedinačnih slučajeva, od euforije do samoubojstava, generalno mislim da smo u depresiji. Najveći problem u Osijeku je nedostatak tržišta. Tržišta ideja, rada. Jedino tržište koje trenutno imamo je tržište političara i političkih kadrova. Onih podobnih. Ljudi koji ne mogu i ne znaju mijenjati stvari.
Video 031: Javna tribina: Je li Osijek uistinu depresivan grad?
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (54)