Otvorenje izložbe "111 godina Andrije Maurovića" [izvještaj]

Premijerno izlaganje, dijela opusa, prvog velikog domaćeg autora stripa, legendarnog Andrije Maurovića, svečano je održano u četvrtak, 29. ožujka 2012. godine, na autorov rođendan. Otvorenje izložbe odigralo se u prostorijama galerije Waldinger u osječkoj baroknoj Tvrđi. Odmah na početku treba napomenuti kako je postav dostupan oku javnosti (besplatan ulaz!) do 11. travnja u navedenom prostoru. Izložba je koncipirana na način da su djela izložena u glavnoj prostoriji, a u dodatnoj se odvija projekcija dva dokumentarna filma Jože Kelemana iz 1970. i 1975. o Mauroviću. Postav je posuđen ljubaznošću Mladena Novakovića iz Udruge Stripforum iz Zagreba, koja je na organizaciji izložbe bila partner Udruzi ljubitelja stripova StripOs iz Osijeka. Izložbeni materijali do sada nisu izlagani, riječ je o originalima, mahom s potpisom legendarnog Maurovića. Tematika, tehnike i pripadnosti različitim likovnim pravcima vrlo su raznolike i ponajbolje dočaravaju širinu talenta i angažmana Starog Mačka.

Kako je navedeno, na izložbi ćete vidjeti praktično sve što se da nacrtati, naslikati, skicirati i napisati na papir ili kakvu drugu podlogu, od promidžbenih materijala preko stripova do portreta ("slika-slika"; "prava slika", kako se moglo čuti u neformalnom međusobnom razgovoru o utiscima posjetitelja). Također je, primjerice, neke svoje stripove i bojao temperama i drugim vrstama slikarskih bojila te time postizao da svaki kadar stripa bude jedna mala slika.

Otvorenje izložbe bilo je medijski intenzivno popraćeno i iznimno dobro posjećeno. Posebno raduje odaziv domaće publike privučene intenzivnim najavama koje su se širile od usmene predaje pa do svih dostupnih sredstava informiranja. Uvodna riječ je imala za cilj poznati posjetitelje i predstavnike medija ukratko s izložbom i gostima, dr. Ivicom Velesom, osnivačem i predsjednikom virovitičkog Strip kluba 85, Borivojem Dovnikovićem – Bordom, čuvenim osječkim crtačem te Mladenom Novakovićem koji je ustupio postav iz svoje privatne zbirke. Otvorenju su nazočili i brojni drugi prijatelji i suradnici obaju udruga organizatora izložbe, StripOsa i StripForuma, te drugi gosti iz Slavonije, Hrvatske i inozemstva. Moderator-prezentator otvaranja, u ime udruge StripOs, bio je Milan Tomas, autor "Klempi Kida" i brojnih drugih ostvarenja, koji je pozdravio okupljene i prepustio riječ Bordi. On i dr. Veles bili su suvremenici samog Andrije u određenom razdoblju, ponajviše nakon Drugog svjetskog rata, odnosno tijekom petogodišnje hajke na strip koja je uslijedila, kojeg su tadašnje vlasti zvale "kapitalističkom izmišljotinom koja djecu kvari i odvraća od knjige". Što raskidom sa staljinizmom, što bespoštednim trudom strip crtača, situacija se stabilizirala i počelo je zlatno doba stripa na ovim prostorima, koje je preraslo u gotovo tri desetljeća u kojima je uz ostale majstore djelovao i sam Maurović. Svakako valja uzeti u obzir da se ovakvim strip nasljeđem, na žalost, ne može pohvaliti nekih cca. 60-ak milijuna europljana jer je u zemljama poput Poljske, tadašnje Čehoslovačke, Mađarske itd., gore navedena, pogrešna premisa, bila u strogoj upotrebi. Sada se situacija mijenja, navedene zemlje bilježe ekspanziju stripa dok je kod nas primjetna stagancija na jedva izborenim temeljima, uz podsjetnik na slavnu prošlost. Možda će doći dan kada će domaći strip pasti, no prošli četvrtak svakako nije bio taj dan.

Između ostalog, za ondašnji spas domaćeg strip stvaralaštva zaslušan je i Stari Mačak i to lavovskim dijelom. Po Bordinim riječima, on je crtao gdje i kad god je stigao. Rezultati su pred posjetiteljima izložbe, na našu i vašu sreću i zadovoljstvo svakog zaljubljenika u strip, ali i (likovnu) umjetnost uopće, jer se Andrija nije zaustavljao samo na stripu. Ipak, zovu animiranog filma kao tada još gotovo nove grane, za razliku od većine drugih crtača, primjerice Reisingera i ostalih stvaratelja devete umjetnosti, nije se predao i isključivo je ostao baziran na dotadašnjem radu, pri čemu je, s naglaskom na strip kao ipak glavnu preokupaciju, ostao do smrti. Bordo je objasnio da se, kao i drugi, Maurovićevu stilu divio ponajprije zbog njegove specifičnosti i izdvojenosti u odnosu na ostale. Razvio je vlastiti pristup stripu, jedinstven kako u svijetu, tako i u zemlji, gdje je tad još uvijek prevladavala velika povezanost, sadržajna i predodžbena, s američkim stripom kao pretečom europskog, te time i hrvatskog. Primjerice, u stripovima tematike Divljeg zapada ostajao je dosljedan onomu što mu je bilo blisko i s čim je osjećao povezanost, pa je na vizurama lažnih drvenih fasada gradića u westernima crtao slavonske tarabe! I ta je dosljednost doprinijela velikom angažmanu i sveprisutnosti Maurovića u svijetu vizualnog predočavanja uopće, a pogotovo u stripu, po čije su najnovije table novinske kuće slale čak i kurire na biciklima da ih preuzmu od Andrije i dostave na objavljivanje, ne možemo reći da su mu "išli na noge" ali blizu...

Valja također reći da je pravo zadovljstvo bilo imati Bordu za gosta tijekom ovih par dana, sa svojih 82 godine i golemim iskustvom na polju stripa i animacije bio je više nego zanimljiv gost. Rođeni osječanin, koji više od pola stoljeća živi i radi u Zagrebu se u trenu uklopio u našu stripo-bandu, a to uklapanje ponajbolje opisuje rečenica iz neforamlnog dijela događaja oko izložbe, prilikom jedne stanke za orkepu, Bordo je rekao: - ...i ja ću popiti jedno Osječko pivo!. Ovaj će se događaj pojaviti i u dokumentarnom filmu, naime HRT snima dokumentarac o vukovarskom strip-crtaču Nenadu Bariniću, koji je pak inzistirao da ova izložba bude dio istog, a kako bi prikazao čime se mi to zapravo bavimo.




Pročelnik za kulturu Grada Osijeka Dražen Alerić istakao je kako je strip sjajna stvar i da ga je potrebno približiti svima, odnosno omogućiti prijenos njegova vrednovanja i uvažavanja na sljedeće generacije, što je ovom izložbom upravo i učinjeno. Osobito je strip važan kao pozitivan primjer djeci, dodao je, budući da u njemu na kraju uvijek pobijedi dobro. Osječka dogradonačelnica Danijela Lovoković priznala je okupljenima svoju metodu iz djetinjstva i rane mladosti: skrivanje zanimljivih stripova pod knjigu iz kemije, koja ih je uspješno skrivala od majčina pogleda i pružala iluziju učenja. Brojnim posjetiteljima je pred kraj, Mladen Novaković poručio, referirajući se na frazu "vrline javne – poroci tajni", kako je oduvijek smatrao da je strip umjetnost, a njegovo skupljanje, prije ili kasnije, temelj za predočavanje tog pravca likovne umjetnosti javnosti (kao što je dokazano ovom izložbom, op. autora). Stoga se nada, izjavio je, kako je, između ostaloga i zbog nemjerljivog doprinosa Andrije Maurovića stripu, ali i likovnoj umjetnosti općenito, pitanje trenutka kada će strip u javnim, stručnim i povijesnim krugovima doživjeti službenu afirmaciju te time mjesto koje mu pripada. Milan Tomas zaključio je uvodno predavanje zahvalom svima koji su sudjelovali u organizaciji izložbe, okupljenima koji su je došli posjetiti te napose Mladenu Novakoviću koji je ustupio postav, a prema Tomasovim riječima, u prikupljanju kojega tijekom više godina "nije štedio truda, a bome ni onih drugih stvari". Nastavilo se u nešto manje formalnoj atmosferi, izuzev Željka Gašića, predsjednika Udruge StripOs, koji je hrabro izašao pred kamere HRT-a i na konstataciju da se dosta priča o stripu u Osijeku, 'ladno odgovorio: - Mi smo ti! Ali, nismo sami, pozitivan odnos prema stripu najbolje ilustrira tekst Mladena Novakvića, pa smo, uz dozvolu autora odlučili uvrstiti taj tekst u ovaj izvještaj.

Maurović u Osijeku

Evo još jedne izložbe velikana našeg stripa, Andrije Maurovića. Ovaj put u osječkoj galeriji Waldinger. Izlošci su dio oveće zbirke djela Andrije Maurovića koju sam prikupljao niz godina. Stripovi, crteži, slike, grafike, plakati, ulja na platnu, knjige, novine, časopisi i drugi izlošci koji svjedoče o stvaralačkoj veličini Andrije Maurovića nisu bili jedini cilj skupljanja, niti je moja kolekcionarska strast bila posebno usmjerena na Maurovićev opus. Svoju kolekciju stvarao sam vrlo široko, želeći formirati reprezentativnu zbirku djela domaće i svjetske strip-umjetnosti. Danas mogu reći da sam možda otišao čak predaleko, kolekcija je prerasla okvire normalnog hobija i postala jedva kontrolirana strast.

Dio zbirke mi je posebno drag, tu su, dakako, i brojna Maurovićeva djela. Ona nikad ne dosade. Ima takvih djela, slika, grafika, stripova, koji vam se čine jako uzbudljivim i privlačnim u početku, da bi vremenom postajali obični i čak dosadni. To ih razlikuje od istinskih umjetničkih vrijednosti koje vas uvijek "dižu" i oraspolože. Vrhunska umjetnička djela su trajna vizualna poslastica i duhovni izazov. Oveći je broj osporavatelja vrijednosti Maurovićeva štafelajnog slikarstva, ilustracija i plakata. Meni se čini da je tome jedini razlog izolirano dubinsko raščlanjivanje njegovog strip-stvaralaštva, za razliku od površnog sagledavanja ostalog dijela umjetnikovog prebogatog opusa. Strip je masovno popularan, opetovano čitan, izrezivan iz novina i skupljan, pa ne dijeli prolaznu sudbinu novinske ilustracije, crteža i karikature koji se svakodnevno poništavaju sa sutrašnjim izdanjem. Mogu potvrditi na temelju mojih potraga i istraživanja da je nasuprot stripu, koji je manje-više zahvaljujući reprintima gotovo potpuno dostupan, ostali dio Maurovićeva opusa vrlo raspršen i uglavnom nepoznat. Maurović je krčmio svoj raskošni likovni talent na svim poljima likovnog stvaralaštva prihvaćajući svakakve narudžbe. I u svim tim poljima je likovno velik i intrigantan. Od prvih nastavaka i kadrova stripa, "Novotarije došle sa Zapada", Andrija Maurović je pokazao da njegov crtež nije početnički i da manirom autohtone i samouvjerene superiornosti neće oponašati američke uzore koji su u "zlatnom dobu" razvili svoj novinski crtež do klasičnog stripskog savršenstva. Maurovićev je potez već tada imao individualni zamah likovnjaka koji je unutar svojeg zanata, očito, već posjedovao sve značajke takve osobnosti kakva je morala biti preduvjet upravo za tu formu. Sve ono što nalazimo u njegovim naslovnicama knjiga, Kulisa i Kopriva, ilustracijama i karikaturama punim virtuozno nabačenih poteza koji su dočaravali gotovo impresionistički ugođaj prirode, pokret ili narav likova, Maurović je unio i u strip. Za mene je Maurović veliki likovni umjetnik i genij stripa.

Na izložbi u Galeriji Waldinger u sve se to možemo osobno uvjeriti. Niz raznolikih izložaka svjedoče o ruci koja je imala brzinu modernog doba, invenciju duha osuđena na tu brzinu, atraktivnost potrebnu umjetniku u osvajanju publike i izvornu likovnu vrsnost. Pojedini izlošci, strip-tabloi, crteži, slike, grafike, plakati, karikature, naslovnice otkrivaju koliko je duboko Maurović pripadao vrhuncima likovne kulture svojeg vremena i s koliko je dara stvarao vlastita rješenja, često potpuno nova za sredinu u kojoj su nastala. Stoga je ova izložba i priča o začetniku jedne nove likovne kulture u nas. Do sada sam sâm uživao u dijelu Maurovićeve ostavštine koja je u mojoj zbirci, a sada prvi put javno želim užitak podijeliti sa svojim osječkim prijateljima i njihovim gostima.

































































































































Izvještaj pisali: Ivan Trenkl, Saša Paprić
Tekst: "Maurović u Osijeku", Mladen Novaković
Foto postavljanja: Ivan Hajek
Foto s otvorenja: Saša Paprić