Intervju s Jasnom Horvat - dobitnicom nagrade J.J. Strossmayer

Već gotovo cijelo desetljeće otkako je na književnoj sceni Jasna je Horvat u svojim tekstovima zaokupljena pričom o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj prepoznatljivosti izvan nacionalnih okvira. Tomu je tako i onda kada piše za djecu i onda kada piše za odrasle. Naposljetku, tomu je tako i onda kada nastupa kao znanstvenica i sveučilišna profesorica koja uspješno i sve više iskoračuje iz svoje temeljne ekonomske struke u područje humanističkih znanosti.

"Njezin je književni rad u cjelini moguće okarakterizirati kao dalekosežan i dalekovidan projekt otkrivanja, očuvanja i afirmiranja hrvatske baštine preko priča o njezinoj mitologiji, predajama, počecima pismenosti, nacionalnoj i zavičajnoj povijesti uklopljenoj u kontekst europske i svjetske povijesti, znanosti, umjetnosti u svim njezinim oblicima, arhitekturi – dakle svim onim pojavama koje ulaze u temelje jedne kulture." (Milica Lukić, u prikazu romana Auron)

Jasna Horvat (Osijek, 1966.) hrvatska je književnica, teoretičarka kulture i redovita profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku te dobitnica nagrade "Josip Juraj Strossmayer" Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

LivingStone: Što Vam znači nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti "Josip Juraj Strossmayer" koju ste dobili za roman AZ?

Jasna Horvat: Nagradu doživljavam kao potvrdu osobnog djelovanja u kulturi i osjećaj da sam na pravom putu, da nije uzaludan istraživački napor usmjeren na upoznavanje i promicanje hrvatske kulturne baštine. HAZU je očito pomno promotrio i upoznao znanstveni aparat koji stoji u pozadini mojih literarnih ostvarenja, ovom nagradom potvrđeno je kako znanost pripada književnoj umjetnosti i književnost znanosti! Primjetne su spoznaje proizišle iz različitih znanstvenih disciplina. Roman AZ na više načina potvrđuje multidisciplinaran pristup proučavanoj temi – simboličko-filozofijskom ustroju glagoljskoga pisma - pismenosti. Za potrebe njegova nastanka proučavana su mnoga djela različitih disciplina: historiografije, ikovnosti, teologije, lingvistike, filozofije i matematike. Dvadeset i prvo stoljeće trebalo bi potvrditi kako su ljudi napredovali na svim područjima ljudskog djelovanja, do te mjere da uspijevaju i žele slijediti spoznaje različitih disciplina. Nove tehnologije omogućavaju svakomu od nas postati „čovjekom renesanse“.



LS: Koje su bitne odlike romana AZ?

J. H.: Rijetke kulture posjeduju autohtono pismo, a hrvatska kultura uz ovo blago - glagoljicu - posjeduje i njegove varijacije: uglatu, oblu i trokutastu inačicu glagoljice. Strukturirnost romana AZ prati ustroj glagoljičkog znakovlja, prije svega po numeričkom kodu, a tek potom po slovnom, odnosno simboličkom. Četiri naratora (Metod, carica Teodora, Anastazije Knjižničar i hrvatski vladar Mutimir) iznose svoje spoznaje o tvorcu glagoljice - svetom Konstantinu Ćirilu, a njihovim pripovijedanjem svaki glagoljički znak na određeni način postaje lik u romanu. Za posebno radoznale čitatelje roman AZ će se “otvoriti” tek uz pomoć ključa: petog poglavlja - Slovarija - tumača svakoga pojedinoga glagoljičkog znaka.

LS: Nakon objavljivanja romana AZ povezali ste glagoljicu Konstantina Ćirila Filozofa s marketingom.

J. H.: Tijekom proljeća ove godine objavila sam znanstveni rad Semiotički marketing Konstantina Ćirila Filozofa: glagoljičko prezentiranje kršćanstva kao preteča suvremenog semiotičkog marketinga u znanstvenom časopisu Libellarium Sveučilišta u Zadru. Rad je napisan u suautorstvu s doc. dr. sc. Nives Tomašević i Slavenom Lendićem i iznosi vrlo svježu znanstvenu tezu po kojoj je tvorac glagoljice opismenjavanjem nepismena puka istodobno promicao i kršćansku vjeru ugrađenu u sustav glagoljičkih znakova. U svakom slučaju, ondašnja marketinška sprega glagoljičkih znakova i njihovih simboličkih, općepoznatih poruka nadmašuje sadašnja znanja i najvećih multinacionalnih tvrtki.

LS: Što mislite o hrvatskom kulturnom marketingu?

J. H.: Turizam nam može biti snažna poluga u predstavljanju kulturnih vrijednosti. Godinama se zalažem za stvaranje „knjige suvenira“, točnije, prijevoda ponajboljih domaćih romana koje bi turisti mogli čitati za odmora u Hrvatskoj, a nakon odmora odnositi i darivati svojim sunarodnjacima. S mojim procjenama, kad bi „knjigu suvenir“ kupilo svega 1% naših godišnjih posjetitelja, to bi činilo brojku od 90.000 prodanih primjeraka. Pretpostaviti je da bi istu ovu „knjigu-suvenir“ pročitalo barem 3 do 5 puta više osoba, što bi nadalje značilo da bismo tijekom nekoliko godina razgovarali u kategorijama višemilijunskih pokazatelja kad bismo spominjali inozemce koji su čitali hrvatske autore.

LS: Ima li knjiga budućnost i kakva je ona?

J. H.: Unatoč mnogobrojnim crnim prognozama, moje povjerenje u knjigu i pisanu riječ upravo je nepresušno i beskrajno. Vjerojatno će se događati promjene u obliku i cijeni medija, no pravi knjigoljupci i nadalje će željeti dobar tekst, dobru opremu i neočekivanu radnju. Mislim da će autori biti ti koji će morati poraditi na svom obrazovanju i upućenosti. Na svjetskoj razini, populacija raste, ali se povećava i stopa pismenosti. Oduvijek je postojala intelektna elita i ovaj natalalitetni bum, zapravo joj ide u prilog. Zahtjevi ovodobne uljudbe traže sve višu stopu obrazovanja, što knjizi, svakako, ide u prilog. Osim toga, svakoga dana i sama susrećem studente i među njima vrlo često one koji se žele izdvojiti po vrsnoći. Još nisam upoznala nijednog među njima koji vrsnoću ne traži u knjigama.



LS: Koja su vaša razmišljanja vezana uz knjigu i tržište?

J. H.: Prema onome što se događa na tržištu, predviđam kako će se i nakladnici morati opredijeliti za dvije različite strategije prema dvjema različitim ciljnim skupinama: pravim čitateljima i „laganim potrošačima“ (onima koji ne čitaju, ali kupuju povoljna izdanja i razvikane sadržaje). Ove dvije skupine bitno se razlikuju i zahtijevaju posve drukčije marketinške pristupe, koje još ne uviđam, ali ih očekujem u skoroj budućnosti. Kapital je, ipak, toliko „pismen“ da neće propustiti nahraniti prave potrošače (prave čitatelje) proizvodima za kojima gladuju - vrhunskim literarnim ili publicističkim ostvarajima.

LS: Kako komentirate trenutačnu književnu produkciju?

J. H.: Poplava trivijalnih tema i bezidejnih književnih ostvarenja upućuje na potrebu za redefiniranjem kritičarskog nazivlja. Očito, ulična kultura ima svoje poklonike, tomu je tako od antike, i načelno, ne začuđuje. Književna kritika gubi utrku, ali uz malo sreće, mogla bi se ponovno organizirati, osnažiti i određene pojave nazvati pravim imenima. Ono što je pozitivno, jest to da ipak postoji i ozbiljna književna produkcija, a uz nju i njezini poklonici također. Premda su trenutačno tiši od buke koja dolazi s ulice, vjerujem u njihovu izdržljivost kao i sklonost dobrom ukusu. Kron će svakako znati prosuditi i za buduće naraštaje sačuvati djela koja, uz estetiku, u sebi ugrađuju svjesnost, spoznajnost i kultiviranu ljudskost.

LS: Što planirate dalje raditi?

J. H.: Gotov je Auron - novi roman kojemu je Ministarstvo kulture dodijelilo poticaj od 12.000 kuna. I ovaj je put riječ o temi potkrijepljenoj znanstvenim spoznajama i osvježenoj elementima fikcije. Radnja romana odvija se u Šibeniku i Osijeku, a sam roman Auron govori o zlatnom rezu i njegovom univerzalnom kodu prisutnom u svim oblicima života i ljudskog stvaralaštva.

LS: Ovogodišnja nagrada HAZU-a dodijeljena je nadarenoj književnici (i uglednoj sveučilišnoj profesorici)! Zapravo otišla je u ruke iznimne i perspektivne te optimistično raspoložene mlade kreativne žene!

J. H.: Nagradu koju sam nedavno primila (svibanj, 2011.) vidim kao potvrdu teze o trajnoj povezanosti znanosti i književnosti ili, rečeno uopćeno, znanosti i umjetnosti. U prilog ovoj potvrdi svjedoči i glagoljica: naše baštinjeno pismo i tema nagrađenog romana AZ, jedinstvena u svijetu po svojoj oblikovnoj i simboličkoj vrijednosti, a u filozofijskom smislu, po snazi s kojom je istodobno promicala i pismenost i kršćanstvo. Zahvalna sam Akademiji, i svima koji ste me pratili u stvaranju AZa, napisala sam ga nadajući da će poslužiti kao štivo ovodobnim i budućim naraštajima, s čvrstom vjerom kako će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ostati iznad zakona tržišta i ulice, te na taj način i nadalje braniti hrvatski kulturni i znanstveni identitet.



Tekst: Ivan Raos/Livingstone magazin
Foto: Jasna Horvat/arhiv