Začarani krug hrvatsko-srpskog (ne)prijateljstva: "Mi Srbi i vi Hrvati"
26.10.2011. 7:09
Svetlana Lukić, voditeljica i urednica, kroz radio-emisiju Peščanik već godinama pokušava i donekle uspijeva doprijeti do svijesti građana Republike Srbije okrećući ih prema europskom načinu razmišljanja, bez ratova, nasilja i mržnje. „Ako vam je dobro onda ništa“ moto je pod kojim je u suradnji sa Svetlanom Vuković pokrenula i internet stranicu Peščanik.net koja bilježi sve veći broj čitatelja i autora tekstova iz Hrvatske.
"Hrvati i Srbi generalno imaju isti problem i rješenje, ali malo tko će priznati tu činjenicu. Bitno je da nitko više ne razmišlja o ratu kao načinu rješavanja unutarnjih ili vanjskih problema" , rekla je Svetlana.
"Srpsko – hrvatski odnosi bolji su nego što su bili prije jedne, četiri ili prije šest godina, pogotovo tenzije uzrokovane ratom koji niti jednoj strani nije donio ništa pozitivno."– ovom rečenicom svoje izlaganje započeo je Dimitrije Boarov, nagrađivani ekonomski novinar, dobitnik nagrade „Stanislav Staša Marinkovć“.
"Cijeli taj odnos između ova dva naroda polako ide prema nekoj izlaznoj liniji, naravno, pod pritiskom drugih zemalja. Odnosi se nažalost ne mogu gledati bez uzimanja činjenica kako je Srbija dva puta siromašnija od Hrvatske koja ima dvostruko manje stanovnika, hrvatski budžet je dvostruko veći od srpskog, promet na srpskoj burzi je četverostruko manji od prometa na hrvatskoj burzi. Ljudi nisu svjesni koliko je Srbija siromašna zemlja, pogotovo ako se usporedi s Hrvatskom koja godišnje u Srbiju uloži preko 500 milijuna eura. Znate li da hrvatske firme imaju 170 predstavništva samo u Beogradu, dok Srbija po cijeloj Hrvatskoj ima njih tek 7? Iako Srbija nema prevelik asortiman koji bi zadovoljio tržišne potrebe Hrvatske smatram da su određene hrvatske političke „žice“ uvelike krive za forsirani nemir između ova dva naroda.", rekao je Boarov.
"Koliko god ljudi bili ljuti na Peščanik , ipak vole kad im dođemo, ali u nekim mjestima više nas je policije pratilo nego pristaša." Kao bliska suradnica sa Svetlanom, Vesna Pešić dijeli mišljenje kad su u pitanju odnosi između ova dva naroda.
"Prava je šteta da bježimo jedni od drugih, a nismo niti svjesni koliko zajedničkih stvari dijelimo. S ovakvom temom ovo nam je tek prvi posjet Hrvatskoj i drago mi je da su nas pozvali baš prijatelji iz Osijeka, prekrasnog slavonskog grada. Nadamo se da će ovakvih tribina biti sve više uz, naravno, sve veću medijsku i društvenu pozornost. Jedino na taj način moguće je nešto promijeniti.", naglasila je Pešić.
Povijest piše stranice, neki je pamte, neki preskoče, ali ono što ostaje je bolno sjećanje koje teško jenjava. Kako objasniti ratnim generacijama da su Srbi prvo ljudi, očevi, majke, braća i sestre, a ne ubojice, teška je misija pred kojom obje strane moraju zasukati rukave i čvrsto stisnuti ruku jedna drugoj kako se devedesete više nikada ne bi ponovile.
Tekst i foto: Hrvoje Jurić
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (26)
Povijest piše stranice, neki je pamte, neki preskoče, ali ono što ostaje je bolno sjećanje koje teško jenjava. Kako objasniti ratnim generacijama da su Srbi prvo ljudi, očevi, majke, braća i sestre, a ne ubojice, teška je misija pred kojom obje strane moraju zasukati rukave i čvrsto stisnuti ruku jedna drugoj kako se devedesete više nikada ne bi ponovile.
Dobro je da se dogadjaju ovakvi dogadjaji.
Lose je da nas o tome informiraju losi "novinari".
Nisam komentirala neki dan tekst ( o biciklistu koji je boravio u Osijeku )istog autora ali sad,evo hocu...
Odnos novinara prema sadrzaju informacija nije ono sto me zanima kod citanja ovakve vrste vijesti...nesto se dogodilo...dobro,obavijestena sam,dobro.
Nesto ce se dogoditi,dobro,obavijestena sam...dobro.To je to.
Ako zelim citati sto tko o tome misli ,e , onda idem citati kolumne,blogove...na kraju krajeva i komentare ispod same obavijesti...(a,to je vec neka druga tema...)
Pa me bas zanima,mada odgovore znam unaprijed...
Moze li autor navesti osnovne,temeljne razlike izmedju opisnog i analitickog novinarstva ?
Moze li usput razmisliti kakva li je to uloga lingvistike u novinarstvu?
Za ovakav bi tekst mozda dobio slabu dvojcicu i pocetkom osamdesetih i to od uciteljice koja je u komunistickom savezu(jer se tako lakse zaposlila) i koja redovito svake godine salje radove svojih ucenika na zadane teme o bratstvu i jedinstvu.
A onima koji ce(vankontekstualno,naravno...) na osnovu mog napisanog teksta zakljuciti da sam ustaskinja, koja podupire Vladu Jadranke Kosor jer potezem pitanje o pismenosti u Hrvata,preporucujem da zajedno s autorom a i ekipom koja dopusta objavljivanje svega i svacega malo prelistaju po nekim studentskim skriptama osnova novinarstva...jer od ovakvog teksta( citiranog) ispunjenog najslozenijim misaonim i emocionalnim konstrukcijama postajem prilicno znatizeljnja...Pocinje me zivo zanimati tko se igra novinarstva,tko se igra pisanja...a jos vise me zanima tko "amenuje" ono sto se na kraju i objavljuje...
Jer,negdje nesto ne stima.
Ili se ja samo ziviciram oko nevaznih stvari vezanih za jezikoslovlje?!?
Bit ce da je ovo zadnje.