Nikola Mak: Ne volim kada kukaju “ovaj grad ne nudi ništa”, to uopće nije točno
06.09.2011. 18:40
Društvene djelatnosti na osječkom području – od sporta preko kulture do drugih segmenata – već niz godina su, nažalost, u krizi, a jedini izlaz je da se građani trgnu, ali i da se promijene i poboljšaju postojeći sustavi financiranja. Mišljenje je to Nikole Maka, potpredsjednika Savjeta za nacionalne manjine RH i
"Više nemamo prvoligaša u mnogim sportovima, recimo u nekada jako kvalitetnom muškom rukometu. Veslanje je još uvijek 'perjanica', što je pohvalno, jer je Osijek grad na Dravi, ali osjećaju se veliki problemi u društvenim djelatnostima, makar su umjetnički dometi u prosjeku još uvijek visoki", navodi.
Kao pozitivne primjere ističe HNK i Dječje kazalište Branka Mihaljevića, ali i muzeje, galerije, Umjetničku akademiju te čitav niz kulturno-umjetničkih društava i udruga koje postižu odlične rezultate.
"Grad poprilično pomaže i podržava te udruge i neke manifestacije, ali to bi trebalo biti još više i konzistentnije. Nažalost, 'ugasio' nam se anale komornog baleta, nekada vrhunska svjetska manifestacija. Uz to, kvalitetni Festival hrvatske tamburaške glazbe te memorijali Darka Lukića i Franje Krežme i dalje se održavaju, ali je njihovo financiranje na razini otprije pet-šest godina, što nije dovoljno. Hitno su potrebni novi sponzori", apelira.
Središte dnevnog i noćnog života Osijeka, smatra, trebala bi biti stara gradska jezgra Tvrđa, čijim izgledom i trenutačnom iskorištenošću Mak nije zadovoljan.
"Tvrđa ne izgleda reprezentativno i tu gradski čelnici trebaju imati radikalan pristup. Hitno treba popraviti sve veće rupe u kamenim kockama, koje naružuju Tvrđu, a po njima je i opasno hodati. Građani i turisti lome noge... Naravno, trebalo bi hitno urediti i pročelja te pronaći način da se tamošnje kvalitetne stanove oplemeni i naplati najamnine korisnicima. Konačno treba riješiti i 'trakavicu' sa zgradom Državnog arhiva te u Tvrđu uvesti kućni red. Primjerice, tamo nema javnog toaleta, pa mladi noću čine... što već čine po pročeljima", upozorava potpredsjednik Savjeta.
Unatoč svemu navedenom, Mak je optimist, a smatra kako je ključno da građani promijene pristup i duh, koji je sada na niskoj razini.
"Ne volim kada ljudi kažu 'joj, ovaj grad ne nudi ništa'. To nije točno! Naravno, moglo bi biti više kvalitetnih koncerata i drugih oblika kulture, ali ljudi ponajprije trebaju iskoristiti ono što im Osijek kao veliki grad pruža. Postoji dovoljno dobra ponuda kulture i zabave, samo se treba maknuti od televizora i izići iz kuće. Dakle, ljudi ne smiju samo kukati, kritizirati i govoriti kako ne valja ovo ili ono... Trebaju u sebi pronaći motiv, promijeniti stav i početi cijeniti svoj grad te se potruditi da ga svi zajedno unaprijedimo", zaključuje Mak.
Svakodnevni problemi
Među pozitivnim stvarima u Osijeku Mak ponajprije ističe "živu komunalnu djelatnost na rješavanju životnih pitanja, odnosno onoga što logično zanima svakoga čovjeka koji živi u gradu".
"To, dakle, nije velika politika, već svakodnevni problemi građana - jesu li pločnik i cesta ispred njegove kuće čitavi, pije li kvalitetnu vodu... Mislim da ova gradska uprava zaslužuje priznanje građana, i moje skromno priznanje, jer si zamišljam da ona upravo tako treba raditi – biti nazočna i vidjeti probleme u svakoj gradskoj četvrti i mjesnom odboru. Tome dajem visoku ocjenu, zadovoljan sam", priznaje Mak.
Gdje su akademski građani?
Kao problem Mak naglašava činjenicu da visokoobrazovane osobe ne daju dobar primjer svojim sugrađanima, jer vrlo slabo posjećuju kulturna događanja.
"Osijek ima više od 1.000 profesora, nastavnika, docenata i asistenata, a od njih redovito vidimo najviše dvoje-troje na nekom koncertu. To se ne bi smjelo događati. Biti profesor na Sveučilištu, pa i u srednjoj školi, podrazumijeva duhovni život i pojavljivanje na takvim događanjima. Oni nisu tu samo da drže predavanja, testove i ispite, već trebaju nositi najpozitivniji konzumentski duh u kulturi. Slično je, nažalost, i s velikim dijelom studenata... Zato postavljam pitanje: Gdje su akademski građani?", otvoreno pita stari Esseker.
Tekst: Tomislav Levak/Glas-Slavonije.hr
Foto: Novine.novilist.hr
"Više nemamo prvoligaša u mnogim sportovima, recimo u nekada jako kvalitetnom muškom rukometu. Veslanje je još uvijek 'perjanica', što je pohvalno, jer je Osijek grad na Dravi, ali osjećaju se veliki problemi u društvenim djelatnostima, makar su umjetnički dometi u prosjeku još uvijek visoki", navodi.
Kao pozitivne primjere ističe HNK i Dječje kazalište Branka Mihaljevića, ali i muzeje, galerije, Umjetničku akademiju te čitav niz kulturno-umjetničkih društava i udruga koje postižu odlične rezultate.
"Grad poprilično pomaže i podržava te udruge i neke manifestacije, ali to bi trebalo biti još više i konzistentnije. Nažalost, 'ugasio' nam se anale komornog baleta, nekada vrhunska svjetska manifestacija. Uz to, kvalitetni Festival hrvatske tamburaške glazbe te memorijali Darka Lukića i Franje Krežme i dalje se održavaju, ali je njihovo financiranje na razini otprije pet-šest godina, što nije dovoljno. Hitno su potrebni novi sponzori", apelira.
Središte dnevnog i noćnog života Osijeka, smatra, trebala bi biti stara gradska jezgra Tvrđa, čijim izgledom i trenutačnom iskorištenošću Mak nije zadovoljan.
"Tvrđa ne izgleda reprezentativno i tu gradski čelnici trebaju imati radikalan pristup. Hitno treba popraviti sve veće rupe u kamenim kockama, koje naružuju Tvrđu, a po njima je i opasno hodati. Građani i turisti lome noge... Naravno, trebalo bi hitno urediti i pročelja te pronaći način da se tamošnje kvalitetne stanove oplemeni i naplati najamnine korisnicima. Konačno treba riješiti i 'trakavicu' sa zgradom Državnog arhiva te u Tvrđu uvesti kućni red. Primjerice, tamo nema javnog toaleta, pa mladi noću čine... što već čine po pročeljima", upozorava potpredsjednik Savjeta.
Unatoč svemu navedenom, Mak je optimist, a smatra kako je ključno da građani promijene pristup i duh, koji je sada na niskoj razini.
"Ne volim kada ljudi kažu 'joj, ovaj grad ne nudi ništa'. To nije točno! Naravno, moglo bi biti više kvalitetnih koncerata i drugih oblika kulture, ali ljudi ponajprije trebaju iskoristiti ono što im Osijek kao veliki grad pruža. Postoji dovoljno dobra ponuda kulture i zabave, samo se treba maknuti od televizora i izići iz kuće. Dakle, ljudi ne smiju samo kukati, kritizirati i govoriti kako ne valja ovo ili ono... Trebaju u sebi pronaći motiv, promijeniti stav i početi cijeniti svoj grad te se potruditi da ga svi zajedno unaprijedimo", zaključuje Mak.
Svakodnevni problemi
Među pozitivnim stvarima u Osijeku Mak ponajprije ističe "živu komunalnu djelatnost na rješavanju životnih pitanja, odnosno onoga što logično zanima svakoga čovjeka koji živi u gradu".
"To, dakle, nije velika politika, već svakodnevni problemi građana - jesu li pločnik i cesta ispred njegove kuće čitavi, pije li kvalitetnu vodu... Mislim da ova gradska uprava zaslužuje priznanje građana, i moje skromno priznanje, jer si zamišljam da ona upravo tako treba raditi – biti nazočna i vidjeti probleme u svakoj gradskoj četvrti i mjesnom odboru. Tome dajem visoku ocjenu, zadovoljan sam", priznaje Mak.
Gdje su akademski građani?
Kao problem Mak naglašava činjenicu da visokoobrazovane osobe ne daju dobar primjer svojim sugrađanima, jer vrlo slabo posjećuju kulturna događanja.
"Osijek ima više od 1.000 profesora, nastavnika, docenata i asistenata, a od njih redovito vidimo najviše dvoje-troje na nekom koncertu. To se ne bi smjelo događati. Biti profesor na Sveučilištu, pa i u srednjoj školi, podrazumijeva duhovni život i pojavljivanje na takvim događanjima. Oni nisu tu samo da drže predavanja, testove i ispite, već trebaju nositi najpozitivniji konzumentski duh u kulturi. Slično je, nažalost, i s velikim dijelom studenata... Zato postavljam pitanje: Gdje su akademski građani?", otvoreno pita stari Esseker.
Tekst: Tomislav Levak/Glas-Slavonije.hr
Foto: Novine.novilist.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (11)
Osijek ima više od 1.000 profesora, nastavnika, docenata i asistenata, a od njih redovito vidimo najviše dvoje-troje na nekom koncertu.
Zna čovjek svih 1000 osobno, pa zna tko je bio a tko ne.