Jedni tamburaju za par kuna, drugi zarade mjesečnu plaću

Mlade osobe bez posla, umirovljenici koji traže koju kunu da si podebljaju mirovinu, školovani i samouki svirači, gitaristi, tamburaši, violončelisti, flautisti, trubači i punokrvni zabavljači mogu se vidjeti i na ulicama Osijeka.

Uglavnom, gospodarska kriza je, čini se, mnoge natjerala da uživo, svirkom na ulici, zarade nešto love za preživljavanje, premda se ne može reći da nema i onih koji sviraju baš onako za vlastiti gušt. Bez obzira na motiv, riječ je o jednom obliku tzv. urbane kulture. No, što im predstavlja svirka na ulici pitali smo svirače u središtu Osijeka.

"Radio sam sve i svašta, a novca najčešće nisam vidio. Tada sam odlučio biti sam svoj gazda i novac zarađivati na ulici, s gitarom u ruci. Radio sam za klikere, a sada sam zadovoljan kada zaradim makar 20 kuna jer taj novac bar završi u mom džepu ", kaže Bojan Dizdarević, 26-godišnji ulični svirač kojeg smo zatekli na Korzu.

Bojan ne može zaraditi previše, ali za život mlade osobe zaradi posve dovoljno i s obzirom na to da živi s roditeljima, može si priuštiti sve što mu treba. Netipično za ulične svirke, Dizdarević svira u duetu, i to uz tamburicu 27-godišnjeg Igora Ižakovića.

"Sviram otkako znam za sebe, imao sam samo tri godine kada mi je brat počeo pokazivati kako se svira gitara. Formalnu glazbenu naobrazbu nemam, nisam mogao slušati kako meni netko nešto pametuje kada ionako ja znam najbolje. Prije sam svirao neki svoj rock&roll, a sada smo na tamburaškim pjesmama, ljudi to vole", zaključuje Dizdarević.

Posao i uživanje
Radno vrijeme uličnog svirača je, blago rečeno, klizno, ali nije rijetkost da se svira sve dok prsti ne utrnu. Dakle, pojedini svirači svoju ulogu uličnog zabavljača prihvaćaju kao pravi posao pa i odrađuju puno radno vrijeme, dok neki sviraju samo nekoliko sati dnevno i to ne baš svaki dan.

"Koliko ozbiljno se sviranje shvati, toliko novca će se zaraditi. Meni je ovo sada posao i ja na ovome radim, napredujem, izgrađujem se i stvarno sam zadovoljan", kaže Dizdarević, dodajući da su prije svirali na tržnici, odakle su otjerani pa su sada na Korzu.

Za razliku od Bojana, njegov tamburaški partner Igor Ižaković ima glazbenu naobrazbu, prve korake odradio je u glazbenoj školi Franje Kuhača, iza sebe ima svirke u tamburaškom društvu “Pajo Kolarić”, a trenutno svira u tamburaškoj školi “Batorek”. Apsolvent na Poljoprivrednom fakultetu s uličnim sviranjem nema velikog iskustva, samo nekoliko mjeseci, ali zadovoljan je što se odlučio na taj potez.

"Svirati tamburicu među prolaznicima, u pratnji gitare, to je savršeno. Ovo je jako veliko iskustvo, a sviranje na ulici mi pomaže u borbi s tremom, koje ima uvijek prije svakog nastupa. Nakon sviranja na ulici, treme ne bi bilo ni da trebam nastupiti pred milijun ljudi. Uspije se solidno i zaraditi, a najbolji dan bio je kada su maturanti slavili zadnji dan škole, oni su se isprsili novcem. ", zadovoljno zbori osječki ulični tamburaš Ižaković.

Selidba na Jadran
Iako je uličnih svirača u Osijeku više nego ikada, situacija će se uskoro promijeniti, a oni kojima je sviranje ozbiljan posao počinju pakirati kofere i sele na obalu, gdje je gužva veća, a zarada ozbiljnija. Na obali, ovisno o lokaciji gdje se svira i tome kakav je dan, može se zaraditi dnevnica o kakvoj radnici i s plaćom daleko iznad prosjeka mogu samo sanjati pa se ljetovanje iz troška pretvara u priliku za dobrom zaradom. No, svirači s više iskustva kažu kako je upravo 2011. godina obilježena velikim padom zarade. Ljudi nemaju novca, veliki trgovački centri šetače su odvukli iz gradskog središta, a kada su ulice poluprazne i novca od gitare ili tamburice manje je nego prije.

"Prije nekoliko godina u isto vrijeme moglo se zaraditi i dvostruko više novca nego danas. Ipak, na ulicu izlazim i dalje, sviram već punih sedam godina te planiram nastaviti. Skromna mirovina mi je jedini izvor prihoda, a zarada od svirke i te kako dobro dođe za krpanje kućnog budžeta. Repertoar se razlikuje od dana do dana, a najčešće bude pomalo od svega. Sviram i stare stvari i nešto novije, a izbjegavam pjesme koje ne mogu kvalitetno interpretirati ", kaže umirovljenik koji na Trgu Ante Starčevića svira usnu harmoniku i gitaru.

Kruno legenda
Svojevrsna legenda ulične svirke u Osijeku je Kruno Đuričić, koji sugrađane desetak godina uveseljava na raznim lokacijama, od središnjeg trga do ulaza u trgovačke centre. Poznat po tome da pred Božić u Osijeku svira odjeven u kostim Djeda Mraza, a preko ljeta svira u Dubrovniku odjeven u trubadura, Kruno je uličnu svirku u potpunosti profesionalizirao i to je posao od kojeg si zarađuje kruh. No, Kruno je pokazao i da se od svirke može sasvim solidno živjeti, a od novca koji je zaradio na ulici svirajući gitaru i usnu harmoniku kupio si je, vjerovali ili ne, kuću i automobil te je postao prepoznatljiv i u Osijeku i u Dubrovniku.

Među sviračima u gradu na Dravi mogu se vidjeti i mnogi drugi osebujni likovi, među kojima se izdvaja klaun opremljen svom silom svjetlucavih rekvizita, motoriziranih igračaka i ukrasa, kojih je toliko da raspjevani klaun na svirku dolazi s kolicima punim opreme. Kad se sve zbroji, premda se brojem uličnih svirača i kojekakvih performera ne može baš pohvaliti, Osijek ipak ima nekoliko takvih izvođača koji gradu daju poseban ugođaj urbaniteta usporediv s većim gradskim sredinama poput Zagreba, Splita, Rijeke...




Cirkus na ulicama, ali na Jadranu, preko ljeta...
Pravih uličnih performancea i nastupa uličnih skupina u Osijeku, nažalost, nema, osim nekad, ali u pravilu vrlo rijetko. Ulična umjetnost u Osijeku uglavnom se svodi na svirke, pojedinačne ili u manjim grupama, dok u pravim urbanim metropolama kulture prolaznike na ulicama nerijetko zabavljaju žongleri, akrobati, komičari, glumačke družine, žive instalacije i drugi umjetnici specijalizirani za javne nastupe na otvorenom. Takvi događaji mogu se vidjeti na obali u vrijeme turističke sezone, a pomalo je apsurdno da novac iz džepova turista često izvlače stranci. Oni koriste gužvu u turističkim mjestima te zarađuju lovu izvodeći uživo vlastite umjetničke i manje umjetničke, gotovo cirkuske predstave na trgovima, plažama, po ulicama...

Gitare i tambure, u bitki za što bolju lokaciju
Uličnih svirača posljednjih je tjedana više nego ikada. Primjerice, skretanjem iza ugla zvuk gitare s Trga Ante Starčevića nestaje i počinje dominirati tamburica iz Kapucinske, koja se isprepleće s drugom gitarom i pjesmom koja dopire iz smjera Trga slobode. Između svirača na nekim je mjestima samo nekoliko desetaka metara pa je i borba za lokaciju postala važna. Na nekim mjestima tako se uvijek mogu vidjeti ista lica, a za druge lokacije vrijedi pravilo "tko prvi, njegova djevojka".

Autor: Ivan Sekol/Glas-Slavonije.hr