Ivana Šojat-Kuči: Osijek kvare ljudi kojima je urbano strano
15.06.2011. 7:08
Ivana Šojat-Kuči, sve poznatija i popularnija osječka književnica, prošle je godine dobila sve četiri važnije hrvatske književne nagrade (Vladimir Nazor, Gjalski, Galović i Kozarac) za svoj sjajan roman "Unterstadt", "esekerske" tematike. S njom smo stoga porazgovarali o problemima koje uočava u Osijeku, ponajprije u kulturnom miljeu, te mogućim rješenjima za njih.
- "Često se na Europskoj aveniji sjetim one Petrove koja nam veli da se ne trebamo bojati onih koji ubijaju tijela, nego onih koji ubijaju duše, i protrnem. Stanem i gledam secesiju koja se ljušti, polomljene klupe, zapaljene koševe u parkovima, smeće na ulicama, nemušte grafite po baroknim zidovima Tvrđe, prazne izloge u središtu i dobijem dojam da je gradom protutnjao netko tko ga ne voli", ističe književnica, inače zaposlena kao urednica kazališnih izdanja u HNK-u.
U svojem apolitičnom osvrtu na stanje u Osijeku ona sjetno naglašava da je "Osijek oduvijek bio grad, davno prije nas, samo je, čini se, to kratko zaboravio".
- "Poput čovjeka koji je ostao omamljen praskanjem granata, koji je jedva živu glavu izvukao iz rata, trostruko je povrijeđen: fizički, onim što mu je rat učinio, ali najviše spoznajom da mu je netko to nekažnjeno učinio, da je netko stjecao dobit dok je on zalijegao, borio se za goli život. Osim toga, rat je i demografski sve ispretumbao, u grad je poput plime doveo ljude koji nisu rođeni kao građani, kojima je urbano strano, koji u Osijeku žive, a sanjaju o nekim, dalekim ili bliskim, mitskim počelima i korijenima. A Osijek jest središte u srcu ravnice, ali nije ruralna aglomeracija, nego građanska po svim stavkama definicije urbanosti", upozorava ona.
A kako riješiti te probleme, upitali smo: Šojat-Kuči bi problem s gradskim središtem, koje umire, pokušala riješiti davanjem pustih, mrtvih prostora glazbenicima, slikarima, kiparima, glumcima i inim umjetnicima beskućnicima.
- "U konačnici, dovoljno je pogledati sjajne grafite na nekoć oronulom šećeranskome zidu i onom na raskrižju Divaltove i Trpimirove i vidjeti koliko je velik potencijal te, navodno razularene, mladeži, kojoj samo treba dati šansu", zaključuje.
Kultura u Osijeku ipak buja, ne prešućujmo to
Književnica upozorava na pomalo paradoksalnu činjenicu da i u ovakvoj situaciji kultura u Osijeku – buja.
- "U protekle dvije godine naši su književnici pobrali najveće književne nagrade u državi. Uz moje za 'Unterstadt', ove godine Delimir Rešicki dobio je Goranov vijenac, a Jasna Horvat nagradu HAZU za književnost. Moja dramatizacija Kozarčeve 'Tene', predstava 'Lipa si, Teno!' sa Sandrom Lončarić-Tankosić u naslovnoj ulozi doživjela je izniman uspjeh u BiH, Mađarskoj i Rumunjskoj. Tu su i uspjesi Umjetničke akademije i Dječjeg kazališta, a HNK je, usprkos financijskim nedaćama, iznjedrio sezonu o kojoj se samo sanjati može: četiri Nagrade hrvatskoga glumišta, prvi Marul te sjajna, hvaljena praizvedba opere 'Kraljevi i konjušari' u sklopu Muzičkog biennala Zagreb. Sve to treba čuvati i promovirati, ne prešućivati", kaže.
"Ne dopustimo da talenti odlaze"
Šojat-Kuči posebno ističe da “građani ne smiju zaboraviti gomile mladih entuzijasta i volontera koji neumorno rade, koji su željni rada, stvaranja, a koji samo trebaju prostor, poticaj”.
- "Ne zaboravimo sve kojima treba majka, a ne maćeha koja se stidi svoje 'vudrene' djece. Ne zaboravimo one koji nemaju 'ni babu, ni stričeve', ali imaju darovitost, duh, želju i volju. Sve kako nam se ne bi dogodilo da su najuspješniji Osječani oni koji su morali 'pobjeći' iz Osijeka da bi bili ono što jesu. Veliki Osječani kojih se danas sa sjetom sjećamo nisu bili veliki zbog debljine lisnice, nego zbog duha. Ne dopustimo da nam talenti odlaze", apelira.
Autor: Tomislav Levak/Glas-Slavonije.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (32)
dobijem dojam da je gradom protutnjao netko tko ga ne voli"[/i], ističe [b]književnica
Protutnjali su tu Hdz-ovci, Glavaševci, Đapićevci, tutnje još uvijek, protutnjalo je tu lopova, zločinaca i ostale marve dovoljno da ništa ne ostane, i bez rata bi nam bilo dovoljno loše.
Osim toga, rat je i demografski sve ispretumbao, u grad je poput plime doveo ljude koji nisu rođeni kao građani, kojima je urbano strano, koji u Osijeku žive, a sanjaju o nekim, dalekim ili bliskim, mitskim počelima i korijenima. A Osijek jest središte u srcu ravnice, ali nije ruralna aglomeracija, nego građanska po svim stavkama definicije urbanosti
Sve je rečeno. Treba hordi vremena da se kultivira, ništa to nije čudno, niti nešto što se već nije nekoliko puta događalo po Hrvatskoj.
Književnica govori pametno, iskreno i hrabro.
Ne dopustimo da nam talenti odlaze"[/i], apelira.
Nego što će, nego otići. Osječani odlaze iz Osijeka, Hrvati iz Hrvatske, i to nije ništa čudno. Tko bi to trebao zadržati talente? Kosorčica u Hrvatskoj? Bubili u Osijeku? Ne budite smiješni. Zemljom haraju ratni profiteri, nepismeni zaslužnici, lažni nacionalisti, kojekakvi borci, frustrirani svećenici, javni mafijaši. Mlad i talentiran, pa da ostane u ovakvoj državi, nije li to suludo očekivati.